Iskonske bukove šume Karpata i drugih regija Evrope

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Iskonske bukove šume Karpata i drugih regija Evrope
Flag of UNESCO.svg Svjetska baštinaUNESCO
Stužica primeval forest, Slovakia.jpg
 Albanija  Austrija
 Belgija  Bugarska
 Hrvatska  Italija
 Njemačka  Rumunija
 Slovačka  Slovenija
 Španija  Ukrajina
 Češka  Francuska
 Sjeverna Makedonija  Poljska
 Švicarska  Bosna i Hercegovina
Registriran: 2007. (31. zasjedanje) Prošireno 2011, 2017, 2021.
Vrsta: Prirodno dobro
Mjerilo: ix
Ugroženost: ne
Referenca: UNESCO

Iskonske bukove šume Karpata i drugih regija Evrope izvanredan su primjer nedirnutog šumskog kompleksa u umjerenom klimatskom pojasu Evrope. Deset zaštićenih područja (na 29.279 ha) u sjevernim Karpatima (6 u Ukrajini i 4 u Slovačkoj) koji se prostire na potezu duljine 185 km, od planina Rakhiv i planinakog lanca Čornohora u Ukrajini, preko hridi Poloniny do Bukovskih planina i planine Vihorlat u Slovačkoj, od 2007. godine su na UNESCO-v popisu mjesta svjetske baštine u Europi.

God. 2011. godine pridruženo im je 5 sličnih šumskih kompleksa u Njemačkoj, površine 4.391 ha, pod nazivom Drevne bukove šume u Njemačkoj. Od 2017. godine na UNESCO-vu se popisu vode pod službenim nazivom Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima Europe, jer su im pridružene 63 bukove šume u još 9 europskih zemalja (Albanija, Austrija, Belgija, Bugarska, Hrvatska, Italija, Rumunjska, Slovenija i Španjolska). Odlukom iz 2021. god. spisak je proširen je za još 15 lokaliteta iz 6 zemalja: Češke, Francuske, Sjeverne Makedonije, Poljske, Švicarske i Bosne i Hercegovine.[1]

Uključivanjem novih područja na popis svjetske baštine dobivena je cjelovitost područja koje ima univerzalnu vrijednost i dokaz je postglacijalnog širenja te prirodnoga i neometanog razvoja ekosisema bukovih šuma Europe. Sve države uključene u nominaciju pokazale su posvećenost zajedničkoj suradnji i izražena je zajednička namjera za očuvanje i održivo upravljanje bukovim šumama[2]

Šetalište u krošnjama Hainicha (Thüringen), Njemačka

Odlike[uredi - уреди | uredi kôd]

Šumski rezervati Krokar (Općina Kočevje), Slovenija

Prašume su dragocjen izvor genetskog materijala bukve i drugih vrsta povezanih i ovisnih o ovom šumskom ekosustavu i izniman su primjer procesa kolonizacije i razvoja kopnenih ekosustava poslije ledenog doba, koji još uvijek traje. Ove drevne bukove šume nezamjenjive su za razumijevanje širenja bukve sjevernom polutkom u raznim okolišima.

Ove bukove šume su najcjelovitiji i najpotpuniji primjer ekoloških uzoraka i procesa obične bukve (Fagus sylvatica) u različitom prirodnom okolišu. Zbog toga su nezamjenjiv izvor za razumijevanje povijesti i evolucije ove vrste koja se rasprostire cijelom sjevernom hemisferom i ima veliki ekološki i globalni značaj.

Šuma se mora održavati (kontrola požara, konzervacija starog drveća, planinskih livada, vodenih putova i ekosustava potoka, upravljanje turizmom i nadgledanje), ali tako da se ne naruše prirodni procesi same šume. Zbog toga, npr., od tri lokacije na planini Bukovské vrchy u Slovačkoj (Havešová, Rožok i Stužica), samo Stužica ima pješačku stazu za posjetitelje (slika desno). Četvrti zaštićeni lokalitet u Slovačkoj je Kyjovský prales na Vihorlatu, a sva četiri se nalaze u slovačkom nacionalnom parku Poloniny u najistočnijem i najnenaseljenijem dijelu države.

Zaštićena područja[uredi - уреди | uredi kôd]

Ukrajinski lokaliteti: Čornohora, Kuzij-Trybušany, Maramaroš, Stužycja–Užok, Svydovec i Uholka–Šyrikyi Luh, te 2017. dodani Prirodni rezervat Gorgany (Ivano-Frankivska oblast), Prirodni rezervat Roztochya (Lavovska oblast), Nacionalni park Podilski Tovtry (Hmeljnička oblast), Nacionalni park Synevyr i Nacionalni park Zacharovanyi Krai (Zakarpatska oblast).

Njemački lokaliteti: Grumsiner (Brandenburg), Hainich (Thüringen), Jasmund i Serrahner (Mecklenburg-Vorpommern), te Kellerwald-Edersee (Hessen).

