Saudijska Arabija

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Kraljevina Saudijska Arabija
المملكة العربية السعودية
(Al-Mamlakâ al-'Arabīyâ as-Sa'ūdīyâ)
Zastava Grb
Gesloلا إله إلا الله، محمد رسول الله
"Lā ʾilāha ʾillāl–lāh, Muhammadun rasūl allāh"
"Nema boga osim Boga; Muhammed je poslanik od Boga."[1][2][3][4]
Državna himna: "Aš al-Malik"
Glavni grad Rijad
Službeni jezici arapski
Vođe
 -  Kralj Salman ibn Abdulaziz al-Saud
Uspostava Ujedinjenje 23. rujna 1932.
Površina
 -  Ukupno 2,149,690 1) km2 (14.)
 -  Voda (%) 0
Stanovništvo
 -  Popis iz 2014  30,770,375[5] (45.)
 -  Gustoća 12/km2
BDP (PPP) procjena za 
 -  Ukupno $1.652 biliona[6]
 -  Per capita $53,935[6]
BDP (nominalni) procjena za 
 -  Ukupno $777.870 billion[6] 
 -  Per capita $25,401[6] 
HDI 0.836[7]
jako visok
Valuta saudijski rijal
Vremenska zona +3
Pozivni broj +966
Web domena .sa
1 Procjena. Točnu površinu teško je utvrditi jer neke granice sa susjedima nisu precizno određene.

Saudijska Arabija [lower-alpha 1] (Listeni/ˌsdi əˈrbi.ə/ ili Listeni/ˌsɔːd əˈrbi.ə/), službeno Kraljevina Saudijska Arabija[lower-alpha 2] je arapska država, i najveća država Arapskog poluostrva u jugozapadnoj Aziji. Na zapadu dugom obalom izlazi na Crveno more, a na istoku na Perzijski zaliv. Graniči na sjeveru s Jordanom, Irakom i Kuvajtom, na jugu s Jemenom, na jugoistoku s Omanom te na istoku s Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Katarom. Ima morsku granicu s Bahreinom s kojim je povezana mostom. Zauzima površinu od oko 2.150.000 km2, i ima 30,7 miliona stanovnika.

Oblast moderne Saudijske Arabije se ranije sastojala od četiri distinktna regiona: Hejaz, Najd i delova Istočne Arabije (Al-Ahsa) i Južne arabije ('Asir).[8] Saudijsko Arabijsko kraljevstvo je formirao 1932. Ibn Saud. On je ujedinio četiri regiona u jednu državu putem serije osvajanja počevši sa zauzećem Rijada 1902, drevne postojbine njegove familije, dinastije Sauda. Od tog vremena zemlja je bila apsolutna monarhija u kojoj se vlada u skladu sa Islamskim principima. Wahhabi Islam je nazivan „predominantnim svojstvom Saudijske kulture“.[9][10] Saudijska Arabija se ponekad naziva „Zemljom dve svete džamije“ u smilu Al-Masjid al-Haram (u Meci), i Al-Masjid an-Nabawi (u Medini), dva najsvetija mesta Islama. Kraljevstvo ima preko 30 miliona stanovnika, od čega su dve trećine Saudijci i jedna trećina su strani državljani.[11][12][13]

Kraljevinu nekada nazivaju i "Zemlja dva hrama" s obzirom da se u njoj nalaze dva najsvetija mjesta Islama Meka i Medina (u kojima su Kaba i Poslanikova džamija). Trenutno državno uređenje je na snazi od 1932. godine kada je Abdul-Aziz bin Saud proglasio nezavisnost Kraljevstva, dok njene korijene možemo naći još dublje u historiji, sa uspostavom prve saudijske države 1744. godine.

