Jawaharlal Nehru

Izvor: Wikipedia
Jawaharlal Nehru
जवाहरलाल नेहर
Jawaharlal Nehru

Mandat
15. kolovoza, 1947. – 27. svibnja 1964.
Prethodnik nitko
Nasljednik Gulzarilal Nanda

Mandat
2. rujna, 1946. – 27. svibnja 1964.
Prethodnik  nitko
Nasljednik Gulzarilal Nanda

Rođenje 14. studenog 1889.
Indija Allahabad, Indija
Smrt 27. svibnja 1964.
Indija Delhi, Indija
Politička stranka INK
Supruga Kamala Nehru
Vjera ateist, hinduistička obitelj

Džavaharlal Nehru (hindi: जवाहरलाल नेहरू, Javāharlāl Nehrū) je bio indijski državnik i političar, nakon Gandhija najznačajniji borac za oslobođenje Indije od kolonijalnog ropstva. Rođen je 14. studenog 1889. u mjestu Allahabad kao sin dobrostojećeg odvjetnika iz Kašmira. U dobi od 16 godina otišao je u Englesku i pohađao Harrow školu i Univerzitet u Cambridgeu. Na Cambridgeu je studirao prirodne i pravne nauke. Od 1912. član je Indijskog nacionalnog kongresa, a 1918. izabran je u Sveindijski nacionalni komitet pa za tajnika Indijske lige za upravu. Nakon povratka u Indiju, došao je u dodir s Gandhijem i do 1919. aktivno sudjelovao u oslobodilačkom pokretu. Iako Gandhijev sljedbenik, nije dijelio njegovo uvjerenje u pasivan otpor, naprotiv, smatrao je kako treba primijeniti sve raspoložive mjere. Britanske vlasti zatvarale su ga devet puta, a u zatvoru je proveo ukupno 13 godina. Od 1929. generalni je tajnik Sveindijskog kongresnog komiteta, a 1929., 1936., 1937., 1946., 1951. - 1954. predsjednik Indijskog nacionalnog kongresa.

Za razliku od Gandhija koji je prije svega bio vjerski vođa i zasnivao svoju borbu protiv Britanaca na moralnim i etničkim principima, Nehru se kao liberalni socijalist zalagao za nacionalizaciju industrije, agrarnu reformu i demokratsku vladu nezavisne Indije. Javno se suprotstavljao Hitlerovom nacizmu i Mussolinijevom fašizmu. Posjetio je Barcelonu u vrijeme Španjolskog građanskog rata izražavajući simpatije prema španjolskoj republikanskoj vladi. Godine 1938. posjetio je Čehoslovačku, a nije otišao u Italiju i Njemačku gdje je bio pozvan. Od 1942. godine vođa je Kongresne stranke. Godine 1946., kada su Britanci otpočeli pripreme za povlačenje iz Indije, pozvan je da oformi prelaznu vladu koja će organizirati prelazak iz britanske kolonije u nezavisnu zemlju. U nekoliko narednih godina Nehru će bezuspješno pokušavati spriječiti podjelu Indije na hindu državu i muslimansku državu. Usprkos njegovim velikim naporima, utemeljena je nezavisna muslimanska država Pakistan.

Dana 15. kolovoza 1947. godine, kada su vršena zadnja povlačenja Britanaca i uspostavljan samoupravni dominion u okviru britanskog Commonwealth, izabran je za predsjednika vlade i ministra vanjskih poslova. Kada je Indija 1950. postala republika, ostao je na mjestu predsjednika vlade sve do svoje smrti. Nehru je podržao rezoluciju Ujedinjenih naroda iz 1950. godine o Koreji, suprotstavio se britanskim i francuskim potezima 1956. u Sueskom kanalu, i 1959. agresivnoj Kini poručio je da će indijske granice braniti ako treba i vojnom silom. Pri rješavanju unutrašnjih problema imao je velikih poteškoća, kako u opoziciji tako i u vlastitoj stranci. Stoga je odložio pitanje nacionalizacije i agrarne reforme koju je želio provesti mirno, polako i zakonskim putem. Istakao se i kao borac protiv kastinskog sistema. Bio je također jedan od inicijatora azijsko-afričke konferencije u Bandungu 1955. godine. U vanjskoj politici nastojao je očuvati neutralnost u hladnom ratu. U skladu sa tom političkom opcijom, s Titom i Naserom je osnovao Pokret nesvrstanih. Sa simpatijama je gledao na sve oslobodilačke pokrete u svijetu. Posebno je nastojao uspostaviti što bolje odnose sa Narodnom Republikom Kinom, koji su bili tradicionalno zategnuti. Preminuo je u Delhiju 27. svibnja 1964. godine.

Djela[uredi - уреди]

  • Autobiografija (1941, u originalu: Toward Freedom)
  • Otkriće Indije (1941.)
  • Osvrti na svjetsku povijest (1936.)
  • Pisma ministrima (1987. - 1990, posthumno).

Daljnje informacije[uredi - уреди]

Vanjske veze[uredi - уреди]