Indonezija

Izvor: Wikipedia
Republika Indonezija
Republik Indonesia
Zastava Grb
Geslo"Bhinneka Tunggal Ika" (Stari javanski jezik)
"Jedinstvo u različitosti"
Nacionalna ideologija: Pankasila[1][2]
Državna himna: "Indonesia Raya
Velika Indonezija
Indonesia Raya"
Glavni grad Džakarta
Službeni jezici indonezijski jezik
Vođe
 -  Predsjednik Joko Widodo
Uspostava Od Nizozemske:
proglašena 17. kolovoza 1945.,
priznata 27. prosinca 1949.
Površina
 -  Ukupno 1.919.440 km2 (15.)
 -  Voda (%) 4.85
Stanovništvo
 -  Popis iz Green Arrow Up.svg 252,164,800[3] godina_popisa = 2014 (4.)
 -  Gustoća 116/km2
Valuta rupiah
Vremenska zona +7 do +9
Pozivni broj +62
Web domena .id
(1) Izvan upotrebe

Indonezija (id. Indonesia[4][5]), ili zvanično Republika Indonezija (id. Republik Indonesia[6]) prostrana država je u jugoistočnoj Aziji,[7][8] čiji je glavni glavni grad Džakarta. Zauzima veći dio Malajskog arhipelaga, najvećeg svjetskog arhipelaga. Na otoku Borneo ima kopnenu granicu s Malezijom, na Timoru s Istočnim Timorom i na Novoj Gvineji s Papuom Novom Gvinejom.

Teritorij Indonezije sastoji se od oko 18.000 otoka od kojih je oko 6.000 naseljenih.[9] Među najvećima su, uz već spomenute Borneo i Novu Gvineju još i Java (na kojoj živi više od polovice ukupnog stanovništva), Sumatra, Celebes (Sulavesi), Borneo (Kalimantan) i Nova Gvineja (zapadni deo). Otok Bali, iako se ne ubraja u najveće, poznat je kao turističko odredište.

Stanovništvo Indonezije dijeli se na brojne etničke skupine. Indonezijski jezik je materinji za relativno mali broj stanovnika, ali je u širokoj upotrebi kao univerzalni drugi jezik. Najzastupljenija religija je Islam kojem pripada 88% stanovnika (Indonezija je najmnogoljudnija zemlja s muslimanskom većinom). Prisutni su i Kršćanstvo, Hinduizam i Budizam.

Po broju stanovnika (251.160.124, procena iz 2013), Indonezija je četvrta najveća država na svetu. Članica je: UN, Asocijacije nacija Jugoistočne Azije.

Indonezijsko gospodarstvo se u posljednje vrijeme oporavlja od posljedica azijske financijske krize iz 1998. Država još uvijek igra značajnu, iako sve manju, ulogu u gospodarstvu. BDP po glavi stanovnika (po paritetu kupovne moći) iznosi oko 3200 USD, sa stopom rasta od 4,8% godišnje u 2004.[10][11][12]

Indonezija je bila jedna od zemalja najteže pogođenih potresom i tsunamijem 26. prosinca 2004. Na sjeveru Sumatre, u pokrajini Aceh poginulo je najmanje 220.000 ljudi.

Istorija[uredi - уреди]

Smatra se da su indonezijski brodovi provili do istočne obale Afrike još u prvom veku nove ere.[13]

Fosili i ostaci oruđa pokazuju da je Indonezijski archipelag bio naseljen vrstom Homo erectus, popularno poznatom kao "Javanski čovek", od oko 1,5 miliona godina, do pre 35,000 godina.[14][15][16] Homo sapiens je dosegao do ovog regiona pre oko 45.000 godina.[17] Godine 2011. su otkriveni dokazi u susednom Istočnom Timoru da su pre oko 42.000 godina ti rani stanovnici hvatali i konzumirali veliki broj riba iz dubokog mora poput tune,[18] i da su posedovali tehnologiju neophodnu za prelaz preko okeana za dolazak do Australije i drugih ostrva.