Saudijska Arabija je vodeći svjetski izvoznik nafte, koja je ujedno i glavni ekonomski pokretač razvoja države.[14][15] Izvoz nafte čini oko 90% ukupnog izvoza i donosi oko 75% prihoda državnog budžeta, što doprinosi relativnom ekonomskom blagostanju njenih stanovnika[16][17]. Loša strana velike zavisnosti ekonomije o nafti je nestabilna cijena navedenog energenta na svjetskom tržištu [18]. Također ponekad ovu zemlju i Rusiju nazivaju energetskim supersilama.[19][20] Grupe za zaštitu ljudskih prava učestalo optužuju vladu Saudijske Arabije za njihova kršenja, međutim saudijske vlasti te optužbe odbacuju.

Geografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Mapa Saudijske Arabije

Kraljevina zauzima oko 80% teritorije poluostrva.[21] Godine 2000. Saudijska Arabija i Jemen su sklopili dogovor o razgraničenju [22] Veliki dio granice sa južnim komšijama, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Omanom, još uvijek nije precizno određen niti markiran, tako da tačna veličina zemlje još uvijek nije poznata. Saudijske vlasti navode površinu od 2.217.949 km2. Drugi izvori daju podatke koji se kreću između 1.960.582 km2 [23] i 2.240.000 km2. Zemlja se obično rangira kao 14. po veličini u svijetu.[24]

Najveći dio zemlje zauzima pustinja. Na zapadu, uz Crveno more, uzdižu se planinski lanci Hidžaz i Asir (ovaj dio je poznat kao najzeleniji i dio s najsvježijom klimom u Arabiji) s najvišim vrhom Sawdom (3.133 m). S istočne strane planina teren se polako spušta do zapadnog priobalja uz Perzijski zaliv i granica s UAE i Omanom. U centru je zaravan Nejd. Na jugu leži negostoljubiva pustinja "Rub' al Khali" (Prazni ćošak) u kojoj gotovo uopće nema života.[25]

Većina teritorija slabo je naseljena, a stanovništvo je koncentrisano u gradovima na zapadnoj obali i njenom zaleđu (Džedda, Meka, Medina), glavnom gradu Rijadu u središtu zemlje, te na istočnom priobalju gdje je locirana većina naftnih izvora (Dammam, Hufuf, Dhahran).

Pustinja u Saudijskoj Arabiji

Veliki dio kopna se sastoji od slabo naseljenih pustinja i polupustinjskih regija; na tim područjima se uglavnom nalaze Beduini. U navedenom dijelu zemlje vegetacija je ograničena na korov i grmlje. Manje od 2% zemlje čini obradiva površina. Naseljena mjesta su uglavnom koncentrisana uz istočne i zapadne obale, te na par gusto naseljenih oaza u unutrašnjosti kao što su Hofuf i Buraydah. Neke oblasti, poput pustinje Rub' al-Khali i Arabijske pustinje, uopće nisu naseljene, iako se zbog potreba industrije nafte planira izgradnja naselja i u tim dijelovimaa zemlje. Saudijska Arabija nema stalnih rijeka ili jezera. Njena obala je duga oko 2.640 km.

Lokalne životinje uključuju: ibekse (planinske divokoze), divlje mačke, babune, vukove i hijene u brdskim i planinskim krajevima. Male ptice žive u oazama. Obalski dio Crvenog mora je bogat koralima i brojnim morskim vrstama.

Klima[uredi - уреди | uredi izvor]

Ekstremna vrućina i bezvodnost su karakteristike većeg dijela Saudijske Arabije.[26] To je jedno od nekoliko područja u svijetu gdje temperature dostižu od preko 50 °C; dok je najveća zabilježena temperatura 51,7 °C. Zimi se povremeno pojavljuju mraz ili snijeg u unutrašnjosti ili na većim nadmorskim visinama, međutim to se dešava svega jednom ili dva puta u desetljeću. Najniža zabilježena temperatura je -12 °C u Turaifu. Prosječne zimske (januar) temperature se kreću u rasponu od 8° do 20 °C u gradovima u unutrašnjosti, poput Rijada, dok su u Džedi i na obali Crvenog mora iznosi 19° do 29 °C. S druge strane prosječne ljetne temperature (juli) su 27° do 43 °C u Rijadu, i 27° do 38 °C u Džedi. Noću se temperature u pustinjama u unutrašnjosti spuštaju na izuzetno niske vrijednosti, a danju pustinjski pijesak povećava Sunčevu toplinu.

