Francuski gastronomski obrok

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Francuski gastronomski obrok

UNESCO logo.svg Nematerijalna svjetska baština
Francuski gastronomski obrok
Francuska
Regija: Evropa i Sjeverna Amerika
Godina upisa: 2010.
ID: 00437
Ugroženost: -
Poveznica: UNESCO

Francuski gastronomski obrok je naziv za društvenu tradiciju uživanja u francuskoj kuhinji prilikom važnih događanja u životu pojedinca i skupina, kao što su proslave rođenja, vjenčanja, rođendana, godišnjica, postignuća i sl.[1] To je slavljenički obrok za koji se ljudi okupljaju kako bi uživali u umjetnosti dobre hrane i pića (gastronomija). Gastronomski obrok naglašava zajedništvo, uživanje u okusima, te ravnotežu ljudi i plodova prirode; on učvršćuje obiteljske veze, privlači prijatelje i jača šire društvene veze. Zbog toga je francuski gastronomski obrok upisan na UNESCO-v popis nematerijalne svjetske baštine u Evropi 2010. god.[2].

Izmjena slijedova za obrok Karla V. na iluminaciji u djelu Grandes Chroniques iz 14. st., Nacionalna knjižnica u Parizu

Odlike[uredi - уреди | uredi izvor]

Francuskom gastronomskom obroku prethodi pažljiv odabir jela iz neprestano rastućeg repertoara recepata, kupnja dobrih, po mogućnosti lokalnih proizvoda koji se sljubljuju, kao i odabir vina koja se sljubljuju s odabranim menijem i ukusno postavljanje stola. Slijedi veliko francusko umijeće pripreme jela (francuska kuhinja), ali i jedinstven oblik njihova uživanja koji uključuje mirisanje i probavanje jela za stolom. Svaki gastronomski obrok treba slijediti strog slijed koji započinje aperitivom, a završava konzumacijom likera (digestiv), između kojih su najmanje dva slijeda uključujući predjelo (entrée), glavno jelo (plat principal koji započinje s hors d'oeuvre ili „početnim slijedom”) od ribe i/ili mesa s povrćem, te opcionalnih međuslijedova (entremet) i priloga, te naposlijetku sira i deserta. Pojedinci koji duboko poznaju tradiciju i čuvaju sjećanje na ritualno objedovanje se nazivaju gastronomi i njihova zadaća je da oralnim ili pismenim putem prenose svoja znanja novim generacijama[1].

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 Gastronomic meal of the French UNESCO-vim službenim stranicama ((en)) Preuzeto 31. prosinca 2012.
  2. Celebrations, healing techniques, crafts and culinary arts added to the Representative List of the Intangible Cultural Heritage Unescopress 16. studenog 2010. ((en)) Preuzeto 31. prosinca 2012.
  • Ross Steele, The French Way, 2nd ed., 2001., McGraw-Hill, New York
  • Larousse Gastronomique, 2009., Clarkson Potter, New York, str. 780. ISBN 978-0-307-46491-0

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]