Sokolarstvo

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije

Sokolarstvo, živa baština

UNESCO logo.svg Nematerijalna svjetska baština
Sokolarstvo, živa baština
Ujedinjeni Arapski Emirati Belgija
Češka Republika Francuska Južna Koreja
Mongolija Maroko Španija
Saudijska Arabija Katar Sirija Austrija Mađarska
Regija: Europa i Sjeverna Amerika
Arapske zemlje
Azija i Pacifik
Godina upisa: 2010.
ID: 00442
Ugroženost: -
Poveznica: UNESCO

Sokolarstvo je jedan od načina lova pomoću posebno uvježbanih ptica grabljivica poput sokola, jastreba ili orlova. Koristi se za lov primjerice zečeva i ptica. Sokolarstvo se obično može naći na prostorima velikih seoba ptica i njime se bave ljudi svakog godišta, spola, amaterski ili profesionalno[1]. Osoba koji se bavi sokolarstvom naziva se sokolar.

Sokolar u UAE-u za „Dan sokolarenja”, 14. siječnja 2012.

Nije točno poznato gdje je nastalo sokolarstvo, ali se pretpostavlja da je nastalo negdje u stepama južne Azije.

Sokolarka na konju
Sokolar s orlom iz Karakola, Kirgistan

U Europi je sokolarstvo stoljećima bilo privilegija plemstva, a u Hrvatskoj se pojavljuje već od 9. stoljeća.

Kultura sokolarstva[uredi - уреди | uredi izvor]

Sokolarstvo je tradicijska djelatnost koja uključuje odgoj i treniranje ptica grabljivica da love plijen u prirodi. Iako je izvorno bio jedan od načina prikupljanja hrane, danas se više smatra tradicijskom vještinom i umijećem kojemu cilj nije uzimanje iz prirode, nego dijeljenje plijena s grabežljivcem[1]. Sokolari razvijaju snažne duhovne veze sa svojim pticama za čiji uzgoj, trening i rukovanje je potrebna iznimna požrtvovanost. Sokolarstvo se također i prenosi s koljena na koljeno kao obiteljska baština (npr. u Mongoliji, Maroku, Kataru, Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima gdje očevi vode djecu u pustinju kako bi izgradili povjerenje putem treninga), ali i formalizirana obuka u klubovima.

Iako svjetski sokolari potječu iz različitih sredina oni svi dijele zajedničke vrijednosti poput tradicija i navika, te metoda treninga i skrbi za ptice, ali i opreme koju koriste i veza koje ostvaruju sa svojim pticama. Zbog toga je ova djelatnost upisana na UNESCO-v popis nematerijalne svjetske baštine 2010. godine kao zajednička nematerijalna baština više zemalja (Ujedinjeni Arapski Emirati, Belgija, Češka, Francuska, Južna Koreja, Mongolija, Maroko, Katar, Saudijska Arabija, Španjolska i Sirija), kojima su se 2012. pridružile Austrija i Mađarska[1].

Sokolarstvo danas[uredi - уреди | uredi izvor]

U nekim zračnim lukama (pr. Zračna luka Zagreb) postoje zaposlenici sokolari koji uvježbanim sokolovima protjeruju jata ptica koje predstavljaju opasnost za zrakoplove prilikom polijetanja ili slijetanja.

Mnogi sokolari prezentiraju umjetnost sokolarstva, kojom prilikom ptice pokazuju svoje vještine leteći iznad gledatelja, obrušavajući se i vraćajući se na ruku sokolara.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 Falconry, a living human heritage na službenim stranicama UNESCO-a ((en)) Preuzeto 5. studenog 2012.

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]