Godišnja količina padavina iznosi oko 100 mm u Rijadu (uglavnom u periodu od januara do maja), dok je u Džedi oko 54 mm (uglavnom u periodu od novembra do januara). Iznenadni pljuskovi mogu dovesti do jakih bujica u vadisima (suhim koritima).

Istorija[uredi - уреди | uredi izvor]

Islamski vjerski reformator Muhammad ibn Abd al-Wahhab udružio je oko 1750. snage s vladarom mjesta Diriyah u središnjoj Arabiji, Muhammadom ibn Saudom, čiji su nasljednici do početka 19. stoljeća s potporom širokih slojeva oduševljenih novim vjerskim vođom osvojili većinu Arapskog poluotoka. Veza dinastije Saud s Wahhabi interpretacijom Islama ostat će jedno od ključnih obilježja saudijske države i u budućnosti.[27]

Nova arapska sila pobudila je reakciju svojih moćnih susjeda, Otomanskog Carstva i njegovog saveznika Egipta koji su 1818. uništili prvu saudijsku državu. Ubrzo je uslijedila obnova, ali druga država podlegla je unutarnjim sukobima i ratovima sa susjedima 1891.

Modernu Saudijsku Arabiju osnovao je Abdul Aziz Al-Saud, poznat kao Ibn Saud, koji je 1902. započeo okupljati tradicionalne obiteljske zemlje kombinacijom oružanih sukoba i vješte diplomacije. Ujedinjeno Kraljevstvo, tada najznačajnija sila na Bliskom istoku, priznalo je neovisnost Saudove kraljevine 1927., a 1932. Hidžaz i Nedžd (središnji dio Arapskog poluotoka) i formalno su ujedinjeni u Kraljevinu Saudijsku Arabiju.[28][29][30][31]

Politički uspjesi nisu bili praćeni ekonomskim sve dok nisu otkrivene naftna nalazišta u martu 1938. godine.[32] Razvojni programi iskorištavanja nalazišta su prekinuti Drugim svjetskim ratom 1939. godine, da bi bili ponovo pokrenuti 1946. godine, a proizvodnja je dostigla pune kapacitete 1949. godine. Nafta je obezbijedila ekonomski prosperitet zemlje i ojačala njenu poziciju u svijetu. Na međunarodnom planu Saudijska Arabija balansira između dobrih odnosa s državama Zapada i odanosti zajedničkim arapskim ciljevima. Saudijsko društvo još je uvijek u velikoj mjeri konzervativno i značajan utjecaj imaju islamski vjerski vođe (ulema).[33]

Poslije Abdul Azizove smrti 1953. godine tron je preuzeo njegov sin Saud, koji je vladao do 1964. godine, da bi ga naslijedio Faisal. Unutraporodična rivalstva su dovela do ubistva Faisala od strane njegovog nećaka princa Faisal bin Musa'ida 1975. godine. Nakon ubistva prijesto je preuzeo kralj Khalid koji je vladao sedam godina i bio naslijeđen od kralja Fahda 1982. godine. Fahd je umro 2005. godine a naslijedio ga je njegov polubrat Abdulah, trenutni vladar Saudijske Arabije.[34][35][36]

Stanovništvo[uredi - уреди | uredi izvor]

Islam je religija gotovo cjelokupnog domaćeg stanovništva i jedini ima službeno priznanje.[37][38] Saudijska Arabija je kolijevka ove vjere i u zemlji se nalaze dva najvažnija islamska svetišta, Meka i Medina.[39] Arapski odnosno njegov lokalni dijalekt je jezik većine stanovništva. Velik broj stanovnika (oko 6 mil.) su strani državljani na radu u industriji nafte i u drugim sektorima gospodarstva.

