Festa Svetog Vlaha

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije

Festa Svetog Vlaha, sveca-zaštitnika Dubrovnika

UNESCO logo.svg Nematerijalna svjetska baština
Festa Svetog Vlaha, sveca-zaštitnika Dubrovnika
Regija: Europa i Sjeverna Amerika
Godina upisa: 2009.
ID: 00232
Ugroženost: -
Poveznica: UNESCO

Festa svetoga Vlaha, zaštitnika Dubrovnika, UNESCO-va je nematerijalna svjetska baština u Hrvatskoj koja, prigodom proslave njegova blagdana 3. veljače, neprekidno traje od 972. godine[1] do danas. Temelji se na legendi o pojavljivanju svetoga Vlaha koji je pomogao Dubrovčanima u obrani od Mlečana. U Festu se masovno uključuju stanovnici grada, okolice, ali i nekih drugih krajeva Hrvatske i obližnjih zemalja, predstavnici državnih i mjesnih vlasti te predstavnici Rimokatoličke crkve.

"Osim duhovnog značaja Festa naročito oblikuje društvene odnose i pravila kao i kvalitetu vlasti. Festa kao izraz štovanja sveca obilježila je čitav kulturni, a dijelom i prirodni prostor Grada i okolice, te kroz sudjelovanje pojedinaca i grupa iz drugih mjesta u zemlji kao i onih iz okolnih zemalja potiče međukulturni dijalog."[2].

Opis[uredi - уреди | uredi izvor]

Puštanje golubica na Kandeloru (2. veljače)
Procesija 3. veljače

Festa sv. Vlaha je bio blagdan svih stanovnika Dubrovačke Republike. Kako bi se omogućilo sudjelovanje svima, uvedena je tzv. 'Sloboština Sv. Vlaha', razdoblje kad je svaki prekršitelj, kažnjenik i prognanik mogao dva dana prije i dva dana poslije blagdana slobodno doći u grad, a da ga nitko nije smio pozvati na odgovornost (ta se sloboština kasnije proširila na 7 dana prije i 7 dana poslije blagdana).

Za blagdan je cijela Republika hrlila u grad - tko nije mogao ići, slavio je kod kuće, sa svojim crkvenim barjacima i u narodnoj nošnji, da se svome svecu pokloni i pomoli, da mu zahvali za zaštitu u prošlosti i preporuči sebe i svoje za ubuduće. U procesiji biskup i svećenici nose moći sv. Vlaha dok vjernici sa štovanjem ljube dlan i dodiruju relikvije u molitvama za sebe i svoj grad. Festa uključuje mnoge oblike ljudske kreativnosti, od narodnih običaja i pjesama do tradicionalnog oružja, trombuna, koje se pravi posebno za festu i kojim se puca tijekom feste i drugih važnijih događaja. Po završetku procesije odlaze barjaktari sa svojim barjacima u svoja sela prenijeti blagoslov parca svima koji na taj dan nisu mogli u Grad. Festa se tijekom stoljeća mijenjala pa ju je svaka generacija blago prilagodila kako bi unijela svoje ideje i učinila je suvremenom.

Hrvatska pošta 2012. godine je izdala poštansku marku sa slikom relikvije ruke sv. Vlaha povodom uvrštenja Feste na popis nematerijalne kulturne baštine pri UNESCOu.[3]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Festa sv. Vlaha na Dubrovačkim turističkim stranicama ((en))
  2. Festa Svetog Vlaha na stranicama Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
  3. Hrvatska pošta, Hrvatska nematerijalna kulturna baština


Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]