Gvatemala

Izvor: Wikipedia
Republika Gvatemala
República de Guatemala
Zastava Grb
Geslonema
Državna himna: "Guatemala Feliz"
Glavni grad Guatemala City
Službeni jezici španjolski
Vođe
 -  Predsjednik Oscar Berger
Uspostava od Španjolske
15. rujna, 1821.
Površina
 -  Ukupno 108.890 km2 (103.)
 -  Voda (%) 0,4
Stanovništvo
 -  Popis iz 2004  14.655.189 (62.)
 -  Gustoća 119/km2
Valuta gvatemalski quetzal
Vremenska zona -6
Pozivni broj 502
Web domena .gt

Republika Gvatemala je država u Srednjoj Americi, izlazi na Tihi ocean i Karipsko more. Na kopnu graniči sa četiri države: Meksikom, Belizeom, Hondurasom i Salvadorom.

Historija Gvatemale[uredi - уреди]

Glavni članak: Historija Gvatemale

Na najvećem dijelu sadašnje Gvatemale se nalazila indijanska civilizacija Maja, navodno čak 2000 godina prije dolaska konkvistadora. Španac Pedro de Alvarado brutalno je pokorio indijance 1523-1527.

Godine 1821. španski veleposjednici su se, po uzoru na druge kolonije, pobunili protiv španske vlasti i proglasili nezavisnost. Godine 1822. Gvatemala priključila novostvorenom Meksičkom carstvu, da bi godinu dana kasnije napustila tu tvorevinu i stvorila Ujedinjene provincije Centralne Amerike. Nova federacija se raspala godine 1840. i otada Gvatemala postoji kao samostalna država.

Gvatemala je u 20. vijeku došla pod dominaciju američkih poslovnih interesa, najčešće uobličenih u tvrtki United Fruit. Pokušaj ljevičarske vlade Jacoba Arbenza Guzmana da početkom 1950-ih uvede socijalne reforme na račun američkih firmi je za vrijeme hladnog rata od američke vlade protumačen kao uvođenje komunizma u zapadnu hemisferu. CIA je zbog toga godine 1954. organizirala puč koji mnogi drže najspektakularnijom i jednom od najuspješnijih akcija u historiji te organizacije.

U samoj Gvatemali se URNG - ljevičarski pokret koji će od godine 1960. protiv desničarske vlade voditi građanski rat. Vlada će tokom slijedećih desetljeća, uz obilnu američku vojnu i svaku drugu pomoć, koristiti borbu protiv gerile kao izgovor za brutalno etničko čišćenje indijanskog stanovništva. Rat je, uz međunarodno posredovanje, završen tek godine 1996.

Gvatemala je dugo vremena vodila teritorijalni spor s Velikom Britanijom oko Britanskog Hondurasa, teritorija koji drži svojim. Zbog toga je tek godine 1991. priznala nezavisnost susjednog Belizea, ali dvije države imaju još gomilu neriješenih teritorijalnih pitanja.

Politika Gvatemale[uredi - уреди]

Glavni članak: Politika Gvatemale

Gvatemala je, po uređenju, predsjednička parlamentarna demokratija, na čelu sa predsjednikom države, koji je ujedno i premijer Vlade. Uređen je višestranački sistem. Izvršnu vlast ima Vlada. Zakonodavnu vlast dijele Vlada i Kongres Republike kao parlament. Postoji i nezavisna sudska vlast. Od 14. januara 2008, na mjestu predsjednika Gvatemale nalazi se Álvaro Colom.

U međunarodnim odnosima, Gvatemala ima stalnog predstavnika pri Ujedinjenim narodima, u vidu stalne misije, a predsjedava i Karipskom i srednjeameričkom grupom.[1][2]

Političke podjele[uredi - уреди]

Departmani u Gvatemali

Gvatemala je podijeljena na 22 departmana (departamentos) i na ukupno 332 općine (municipios).

Departmani u Gvatemali su:

  1. Alta Verapaz
  2. Baja Verapaz
  3. Chimaltenango
  4. Chiquimula
  5. Petén
  6. El Progreso
  7. El Quiché
  8. Escuintla
  9. Guatemala
  10. Huehuetenango
  11. Izabal
  1. Jalapa
  2. Jutiapa
  3. Quetzaltenango
  4. Retalhuleu
  5. Sacatepéquez
  6. San Marcos
  7. Santa Rosa
  8. Sololá
  9. Suchitepéquez
  10. Totonicapán
  11. Zacapa

Državna vlast u Gvatemali je veoma centralizovana. Većina saobraćaja, komunikacija, privrede, politike i mnogih kulturnih aktivnosti koncentrisana je u glavnom gradu Guatemala Cityju. Postoji samo jedan autoput koji povezuje veće gradove u zemlji. Neka naselja na obali su povezana samo morskim putem s ostatkom zemlje.