Privreda, razvoj i obrazovanje[uredi - уреди | uredi izvor]

Privreda Saudijske Arabije je bazirana na nafti. Otprilike 75% budžeta se puni prihodima od izvoza nafte. Naftna industrija učestvuje sa 45% u društvenom proizvodu Saudijske Arabije. Ova država ima službeno zalihe nafte u iznosu 260 milijardi barela., što je 24% svjetskih rezervi. Privreda Saudijske Arabije je 13. u svijetu po kompetitivnosti. Ulažu se veoma velika sredstva da privreda postane više raznolika. U toku je rekordan porast korištenja personalnih kompjutera, zahvaljujući deregulaciji. Porast cijena nafte u godinama 2008-2009 je započeo drugi naftni "bum", ostvarujući višak u budžetu od 28 milijardi američkih dolara. Akcije kompanija su veoma dobile na vrijednosti.

Državni sistem osigurava učenicima i studentima besplatno obrazovanje, knjige i zdravstenu zaštitu, i otvorena je svim saudijcima. Preko 25% godišnjeg državnog budžeta se izdvaja za obrazovanje, uključujući i izdvajanja za profesinalnun orijentaciju. Saudijska Aarabija je jedna od nekoliko najbrže rastućih ekonomija u svijetu, sa prihodom po stanovniku od $20,700 (2007).

Politička kriza[uredi - уреди | uredi izvor]

Krajem prvog desetljeća dvadesetog veka polički sistem Saudijske Arabija koji se temelji na absolutističkoj naslednoj gerontokraciji se našao političkoj krizi pošto tri osobe na najvišim državnim položajima imaju oko 80 godina i teško su bolesne što rezultira dvorskim borbama za vlast s nepredvidivim posljedicama po kraljevstvo. U razdoblju 2009 - 2011 kralj Abdullah bin Abdulaziz al-Saud je bio podvrgnut dvema operacijama, prestolonasljednik je pao u komu tijekom jula 2011 nakon operacije tumora, dok drugi princ u redu nasleđivanja krune je bio na lečenju od za javnost nepoznate bolesti. [1]

Političko uređenje[uredi - уреди | uredi izvor]

Centralna institucija vlasti zemlje je Saudijska monarhija.[40] U zakonu usvojenom 1992. godine navedeno je da je Saudijska Arabija monarhija pod vlašću sinova i unuka prvog kralja Abdul Aziz Al-Sauda. Također se navodi da Kur'an predstavlja ustav zemlje, a vrhovni zakon čini Šerijat (Islamski zakon baziran na Kur'anu).[41] Neke zapadne organizacije procjenjuju da je režim ove države deveti po redu najtotalirniji režim u svijetu.

Ne postoje priznate političke stranke niti izbori, izuzev lokalnih izbora održanih 2005. godine na kojima su pravo glasa imali samo muškarci [42]. Kraljeva vlast je teoretski ograničena Šerijatom i nekim lokalnim tradicijama. On također mora imati podršku ostatka Saudijske familije, uleme (vjerskih lidera, i drugih važnih grupa saudijskog društva. Saudijska vlada podržava Islam finansirajući džamije i škole Kur'ana širom svijeta. Vodeći ljudi kraljevske porodice biraju kralja iz redova jednog od svojih pripadnika, uz odobrenje Uleme.

Gradovi[uredi - уреди | uredi izvor]

Kultura[uredi - уреди | uredi izvor]

Kultura Saudijske Arabije je utemeljena na islamskim i plemenskim vrijednostima. Meka i Medina su gradovi u Saudijskoj Arabiji. Vikend obuhvata petak i subotu.

"Al Ardha" je državni nacionalni folklorni ples, a to je igra sa mačevima, bazirana na beduinskoj tradiciji. "Al-sihba" je folklorna muzika, porijeklom iz Andaluzije. U gradovima Meka, Medina i Džeda, veoma je popularan instrument "mizmar", nalik na obou. "Samri" je popularna forma tradicionalne muzike, koja uključuje i moderni arapski instrument "oud".

