Fest-noz

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije

Fest-noz, festivalno okupljanje temeljeno na zajedničkim tradicionalnim plesovima Bretanje

UNESCO logo.svg Nematerijalna svjetska baština
Fest-noz, festivalno okupljanje temeljeno na zajedničkim tradicionalnim plesovima Bretanje
Francuska
Regija: Evropa i Sjeverna Amerika
Godina upisa: 2012.
ID: 00707
Ugroženost: -
Poveznica: UNESCO

Fest-noz (bretonski za „noćni festival”, nasuprot deiz-festu ili danji festival; množina je festoù-noz, ali Goadec sestre su koristile i festnozoù, dok se na francuskom kaže des fest-noz) je festivalsko okupljanje koje se temelji na kolektivnom običaju tradicionalnih bretonskih plesova uz pratnju pjevača i glazbenika[1] Ovaj snažni bretonski kulturni pokret je sačuvao živu i iznova obnovljeni običaj naslijeđenih plesnih repertoara od nekoliko stotina varijacija, te tisuća melodija. Zbog toga je Fest-noz upisan na UNESCO-v popis nematerijalne svjetske baštine u Evropi 2012. god.

Fest-noz tijekom Mill Góll festivala u Mill Góllu 2007. god.

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Fest-noz tijekom Međukeltskog festivala u Lorientu 2010. god.
Fest-noz u Cornouailleu 19. srpnja 2011. god.

Obnova običaja fest-noza se može pripisati bretonskom pjevaču Loeizu Roparzu koji je 1950-ih počeo organizirati ova okupljanja nakon što su 1930-ih bila potpuno nestala[2]. Do tada su postojala kao seoska okupljanja kojim bi se obilježili dani velikih društvenih radova, ali i ojačalo zajedništvo obnavljajući prošlost kroz plesove predaka, od kojih neki datiraju iz srednjeg vijeka[3]. Tijekom 1970-ih, uglavnom zahvaljujući utjecaju narodne glazbe, osobito kantautora Alana Stivella, od 1972. godine fest-noz se više ne smatra samo kulturnim izričajem središnje Bretanje i postaje urbanim pokretom. Od tada mnoga udruženja organiziraju ove događaje, pa čak i vojna okupljanja, no koncem 1970-ih pokret jenjava. Tijekom 80-ih i 90-ih glazbenici i plesači su ponovno pokrenuli ovaj pokret, ojačavši ga preporodom bretonske i keltske glazbe od 1998.-2000. god.[4]

Danas je ovaj pokret jako snažan s oko tisuću festivala svake godine, i to ne samo u Bretanji, nego i u drugim područjima Francuske, pa čak i u Ujedinjenom Kraljevstvu[5]. Na njima se okuplja od stotine do nekoliko tisuća posjetitelja, te tisuće glazbenika, pjevača i do desetak tisuća plesača[1].

Odlike[uredi - уреди | uredi izvor]

Više od samog plesa, Fest-noz se odlikuje snažnim druženjem pjevača, glazbenika i plesača, značajnih društvenih i međugeneracijskih razlika, te otvorenošću prema drugima. Tradicionalno se plesovi prenose razmjenom, promatranjem i imitacijom, premda su također i na stotine obožavatelja mukotrpno radili skupljajući običaje od starih kako bi sastavili stare repertoare, te udarili temelje za nove načine prijenosa znanja.

Danas su fest-noz festivali središte intenzivne fermentacije glazbenih vrsta iz čega je izniklo značajno kulturno gospodarstvo. Mnoga okupljanja pjevača, glazbenika i plesača, uključuju i pripadnike drugih kultura. Tako i mnoge pridošlice u Bretanji koriste ove festivale kako bi se integrirali u društvo, te su fest-noz događaji postali važnim simbolom identiteta i kontinuiteta naroda Bretanje[1].

Veze[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 Fest-Noz, festive gathering based on the collective practice of traditional dances of Brittany UNESCO-vim službenim stranicama ((en)) Preuzeto 3. siječnja 2013.
  2. Jefig Roparz, Loeiz Roparz, paotr ar festou-noz - Le rénovateur du fest-noz, Emgleo Breiz, 2011.
  3. Barry W. Cunliffe, The Celts: a very short introduction, Oxford UP, 2003., str. 135. ISBN 978-0-19-280418-1
  4. Sicard Padrig, La musique celtique, Ouest-France, 1997.
  5. Olivier Goré, L'inscription territoriale de la musique traditionnelle en Bretagne, Thèse de Géographie, Université Rennes-II, 2004. ((fr)) Preuzeto 3. siječnja 2013.

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]