Hrvatski lokaliteti: Nacionalni park Paklenica, Hajdučki i Rožanski kukovi u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit (Ličko-senjska županija)[3].

Albanski lokaliteti: Lumi i Gashit (Kukeski okrug) i Rrajca (Elbasanski okrug)[4].

Austrijski lokaliteti su: Nacionalni park Kalkalpen (Gornja Austrija) i Dürrenstein (Donja Austrija)[5].

Belgijski lokalitet je Šuma Soignes koja se sa svojih 5000 ha rasprostire kroz sve tri belgijske regije (Flandrija, Valonija i Regija glavnoga grada Bruxellesa)[6].

Bugarski lokaliteti su 9 prirodnih rezervata u Nacionalnom parku središnjeg Balkana: Boatin, Tsarichina, Kozya Stena, Steneto, Stara reka, Dzhendema, Severen Dzhendem, Sokolna i Peeshti skali[7].

Talijanski lokaliteti: šuma Sasso Fratino u Nacionalnom parku Monte Falterona i Campigna (Toskana), te 5 šuma u Nacionalnom parku Lazio i Molise (Abruzzo): Valle Cervara, Coppo Vademogna, Coppo del Principe, Coppo del Morto i Val Fondillo[8].

Rumunjski lokaliteti: Izvoarele Nerei, Cheile Nerei-Beușnița, Domogled-Valea Cernei, Domogled-Valea Cernei (Karaš-severinska županija), Cozia i Lotrișor (Vâlcea (županija)), Codrul secular Șinca (Brașov (županija)), Codrul secular Slătioara (Suceava (županija)), Groșii Țibleșului, Izvorul Șurii, Preluci i Strâmbu Băiuț (Maramureş (županija)[9].

Slovenski lokaliteti su šumski rezervati Krokar (Općina Kočevje) i Snežnik – Ždrocle (Općina Ilirska Bistrica i Loška dolina, općina)[10].

Španjolski lokaliteti su: Hayedos de Picos de Europa (Kastilja i León), Hayedos de Navarra (Navara) i Hayedos de Ayllón koja pripada trima pokrajinama (Madrid, Kastilja-La Mancha i Kastilja i León)[11].

Bosanskohercegovački lokalitet je Prašuma Јanj.[12]

Povezano[uredi - уреди | uredi kôd]

Izvori[uredi - уреди | uredi kôd]

  1. Bosna i Hercegovina Državna komisija za saradnju sa UNESCO-m
  2. Bukove šume Sjevernog Velebita i Paklenice na UNESCO-ovu popisu svjetske baštine, hina.hr 7. srpnja 2017.
  3. Extension to the Joint World Heritage Property “Primeval Beech forests of the Carpathians (Slovak Republic and Ukraine) and the Ancient Beech forests of Germany (Germany)” ((en)) Pristupljeno 10. srpnja 2017.
  4. Extension to the Joint World Heritage Property “Primeval Beech forests of the Carpathians (Slovak Republic and Ukraine) and the Ancient Beech forests of Germany (Germany)” ((en)) Pristupljeno 11. srpnja 2017.
  5. Extension to the Joint World Heritage Property “Primeval Beech forests of the Carpathians (Slovak Republic and Ukraine) and the Ancient Beech forests of Germany (Germany)” ((en)) Pristupljeno 11. srpnja 2017.
  6. Extension du bien inscrit sur la liste du patrimoine mondial : Forêts primaires de hêtres des Carpates (Slovaquie, Ukraine) et anciennes forêts de hêtres d’Allemagne (Allemagne) ((fr)) Pristupljeno 11. srpnja 2017.
  7. Extension to the Joint World Heritage Property “Primeval Beech forests of the Carpathians (Slovak Republic and Ukraine) and the Ancient Beech forests of Germany (Germany)” ((en)) Pristupljeno 11. srpnja 2017.
  8. Extension to the Joint World Heritage Property “Primeval Beech forests of the Carpathians (Slovak Republic and Ukraine) and the Ancient Beech forests of Germany (Germany)” ((en)) Pristupljeno 11. srpnja 2017.
  9. Extension to the Joint World Heritage Property “Primeval Beech forests of the Carpathians (Slovak Republic and Ukraine) and the Ancient Beech forests of Germany (Germany)” ((en)) Pristupljeno 11. srpnja 2017.
  10. Extension to the Joint World Heritage Property “Primeval Beech forests of the Carpathians (Slovak Republic and Ukraine) and the Ancient Beech forests of Germany (Germany)” ((en)) Pristupljeno 11. srpnja 2017.
  11. Extension to the Joint World Heritage Property “Primeval Beech forests of the Carpathians (Slovak Republic and Ukraine) and the Ancient Beech forests of Germany (Germany)” ((en)) Pristupljeno 11. srpnja 2017.
  12. http://whc.unesco.org/en/statesparties/ba UNESCO: Bosanskohercegovačka lista svjetske baštine - whc.unesco.org - Pristupljeno 17.11.2021.

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi kôd]