Austronezijski narodi, koji sačinjavaju većinu današnje populacije, migrirali su do jugoistočne Azije sa Tajvana. Oni su stigli do Indonezije oko 2000. p.n.e, i raširili su se duž arhipelaga, potiskujući domorodačke Melanezijske narode do krajnje istočnih regiona.[19] Idealni poljoprivredni uslovi, i ovladavanje tehnikom uzgoja pirinča još u osmom veku pre nove ere,[20] omogućilo je selima, varošima, i malim kraljevstvima da prosperiraju do prvog veka nove ere. Indonezijska strateška pomorska pozicija pogodovala je razvoju međuostrvske i međunarodne trgovine, uključujući veze sa kraljevsvima Indije i Kine, koje us uspostavljene nekoliko vekova pre nove ere.[21] Od tog doba je trgovina fundamentalno oblikovala Indonezijsku istoriju.[22][23]

Istorija Indonezije počinje oko 2500. p. n. e. kada na Javi i Sumatri nastaje više država podstaknutih trgovinskom razmenom. Od 1511. godine počinje kolonijalno razdoblje indonezijske istorije kada je zauzimaju Portugalci, a nešto kasnije Englezi i Holanđani. Kolonijalno razdoblje prestaje završetkom Drugog svetskog rata 1945. godine kada su Indonežani proglasili nezavisnost, a Sukarno postao prvi predsednik. NJegov naslednik, bivši general Suharto, obeležio je noviju istoriju zaustavivši privredno propadanje.

Vlada[uredi - уреди]

Prvi predsednik - Sukarno

Indonezija je od 2004. višestranačka unitarna predsednička republika. Predsednik države je vrhovni zapovednik vojske i sam bira savet ministara (vladu). Mandat mu traje 5 godina, a može ga jednom ponoviti.

Dvodomni parlament (Narodna konsultativna skupština, Majelis Permusyawaratan Rakyat) sastoji se iz narodne i regionalne skupštine. Narodna skupština ima 550 poslanika i odgovorna je za donošenje zakona. Regionalna skupština sa 128 poslanika bavi su regionalnim pitanjima.

Geografija[uredi - уреди]

Indonezija se nalazi u Malajskom arhipelagu, najvećem arhipelagu na svetu, između Indokine i Australije, i između Indijskog i Tihog okeana

Položaj[uredi - уреди]

Obala kod Lomboka
Vulkan Bromo na istočnoj Javi

Ekvatorijalni arhipelag Indonezije je i po površini i po stanovništvu najveća država Jugoistočne Azije, najveća ostrvska država sveta, i sa oko 225 miliona stanovnika četrvrta najbrojnija nacija sveta. Teritorija Indonezije se sastoji iz 17.508 ostrva, od kojih je 6000 naseljeno. U pravcu sever-jug Indonezija se proteže od 6° sgš do 11° jgš, što je rastojanje od 1875 kilomatara. U pravcu istok-zapad proteže se od 95° do 141° igd, dužinom od preko 5000 kilomatara.

Severno od Indonezije nalaze se Malezija, Singapur, Filipini i Palau, istočno je Papua Nova Gvineja i Istočni Timor, južno je Australija, dok je Indijski okean južno i zapadno od Indonezije. Od Malajskog poluostrva (na kome su zapadni deo Malezije i Singapur) Indoneziju deli moreuz Malaka. Od Filipina je deli Celebesko more.

Javansko more je smešteno u sredini arhipelaga, i na jugu je moreuzima Sunda i Lombok povezano sa Indijskim okeanom. Druga veća unutrašnja mora Indonezije su Floresko more i Banda more. Indonezijski deo ostrva Nova Gvineja na severu izlazi na Pacifik, dok je na jugu Arafursko more i Timorsko more na jugozapadu.

Indoneziji pripadaju Velika (izuzev severnog dela Bornea) i Mala Sundska ostrva (izuzev Istočnog Timora), kao i Molučka ostrva. NJoj pripada i zapadna polovina ostrva Nova Gvineja (provincije Papua i Zapadna Papua koja je pre imala ime Irijan Džaja). Stoga, Indonezija se ne nalazi samo u Aziji, već i u Okeaniji.


Geologija[uredi - уреди]

Položaj Indonezije na spojevima pacifičke, evroazijske i australijske tektonske ploče, uzrok je postojanja velikog broja vulkana i čestih zemljotresa. Indonezija ima najmanje 150 aktivnih vulkana, od kojih su Krakatau i Tambora čuveni po svojim erupcijama iz 19. veka. Skorašnje prirodne katastrofe koje su zadesile ovaj arhipelag su cunami iz 2004. koji je usmrtio 167.736 ljudi na severnoj Sumatri, i zemljotres u Jogjakarti 2006. Vulkanski pepeo je veoma plodan, tako da doprinosi gustoj naseljenosti ostrva Jave i Balija.