Oblačenje prati striktno principe "hidžaba", što je islamski odraz jednostavnosti, posebno u oblačenju. Oblačenje je prilagođeno klimatskim uslovima. Odjeća se sastoji od tradicionalnih odjevnih predmeta: "thawb" sa "keffiyeh", kao i "Ghutrah" (Arapski: غتره‎), "Agal" (Arapski: عقال‎), i "Bisht" (Arapski: بشت‎)

Moderni Saudijski pisci su: Abdul Rahman Munif, Yousef Al-Mohaimeed, Abdu Khal, Ali al-Domaini, Ahmed Abodehman, Abdullah Al-Qasemi

Sport[uredi - уреди | uredi izvor]

Muškarci se često bave sportom. Žene rijetko učestvuju u sportskim aktivnostima, najčešće u dvoranama. Fudbal je najpopularniji sport. Saudijska Arabija učestvuje na Ljetnim Olimpijadama. Fudbalska reprezentacija Saudijske Arabije učestvuje u takmičenjima koja su pod okriljem FIFA-e. Pojedini popularni fudbaleri su: Majed Abdullah, Mohamed Al-Deayea, Sami Al-Jaber, Saeed Al-Owairan, Fahad Al-Bishi, Mohaisen Al-Jam'an, Mohammad Massad i Yousuf Al-Thunayan.

Dalje informacije: Al-Yamamah arms deal

Vojska[uredi - уреди | uredi izvor]

Saudijsko Ministarstvo odbrane i avijacije je zaduženo za upravljanje vojnim snagama Saudijske Arabije. Ono je također zaduženo za izgradnju civilnih aerodroma i vojnih baza, kao i za meteorologiju. Oružane snage su sastavljene od: Armije, mornarice, vazduhoplovstva, protivzračne odbrane, Nacionalne garde, Kraljevske zaštitne regimente, i specijalnih snaga. Saudija ima svoju vojnu industriju. Vojni budžet je u iznosu od 38 milijardi američkih dolara.[43][44][45]

U okviru Ministarstva unutrašnjih poslova se nalaze: policija, graničari, obalna straža i "Al-Mujahidoon".[46][47]

Napomene[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. arapski: السعوديةas-Su‘ūdiyyah ili as-Sa‘ūdiyyah
  2. arapski: المملكة العربية السعوديةal-Mamlakah al-‘Arabiyyah as-Su‘ūdiyyah, O ovom zvuku Arabski izgovor

