Perućica

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Perućica i vodopad Skakavac

Perućica[1] je najpoznatiji od tri zaštićena prašumska rezervata [2][3][4] u Republici Srpskoj, BiH. Prašuma Perućica je deo nacionalnog parka Sutjeska.

Sigurno najvrijedniji biser od prirodnog blaga Nacionalnog parka Sutjeska je strogo zaštićeni rezervat Perućica, jedna od rijetkih sačuvanih prašuma Evrope. Još davne 1938. godine, šumari taksatori prilikom izrade uređajnog elaborata na planini Maglić, pronalaze u slivu rječice Perićice, u uvali između Maglića, Volujaka i Sniježnice, prekrasne sastojine bukve, jele i smrče čija je drvna masa prelazila 1000 m3 po hektaru, a visina pojedinih stabala dostizala preko 50 m. Šumske sastojine Perućice nisu imale premca u Dinaridima, ne samo po drvnoj masi i visini, već i po sastavu, izgledu i ljepoti. Sve je to bio razlog da u vrijeme SFRJ, Vlada SR BiH 1952. izdvoji područje Perućice sa površinom od 1234 ha iz redovnog šumarskog gospodarenja, kao „šumarski objekat potreban naučnim istraživanjima i nastavi“, a 1954. godine, to područje, uvećano za još 200 ha, stavlja se pod zaštitu države kao prirodni rezervat“, rješenjem Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti SR BiH, u ondašnjoj Jugoslaviji.

Pogled sa Vidikovca (Dragoš Sedlo) na Perućicu i vodopad Skakavac, koji se u srcu prašume stropoštava sa visine od preko 70 m, ispunjava čovjeka zadovoljstvom što je taj mali dio iskonske prirode, sa bogatim multifunkcionalnim biodiverzitetom, sačuvan za sadašnje i buduće generacije. Očuvanje i zaštita Perućice u izvornom stanju je jedan od glavnih zadataka Nacionalnog parka Sutjeska. U rezervatu je sve prepušteno prirodi. Rađanje, život, umiranje i ponovno rađanje, taj vječiti životni ciklus, odvija se bez intervencije čovjeka. Na ostacima prirodno umrlih stabala buja novi život. Perućica predstavlja, danas tako rijetku, prirodnu laboratoriju sa velikim značenjem za mnoge naučne discipline, za podučavanje, kao i za jednostavno uživanje u čistoj i nedirnutoj prirodi.

Živi svijet Perućice izražen kroz vegetaciju (fitocenoze i biljne zajednice, ekosisteme, floru, faunu i drugo) je veoma raznovrstan i bogat. Perućica je zbog svoj južnog položaja u Evropi (submediteransko-mediteransko područje), bila za vrijeme ledenog doba veoma značajan refugijalni prostor koji je omogućio da se mnoge termofilne vrste evropskog sjevera i njenog središja sačuvaju na ovom području. Ledeno doba je zahvatilo područje Perućice pa su njeni vršni dijelovi bili prekriveni lednicima, o čemu svjedoče ostaci glacijalnih perioda (lednički cirkovi i korita, morene raznovrsnog karaktera, glacijalni obluci, i dr.). Niži dijelovi Perućice ostali su bar djelimično, bez ledničkog pokrivača, što je omogućilo razvijanje refugijalne flore i vegetacije (Crni grab i njegove zajednice).

U okviru ovog strogog prirodnog rezervata, zaštićena su, pored šumskih sastojina bukve, jele i smrče, još i sastojine subalpske bukve, čiste ili sa planinskim javorom; subalpske smrče, te vegetacija bora krivulja, ili tzv. klekovina bora i planinska travnjačka vegetacija. U Perućici, kao i u drugi dijelovima parka, nalazi se zaista, pravo bogatstvo i raznovrsnost biljnog svijeta, te niz endemskih i rijetkih vrsta. O bogatstvu biljnog svijeta Perućice može da posvijedoči i to da je registrovano preko 170 vrsta drveća i grmlja i preko 1.000 vrsta zeljastog bilja. Istraživanja zastupljenosti vrsta mahovina i lišajeva tek su započela.

Galerija[uredi - уреди | uredi izvor]

Povezano[uredi - уреди | uredi izvor]

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]