Najviši vrh Indonezije je Punčak Džaja na Novoj Gvineji (4.884 metara).

Klima[uredi - уреди]

Indonezija je jedno od najznačajnijih svetskih područja džungle. Na Borneu, Sumatri, Zapadnoj Javi, Papui, Molučkim ostrvima i Celebesu vlada vlažna tropska klima bez sušnih razdoblja. Temperature se tokom godine malo menjaju i u proseku su između 25 °C i 27 °C. Relativna vlažnost vazduha je oko 90 %. Godišnja količina padavina je između 2000 mm i 4000 mm.

U većem delu Jave i na Malim Sundskim ostrvima klima je monsunska. Većinom visoke temperature u ovoj zoni mogu u roku od 24 sata da padnu za 6 °C do 12 °C. Monsun sa severoistoka (zimski monsun, decembar do marta) donosi sa sobom suvo vreme. Jugozapadni monsun (jun do septembra) donosi vlažnost sa mora i dovodi do čestih kiša. Ovakva klima pogoduje takozvanim monsunskim šumama.

Biljni i životinjski svet[uredi - уреди]

Ugrožena vrsta orangutana sa Sumatre

Volasova linija, koja prolazi između Balija i Jave ili Lomboka, a severno između Bornea i Celebesa, deli floru i faunu na azijske i australijske vrste. Ova linija je dobila ime po engleskom prirodnjaku Alfredu Volasu, koji je na svojim putovanjima 1854—1862. utvrdio da se određene azijske životinjske vrste (slonovi, tigrovi, tapiri, orangutani) mogu naći na Sumatri, Javi i Baliju, ali da ih nema na Celebesu, Molučkim ostrvima i Malim Sundskim ostrvima.

U priobalnim morima Indonezije, između Malezije, Filipina, Nove Gvineje i severne Australije, živi 75% svetskih vrsta korala. Tu je i 3000 vrsta ribe, delfini, raže, kornjače, kitovi itd.

Administrativna podela[uredi - уреди]

Republika Indonezija je podeljena na 33 provincije. Pet provincija imaju poseban status.

Sumatra

Java

Mali Sundi

Kalimantan

Sulavesi

Moluci

Nova Gvineja

Provincije Indonezije

Privreda[uredi - уреди]

Uzgajanje pirinča na terasama

Indonezija je druga po veličini zemlja po izvozu zemnog gasa. Glavne poljoprivredne kulture su pirinač, čaj, začini itd. Od ukupne površine Indonezije samo je 12% obradivo.[24]

Stanovništvo[uredi - уреди]

Indonezija je po broju stanovnika 4. zemlja u svetu i najveća islamska zemlja. Samo u periodu između 1997 i 2000 broj stanovnika se uvećao za 10 miliona. Indonežani većinom pripadaju malajskoj grupi naroda i dele se na preko 300 etničkih grupa, koji govore oko 500 različitih jezika, i dijalekata (akcenata). Zbog toga je uveden jedan zvaničan jezik, koji je svima razumljiv (Indonežanski jezik).[25][26]

Stanovništvo je neravnomerno raspoređeno. Ostrvo Java zauzima samo 7% površine Indonezije, a na njemu živi preko 60% stanovništva Indonezije, dok na Irijan Džaji živi samo 1% stanovništava Indonezije.

Indonezija ima 5 milionskih gradova. Najveći je glavni grad Džakarta, a zatim gradovi: Bandung, Surabaja, Medan, Semarang.

Religija[uredi - уреди]

Džamija Istikal. Indonezija ima najveću populaciju muslimana na svetu.

Indonežani su uglavnom muslimani (88%).[27] Od njih, najveći deo pripada sunitskoj podgrupi, dok šiita ima oko 100.000. Mnogi Indonežani poštuju sinkretističke oblike islama.