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. "About Saudi Arabia: Facts and figures". The royal embassy of Saudi Arabia, Washington, D.C., USA. http://www.saudiembassy.net/about/country-information/facts_and_figures/. 
  2. "God". Islam: Empire of Faith. PBS. http://www.pbs.org/empires/islam/faithgod.html. 
  3. "Islam and Christianity", Encyclopedia of Christianity (2001): Arabic-speaking Christians and Jews also refer to God as Allah.
  4. L. Gardet. "Allah". Encyclopaedia of Islam Online. 
  5. "Official annual projection". cdsi.gov.sa. 2014. http://www.cdsi.gov.sa/pdf/PopulationEstimates2010-2025-admareas.pdf. 
  6. 6.0 6.1 6.2 6.3 "Saudi Arabia". International Monetary Fund. http://www.imf.org/external/pubs/ft/weo/2014/02/weodata/weorept.aspx?sy=2012&ey=2015&scsm=1&ssd=1&sort=country&ds=.&br=1&pr1.x=43&pr1.y=11&c=456&s=NGDPD%2CNGDPDPC%2CPPPGDP%2CPPPPC&grp=0&a=. 
  7. "2014 Human Development Report Summary". United Nations Development Programme. 2014. str. 21–25. http://hdr.undp.org/sites/default/files/hdr14-summary-en.pdf. 
  8. Madawi Al-Rasheed (2013). A Most Masculine State: Gender, Politics and Religion in Saudi Arabia. str. 65. http://books.google.com/books?id=JmafWmVNJAAC&pg=PA65&dq. 
  9. Tripp, Culture Shock, 2003: p.14
  10. Malbouisson, p. 23
  11. "Saudi Arabia profile - Key facts". BBC News. 23 May 2013
  12. "Saudi Arabia Launches New Housing Scheme To Ease Shortage". http://gulfbusiness.com/2014/03/saudi-arabia-launches-new-housing-scheme-ease-shortage/. 
  13. "Demography of Religion in the Gulf". Mehrdad Izady. 2013. http://gulf2000.columbia.edu/images/maps/GulfReligionGeneral_lg.png. 
  14. U.S. Energy Information Administration - Saudi Arabia Country Energy Profile
  15. Human Development Report 2014. United Nations. 2013. str. 159. http://hdr.undp.org/sites/default/files/hdr14-report-en-1.pdf. 
  16. Social Services 2
  17. Royal Embassy of Saudi Arabia-London: The Kingdom Of Saudi Arabia - A Welfare State
  18. Gulf Daily News
  19. Barry Buzan (2004). The United States and the Great Powers. Cambridge, United Kingdom: Polity Press. str. 71. ISBN 0-7456-3375-7. 
  20. "The erosion of Saudi Arabia's image among its neighbours". Middleeastmonitor.com. 7 November 2013. http://www.middleeastmonitor.com/articles/middle-east/8207-the-erosion-of-saudi-arabias-image-among-its-neighbours. 
  21. Jamie Stokes (2009). Encyclopedia of the Peoples of Africa and the Middle East, Volume 1. str. 605. ISBN 978-0-8160-7158-6. 
  22. Yemen, Saudi Arabia sign border deal, BBC News, June 12, 2000. Accessed June 25, 2008.
  23. CIA World Factbook - Rank Order: Area
  24. "CIA World Factbook – Rank Order: Area". The World Factbook. 26 January 2012. https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/rankorder/2147rank.html. 
  25. Peter Vincent (2008). Saudi Arabia: an environmental overview. Taylor & Francis. str. 141. ISBN 978-0-415-41387-9. http://books.google.com/books?id=Vacv2wy3yd8C&lpg=PA141. 
  26. "Saudi Arabia". Weather Online. http://www.weatheronline.co.uk/reports/climate/Saudi-Arabia.htm. 
  27. Ian Harris; Stuart Mews; Paul Morris; John Shepherd (1992). Contemporary Religions: A World Guide. str. 369. ISBN 978-0-582-08695-1. 
  28. Mahmud A. Faksh (1997). The Future of Islam in the Middle East. str. 89–90. ISBN 978-0-275-95128-3. 
  29. David Murphy (2008). The Arab Revolt 1916–18: Lawrence Sets Arabia Ablaze. str. 5–8. ISBN 978-1-84603-339-1. 
  30. Madawi Al Rasheed (1997). Politics in an Arabian Oasis: The Rashidis of Saudi Arabia. str. 81. ISBN 1-86064-193-8. 
  31. R. Hrair Dekmejian (1994). Islam in Revolution: Fundamentalism in the Arab World. str. 131. ISBN 978-0-8156-2635-0. 
  32. Mohamad Riad El Ghonemy (1998). Affluence and Poverty in the Middle East. str. 56. ISBN 978-0-415-10033-5. 
  33. Toby Craig Jones (2010). Desert Kingdom: How Oil and Water Forged Modern Saudi Arabia. str. 218–219. ISBN 978-0-674-04985-7. 
  34. Anthony H. Cordesman (2003). Saudi Arabia Enters the 21st Century. str. 174. ISBN 978-0-275-98091-7. 
  35. Christopher Blanchard (2009). Saudi Arabia: Background and U.S. Relations. United States Congressional Research Service. str. 5–6. 
  36. Anthony H. Cordesman (2009). Saudi Arabia: National Security in a Troubled Region. str. 50–52. ISBN 978-0-313-38076-1. 
  37. "History of Arabia". Encyclopædia Britannica. http://www.britannica.com/EBchecked/topic/31568/history-of-Arabia. 
  38. William Gordon East (1971). The changing map of Asia. str. 75–76. ISBN 978-0-416-16850-1. 
  39. James E. Lindsay (2005). Daily Life in the Medieval Islamic World. str. 33. ISBN 0-313-32270-8. 
  40. Marshall Cavendish (2007). World and Its Peoples: the Arabian Peninsula. str. 78. ISBN 978-0-7614-7571-2. 
  41. Gerhard Robbers (2007). Encyclopedia of world constitutions, Volume 1. str. 791. ISBN 0-8160-6078-9. 
  42. Saudi women barred from voting, BBC News, October 11, 2004. Accessed June 25, 2008.
  43. "Country Profile: Saudi Arabia, Sept. 2006 Library of Congress" (PDF). http://lcweb2.loc.gov/frd/cs/profiles/Saudi_Arabia.pdf. 
  44. Al J. Venter (2007). Allah's Bomb: The Islamic Quest for Nuclear Weapons. Globe Pequot. str. 150–53. ISBN 1-59921-205-6. 
  45. "Saudi Arabia's nuclear gambit". Asia Times. 7 November 2003. http://www.atimes.com/atimes/Middle_East/EK07Ak01.html. 
  46. John Pike (27 April 2005). "Saudi Arabian National Guard". Globalsecurity.org. http://www.globalsecurity.org/military/world/gulf/sang.htm. 
  47. "Saudi Arabia". Reuters. 23 May 2012. 

