Organizacija islamske konferencije

Izvor: Wikipedia

Organizacija islamske konferencije ili OIK (arapski: منظّمة المؤتمر الأسلامي Munazzamat al-mu'tamar al-islāmī; engleski: Organization of the Islamic Conference, OIC; francuski: L'Organisation de la Conférence Islamique, OCI) je međunarodna organizacija s trajnim izaslanstvom pri UN-u, koja okuplja 57 država u kojima je islam državna, većinska ili manjinska religija.

Istorija[uredi - уреди]

25. septembra 1969. godine, veliki broj vođa islamskih zemalja sastao se u Rabatu u Maroku zbog slučaja paljenja džamije Al Aksa u Jerusalimu, kojeg je 21. avgusta te godine podmetnuo australijski protestantski ekstremista.

U martu 1970. godine održana je prva islamska konferencija ministara inostranih poslova u Džedi. Stvorena su prva tela koja su zadužena za održavanje veza između zemalja članica i koordinacije u njihovim postupcima. U Džedi je od tad smešteno privremeno sedište organizacije u iščekivanju tzv. oslobođenja Jerusalima.

5. avgusta 1990. godine, na konferenciji ministara inostranih poslova u Kairu prihvaćena je Deklaracija o ljudskim pravima u islamu što je svojevrsno prilagođavanje ljudskih prava šerijatskom zakonu.

Ciljevi[uredi - уреди]

Ciljevi Organizacije islamske konferencije koji su definirani poveljom stvorenom u Džedi u martu 1972. su:

  1. Učvršćivanje islamske solidarnosti između zemalja članica;
  2. Ojačavanje saradnje između zemalja članica na privrednim, društvenim, kulturnim, naučnim i drugim važnim poljima i savetovanje među zemljama članicama unutar međunarodnih organizacija;
  3. Raditi na uklanjanju rasne diskriminacije i kolonijalizma u svim oblicima;
  4. Podnošenje odgovarajućih mera kako bi se učvrsnuo mir i svetska sigurnost osnovana na pravdi;
  5. Usklađivanje postupaka u svrhu očuvanja svetih mesta, podrška borbi palestinskom narodu i pomoć u ostvarenju njihovih prava i oslobađanju njihova teritorija;
  6. Potpora svim muslimanima koji se bore za očuvanje svog dostojanstva, nezavisnosti i nacionalnih zakona;
  7. Stvaranje pogodne atmosfere za saradnju i razumevanje između zemalja članica i drugih zemalja.

Popis glavnih sekretara[uredi - уреди]

Ovo je popis glavnih sekretara OIK-a od njezina stvaranja:

  1. Tunku Abdul Rahman (Malezija): (1971.-1973.)
  2. Hasan Touhami (Egipat): (1974.-1975.)
  3. Dr. Amadou Karim Gaje (Senegal): (1975.-1979.)
  4. Mr. Habib Chati (Tunis): (1979.-1984.)
  5. Šarifudin Pirzada (Pakistan): (1985.-1988.)
  6. Dr. Hamid Algabid (Niger): (1989.-1996.)
  7. Dr. Azedine Laraki (Maroko): (1997.-2000.)
  8. Dr. Abdelouahed Belkeziz (Maroko): (2001.-2004.)
  9. Prof. dr. Ekmeledin Ihsanoglu (Turska): (2005. do danas)

Bivši susreti[uredi - уреди]

Broj Godina Država Mesto
1. 1969. Maroko Rabat
2. 1974. Pakistan Lahore
3. 1981. Saudijska Arabija Meka i Taif
4. 1984. Maroko Casablanca
5. 1987. Kuvajt Kuvajt
6. 1991. Senegal Dakar
7. 1994. Maroko Kazablanka
1. vanredni 1997. Pakistan Islamabad
8. 1997. Iran Teheran
9. 2000. Katar Doha
2. vanredni 2003. Katar Doha
10. 2003. Malezija Putrajaja
3. vanredni 2005. Saudijska Arabija Meka

Eksterni linkovi[uredi - уреди]