Sa preko 191 milion islamskih vernika, Indonezija je država sa najvećim muslimanskim stanovništvom u svetu. I poreg toga islam nije državna religija. Po državnoj ideologiji („pankasila“) svi građani se moraju opredeliti za jednu od pet svetskih vera: islam, katoličanstvo, jevanđelizam (protestantizam), hinduizam ili budizam (priznat je još i konfučijanizam). Neke etničke grupe u Indoneziji se izjašnjavaju kao muslimani, a u stvarnosti prktikuju animizam. Dvadesettri miliona Indonežana su hrišćani, što čini 9% stanovništva (6% protestanata i 3% katolika)[28]. Za ove vernike takođe važi da neki od njih praktikuju animizam. Većina katolika živi na Molučkim ostrvima i Malim Sundskim ostrvima (Flores, zapadni Timor), gde se hrišćanstvo pojavilo u 16. i 17. veku. Protestanti žive na severu Sumatre i Celebesa. Veliki broj hrišćana živi i u velikm gradovima Sumatre i Jave.

Sukobi između muslimana i hrišćana 1999. izazvali su više od 10.000 žrtava.

Na zapadnoj Novoj Gvineji prisutna su animističko-hrišćanska verovanja. Mnogi Indonežani poštuju kult predaka i veruju u duhove, iako su nominalno muslimani, hrišćani ili budisti.

Hinduisti čine 1,8% stanovništva (Bali, Lombok), a 1% su budisti (najviše ih pripada kineskoj manjini).

Etničke grupe[uredi - уреди]

Po popisu iz 2001. u Indoneziji živi preko 300 etničkih grupa, od kojih su većina malajskog porekla. Najveći narodi među njima su:

Javanci (41,7 %), Sundi (15,4 %), Malajci (3,4 %), Madurci (3,3 %), Batak (3,0 %), Minangkabau (2,7 %), Betavi (2,5 %), Bugis (2,5 %), Bantenezi (2,1 %), Bandžaresi (1,7 %), Balinežani (1,5 %), Sasak (1,3 %), Makasaresi (1,0 %) drugi.

Narodi malajskog porekla čine većinu na Sumatri, Javi, Celebesu, Baliju, a doseljavanjem su postali većina na Borneu. Na istoku zemlje živi mešavina domorodaca Melanežana i došljaka Malajaca.

Najbrojniji narod Indonezije su Javanci koji dominiraju u njenom političkom životu. Ostrvo Java je prenaseljeno (oko 1.000 stanovnika po kilometru kvadratnom), pa država sprovodi politiku preseljavanja stanovništva na Borneo i Celebes. Ovo je dovelo do sukoba sa domaćim stanovništvom u nekim slučajevima.

U Indoneziji živi 7,89 miliona ljudi kineskog porekla, većinom na ostrvu Java. Većina ih je ovamo stigla u vreme holandske kolonijalne vlasti. Oni se tradicionalno bave trgovinom i zanatstvom i predstavljaju bogatiji sloj društva. Posle ostvarenja nezavisnosti Indonezije, prava Kineza su ograničavana, a kasnije se smatralo da su komunisti. Predsednik Suharto je 1967. krenuo u realizaciju politike „rešavanja kineskog pitanja“ (pribumi), kada je zabranio kineske škole, knjige, pismo, imena i većinu oblika kulture. Politika diskriminacije Kineza je zvanično ukinuta ukazom predsednika Jusufa Habibija 1998.

Jezici[uredi - уреди]

Zvanični nacionalni jezik je indonežanski. Koristi se u školama, političkom životu, ekonomiji, trgovini, medijima. Skoro svi Indonežani razumeju ovaj jezik. Indonežanski jezik je veoma sličan malajskom jeziku. Promovisali su ga nacionalisti 1920ih, a postao je zvaničan sticanjem nezavisnosti 1945. Većina Indonežana govori i neke od stotina lokalnih jezika. Među njima je najznačajniji javanski, kao jezik najveće i najuticajnije etničke grupe[29].

Na zapadnoj Novoj Gvineji, regiji sa svega 2,7 miliona stanovnika, govori se više od 500 domorodačkih papuanskih i austronezijskih jezika.

Socijalna struktura[uredi - уреди]

Preko 27 % stanovništva živi u siromaštvu, pri čemu postoje velike regionalne razilke. Na Javi, glavnom populacionom središtu, broj siromašnih je 23 %, dok je taj broj u provincijama na istoku do 44 %.

