Povorka kraljeva

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Povorka kraljeva u jugoistočnoj Češkoj

UNESCO logo.svg Nematerijalna svjetska baština
Povorka kraljeva u jugoistočnoj Češkoj
 Češka Republika
Regija: Europa i Sjeverna Amerika
Godina upisa: 2011.
ID: 00564
Ugroženost: -
Poveznica: UNESCO

Povorka kraljeva (češki: jízda králů) je svečana procesija koja je povezana sa proslavom blagdana Duhova a odvija se tijekom proljeća u češkim pokrajinama Južnoj Moravskoj (Skoronice) i Zlínskom kraju (Hluk, Kunovice i Vlčnov), tj. povijesnoj pokrajini Slovácko[1]. Točnije, parada kraljeva se odvija svake godine u selu Vlčnov, svake druge godine u gradu Kunovice, svake tri u gradu Hluk, te svake četiri u selu Skoronice, tijekom folklornog festivala Slovácký rok.

Povorka kraljeva u selu Kunovice 2008. god.

Od 2011. godine parada kraljeva u jugoistočnoj Češkoj je upisana na UNESCO-v popis nematerijalne svjetske baštine u Europi[1].

Karakteristike[uredi - уреди | uredi izvor]

Ples moravskih Slovaka tijekom Povorke kraljeva u Vlčnovu

Povorka kraljeva se do Drugog svjetskog rata izvodila po selima cijele jugoistočne Češke i bila je isključivo vezana za proslavu blagdana Duhova, a od tada je više društveni događaj (uglavnom zbog čehoslovačkih komunističkih vlasti kojima se nije svidjela povezanost narodnog običaja s Crkvom). Svaka povorka kraljeva započinje misom, gradonačelnikovim odobrenjem i pripremom konja za procesiju. Sama povorka se sastoji od skupine mladića, obično njih od 15 do 25, koji prolaze kroz selo u svečanoj procesiji. Na čelu povorke su pjevači-konjušari, nakon kojih slijede paževi sa sabljama koji čuvaju „kralja”, tj. na konju svečano odjevenog dječaka (od 10 do 15 godina starosti) s djelomično natkrivenim licem koji u ustima drži ružu u ustima, i ostatak kraljevske povorke. Kralj i paževi su odjeveni u svečane ženske nošnje, dok su ostali vozači odjeven kao muškarci. Pratnja na uređenim konjima se povremeno zaustavlja i pjeva kratkim stihovima koji su duhovit komentar o karakteru i ponašanju gledatelja. Pjevači za svoju izvedbi primaju donacije izravno u svoju kutiju za priloge ili u čizme „kralja”. Kraljevska svita se vraća kući nakon nekoliko sati vožnje i u večernjim satima slavi u kući kralja s malom gozbom, glazbom i plesom. Tradicija i odgovornost povorke kraljeva se prenose s koljena na koljeno. Tradicionalne dekoracije od papira za konje i ceremonijalni kostimi, koje su posebno izradili žene i djevojake upoznate s običajima procesija, su bojama uzoraka i oblicima posebni za svako selo.

I u drugim krajevima Europe postoje slične povorke, kao što su Povorka za križem (Križarje) u Lužici i Uskršnja povorka (Poljska)[2], Povorka nakon žetve (Osterreiten) u Austriji, Bavarskoj (Njemačka) i Sechseläute u švicarskom Zurichu. Sve su one tradicionani seoski festivali, povezani sa proljetnom kosidbom i najvjerojatnije datiraju još iz prapovijesti.

Teorije o porijeklu[uredi - уреди | uredi izvor]

U duhu romantičarskog nacionalizma, češki spisatelji i povjesničari u 19. stoljeću su željeli dokučiti podrijetlo ovog narodnog običaja, o čemu njegovi narodni izvođači nisu sačuvali nikakvu predaju, i dati mu povijesni kontekst. Oni su utemeljili svoje upitne zaključke na mitovima i legendama koje imaju malo potpore u povijesnim izvorima. Najslavnije je vjerovanje kako je kralj u izvornoj povorci zapravo bio Matijaš Korvin koji se u strahu za svoj život spasio iz izgubljene bitke kod Bílovice (danas Mađarska) protiv češkog kralja Jurja Poděbradskog (1469.), tako što se obukao u ženu koju je njegova pratnja dopratila na sigurno u Trenčin (danas Slovačka). Druga legenda je o spašavanju zatočenog kraljevića Viktorina, sina kralja Jurja Poděbradskog, kojega su Vlčnovjani spasili iz tamnice u Terčinu tako što su ga obukli u ženu i sproveli do sigurnosti u Moravsku[3].

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 Ride of the Kings in the south-east of the Czech Republic na službenim stranicama UNESCO-a ((en)) Preuzeto 9. studenog 2012.
  2. Václav Frolec i Antonín Pavelčík, Metoděj Zemek: Jízda králů, Teps, Prag, 1990.
  3. Legende o podrijetlu povorke kraljeva ((cz)) Preuzeto 10. studenog 2012.

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]