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Hussein Hamza Bindagji: Atlas of Saudi Arabia. Oxford University Press, Oxford 1378 A. H. / 1978 A.D., ISBN 0-19-919101-8.
  • Helmuth Blume: Saudi Arabien. Horst Erdmann Verlag. Tübingen Basel. 1976.
  • Hans Karl Barth, Konrad Schliephake: Saudi Arabien in der Reihe „Perthes Länderprofile“, Klett-Perthes, Gotha und Stuttgart. 1998.
  • Robert Baer: Sleeping With The Devil: How Washington Sold Our Soul for Saudi Crude, Crown, 2003, ISBN 1-4000-5021-9.
  • Gold, Dore: Hatred’s Kingdom : How Saudi Arabia Supports the New Global Terrorism, Regnery Publishing, Inc. 2004, ISBN 0-89526-061-1.
  • Sandra Mackey: The Saudis: Inside the Desert Kingdom, Houghton Mifflin, 1987, ISBN 0-395-41165-3.
  • Pascal Ménoret: The Saudi Enigma: A History, Zed Books, 2005, ISBN 1-84277-605-3.
  • al-Rasheed, Madawi, A History of Saudi Arabia, Cambridge University Press, 2002, ISBN 0-521-64335-X; Second edition: Cambridge University Press, Cambridge 2010 ISBN 978-0-521-76128-4 (hardback) und ISBN 978-0-521-74754-7. (paperback)
  • Madawi Al-Rasheed: Contesting the Saudi State . Islamic Ideas from a New Generation, Cambridge University Press, Cambridge 2007 ISBN 978-0-521-85836-6.
  • Madawi Al-Rasheed: Kingdom without Borders . Saudi Arabia’s Political, Redligious and Media Frontiers, Columbia University Press, New York 2009 ISBN 978-0-231-70068-9.
  • Matthew R. Simmons, Twilight in the Desert: The Coming Saudi Oil Shock and the World Economy 2005, ISBN 0-471-73876-X.
  • Guido Steinberg: Saudi-Arabien. Politik Geschichte Religion, München: C.H. Beck 2004, ISBN 3-406-51112-0.
  • Who's who in the Saudi Arabia 2006. Asia Pacific Infoserv, Sydney 2006.
  • Alexei Vassiliev: The History of Saudi Arabia. New York University Press, New York 2000, ISBN 0-8147-8809-2.
  • Joseph A. Kechichian: Legal and Political Reforms in Saudi Arabia. Routledge Chapman & Hall, 2012. ISBN 978-0-415-63018-4.

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]

Wikispecies-logo.svg Wikivrste imaju podatke o: Saudijska Arabija