Sirotinjska naselja su karakteristična za velike gradove poput Džakarte. Na Javi živi 1,7 miliona dece beskućnika. Rasprostranjeno siromaštvo stvara uslove za pojavu radikalnih islamističkih pokreta.

Gustina stanovništva[uredi - уреди]

Gustina stanovništva na indonezijskim ostrvima je veoma raznolika, pa čak i u okviru istog ostrva. Dok je u Zapadnoj Papui i Molučkim ostrvima gustina stanovništva do 30 osoba po kilometru kvadratnom, na Borneu 10–100, na Sumatri 30–300, na Javi živi i do 1000 stanovnika po kilometru kvadratnom (provincije Džakarta, Jogjakarta). Java je ovako gusto naseljena zbog plodnog zemljišta. Vlada sprovodi politiku planske migracije stanovništva u malo naseljene oblasti.

Najveći gradovi[uredi - уреди]

Reference[uredi - уреди]

  1. "Indonesia" (US Library of Congress). 
  2. Vickers, p. 117
  3. "Population" (Indonesian). www.bi.go.id. Bank Indonesia. 30 June 2014. http://www.bi.go.id/sdds/series/pop/index_pop.asp. pristupljeno 9 September 2014. 
  4. Tomascik, T; Mah, JA; Nontji, A; Moosa, MK (1996). The Ecology of the Indonesian Seas – Part One. Hong Kong: Periplus Editions. ISBN 962-593-078-7. 
  5. Justus M van der Kroef (1951). "The Term Indonesia: Its Origin and Usage". Journal of the American Oriental Society 71 (3): 166–71. DOI:10.2307/595186. 
  6. Anshory, Irfan. "Asal Usul Nama Indonesia", Pikiran Rakyat, 16 August 2004, pristupljeno 5 October 2006. (id)
  7. United Nations Statistics Division - Standard Country and Area Codes Classifications
  8. Earl, George SW (1850). "On The Leading Characteristics of the Papuan, Australian and Malay-Polynesian Nations". Journal of the Indian Archipelago and Eastern Asia (JIAEA). 
  9. "The Naming Procedures of Indonesia's Islands", Tenth United Nations Conference on the Standardization of Geographical Names, New York, 31 July – 9 August 2012, United Nations Economic and Social Council
  10. "Indonesia". International Monetary Fund. http://www.imf.org/external/pubs/ft/weo/2014/02/weodata/weorept.aspx?pr.x=70&pr.y=2&sy=2015&ey=2015&scsm=1&ssd=1&sort=country&ds=.&br=1&c=536&s=NGDPD%2CNGDPDPC%2CPPPGDP%2CPPPPC&grp=0&a=. pristupljeno 11 April 2015. 
  11. (14 September 2006) "Poverty in Indonesia: Always with them". The Economist. pristupljeno na 26 December 2006. ; correction.
  12. Guerin, G (23 May 2006). "Don't count on a Suharto accounting". Asia Times Online. 
  13. Brown, Colin (2003). A short history of Indonesia: the unlikely nation?. Allen & Unwin. str. 13. ISBN 1-86508-838-2. 
  14. (2007) "Shell tool use by early members of Homo erectus in Sangiran, central Java, Indonesia: cut mark evidence". Journal of Archaeological Science 34. DOI:10.1016/j.jas.2006.03.013. 
  15. Finding showing human ancestor older than previously thought offers new insights into evolution. Terradaily.com. 5 July 2011. Retrieved 29 January 2012.
  16. Pope (1988). "Recent advances in far eastern paleoanthropology". Annual Review of Anthropology 17: 43–77. DOI:10.1146/annurev.an.17.100188.000355.  cited in Whitten, T; Soeriaatmadja, RE; Suraya AA (1996). The Ecology of Java and Bali. Hong Kong: Periplus Editions. str. 309–12. ; Pope, GG (1983). "Evidence on the age of the Asian Hominidae". Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America 80 (16): 4988–92. DOI:10.1073/pnas.80.16.4988. PMID 6410399.  cited in Whitten, T; Soeriaatmadja, RE; Suraya AA (1996). The Ecology of Java and Bali. Hong Kong: Periplus Editions. str. 309. ; de Vos, JP (1994). "Dating hominid sites in Indonesia". Science 266 (16): 4988–92. DOI:10.1126/science.7992059.  cited in Whitten, T; Soeriaatmadja, RE; Suraya AA (1996). The Ecology of Java and Bali. Hong Kong: Periplus Editions. str. 309. 
  17. (July 2008) "The Great Human Migration" (Smithsonian). 
  18. Evidence of 42,000 year old deep sea fishing revealed | Archaeology News from Past Horizons. Pasthorizonspr.com. 26 November 2011. Retrieved 29 January 2012.
  19. Taylor, pp. 5–7
  20. Taylor, pp. 8–9
  21. Taylor, pp. 15–18
  22. Taylor, pp. 3, 9–11, 13–5, 18–20, 22–3
  23. Vickers, pp. 18–20, 60, 133–4
  24. Svet u brojkama 2007, 148. strana. ISBN 978-86-7668-055-9.
  25. Logan, James Richardson (1850). "The Ethnology of the Indian Archipelago: Embracing Enquiries into the Continental Relations of the Indo-Pacific Islanders". Journal of the Indian Archipelago and Eastern Asia (JIAEA): 4:252–347. 
  26. Earl, George SW (1850). "On The Leading Characteristics of the Papuan, Australian and Malay-Polynesian Nations". Journal of the Indian Archipelago and Eastern Asia (JIAEA): 254, 277–8. 
  27. Länderinformationen des Auswärtigen Amtes zu Indonesien, Pristupljeno 8. 4. 2013.
  28. Schweizer Bundespräsidentin trifft Religionsführer, Pristupljeno 8. 4. 2013.
  29. Indonesia - The World Factbook. Retrieved on 2007-08-14.
  30. "Badan Pusat Statistik". http://www.bps.go.id/. 

Literatura[uredi - уреди]

  • Friend, T. (2003). Indonesian Destinies. Harvard University Press. ISBN 0-674-01137-6. 
  • Ricklefs, M. C. (1991). A History of Modern Indonesia since c.1300, Second Edition. MacMillan. ISBN 0-333-57689-6. 
  • Schwarz, A. (1994). A Nation in Waiting: Indonesia in the 1990s. Westview Press. ISBN 1-86373-635-2. 
  • Taylor, Jean Gelman (2003). Indonesia: Peoples and Histories. New Haven and London: Yale University Press. ISBN 0-300-10518-5. 
  • Vickers, Adrian (2005). A History of Modern Indonesia. Cambridge University Press. ISBN 0-521-54262-6. 
  • Ricklefs, Merle Calvin. (2001). A History of Modern Indonesia since c. 1200. Stanford University Press. ISBN 0-8047-44793. 
  • Lloyd, Grayson J; Smith Shannon L.. Indonesia Today: Challenges of History. Singapore: Institute of Southeast Asian Studies. ISBN 0-7425-1761-6. 
  • "Индонезия". Индонезия. 10. М.. 1972. pp. 539—556. 
  • Всемирная история. 2. М.. 1956. str. 588—590. 
  • Всемирная история. 3. М.. 1957. str. 564—566. 
  • Всемирная история. 4. М.. 1958. str. 650—658. 
  • Всемирная история. 5. М.. 1958. str. 326—345. 
  • Всемирная история. 7. М.. 1960. str. 374—380. 
  • Всемирная история. 8. М.. 1961. str. 444—448. 
  • Всемирная история. 9. М.. 1962. str. 131—135, 261—263, 459—460. 
  • Всемирная история. 10. М.. 1965. str. 167—171, 515—519. 
  • Забродская, Мария Павловна, Шарец Д. С. (1961). Природа Индонезии. М.. str. 76. 
  • Бандиленко, Геннадий Георгиевич, Гневушева, Елизавета Ивановна, Деопик, Дега Витальевич, Цыганов, Владилен Александрович (1992—1993). История Индонезии (в трёх частях). М.. 
  • Демин Л. М., Другов А. Ю, Чуфрин Г. И. (1987). Индонезия. Закономерности, тенденции, перспективы развития. М.. 
  • Другов А. Ю. Индонезия: Курс страноведения.— М.: Восточный Университет, 2005.
  • Погадаев, Виктор (2013). Индонезия: Краткий справочник. М.: Ключ-С. str. 248. ISBN 978-5-93136-203-8. 

Vanjske veze[uredi - уреди]

Vlada
Opšte informacije