Privreda[uredi - уреди]

Tržnica u Gvatemali

Prema podacima CIA, Gvatemala ima BDP po glavi stanovnika od 5.000 američkih dolara. Međutim, ova zemlja u razvoju još uvijek ima mnoge socijalne probleme i smatra se jednom od deset najsiromašnijih zemalja Latinske Amerike.[3] Raspodjela prihoda je veoma neujednačena sa oko 29% ukupnog stanovništva ispod granice siromaštva[4] sa oko 400.000 nezaposlenih odnosno 3,2%.

Donacije iz dijaspore naročito Gvatemalaca koji žive u SAD, čine najveći izvor stranih prihoda, čak više nego prihodi od izvoza i turizma zajedno.[3] U posljednjih nekoliko godina veoma mnogo je porastao izvoz netradicionalnih proizvoda, na ukupno 53% cjelokupnog izvoza. Međutim, glavni izvozni proizvodi je kafa čiji je Gvatemala najveći izvoznik Centralne Amerike [5] . Osim toga izvosi se tropsko voće, pamuk, šećerna trska, povrće, cvijeće, odjeća i slično.

Bruto domaći proizvod (BDP) usklađen po kupovnoj moći u 2006. godini se procjenjuje na oko 61,38 milijardi US$. Najviše BDP se odnosi na sektor usluga (58,7%), dok poljoprivreda učestvuje sa 22,1%. Industija učestvuje u ukupnom BDP Gvatemale sa samo 19,1%. Najviše zaposlenih je u poljoprivredi, oko 50%[3], a sektor poljoprivrede učestvuje u ukupnom izvozu oko 40%. U 2006 godini stopa inflacije je bila 5,7%.

Nakon završetka građanskog rata, ponovno su počele strane investicije u privredu Gvatemale, a turizam je počeo donositi sve više prihoda. U martu 2005 Kongres Gvatemale je prihvatio članstvo zemlje u CAFTA (Centralno američka zona slobodne trgovine).[6] Pored toga, Gvatemala ima sporazume o slobodnoj trgovini sa Tajvanom i Kolumbijom.

Saobraćaj[uredi - уреди]

Gvatemala ima oko 17.000 km izgrađenih puteva, od kojih su oko 3.000 asfaltirani. Najvažnija saobraćajnica ide od granice sa Meksikom, preko glavnog grada i u pravcu Salvadora. Željenički saobraćaj odvija se u južnom dijelu zemlje sa trasom od ukupno 953 km. Najvažnije luke su Puerto Barios na obali Karipskog mora i San José na obali Tihog okeana. U blizini glavnog grada nalazi se aerodrom La Aurora. [5]

Stanovništvo[uredi - уреди]

Djevojčice iz Gvatemale u Chichicastenango-u

Po procjenama CIA, Gvatemala ima 13.002.206 stanovnika (juli 2008). Većina stanovništa su mestici (lokalni španski naziv Ladino), mješavina španskih doseljenika i ameroindijanaca. Mestici i bijeli doseljenici iz Evrope (uglavnom Španci, ali i Nijemci, Englezi, Italijani) čine 59,4% ukupnog stanovništva. Ameroindijansku populaciju čine brojna starosjedilačka plemena K'iche 9.1%, Kaqchikel 8.4%, Mam 7.9% i Q'eqchi 6.3%. Ostalih plemena, od kojih su mnogi potomci Maja, ima 8,6% stanovništva, dok je 0,3% ostalih.[3] Postoje i mnogobrojne male zajednice, poput Garífuna, potomaka afričkih robova koji žive u Livingstonu i Puerto Barriosu, kao i drugih crnaca i mulata. Ovdje žive i potomci Arapa, uglavnom porijeklom iz Libana i Sirije, te brojni Kinezi. U glavnom gradu, živi i značajna korejska zajednica od oko 50.000 Korejanaca.[7]

Po podacima iz 1900 godine, Gvatemala je imala samo 885.000 stanovnika.[8] Tokom 20. vijeka, broj stanovništva je brzo rastao, najbrže od svih zemalja Novog svijeta. Stalna emigracija stanovništva, naročito u SAD, dovela je do brojne dijaspore naročito u Kaliforniji, Floridi, Illiniosu, Teksasu i drugim državama, pogotovo od 1970tih i izbijanja građanskog rata.[9]

Dijaspora[uredi - уреди]

Građanski rat je prisilio mnoge Gvatemalce da napuste svoju zemlju. Najveća dijaspora se nalazi u SAD-u, a procjene se kreću od 480.000[10] do 1 miliona.[11] Teškoće pri procjeni gvatemalske dijaspore su zbog činjenice da je veliki broj izbjeglica uzeo državljanstva zemalja u kojima žive ili očekuju svoj status u zemlji domaćinu.[12] Procjene broja izbjeglih Gvatemalaca po zemljama prikazane su u tabeli:

Država Broj
Sjedinjene Američke Države SAD od 489.426 do 1.102.090
Meksiko Meksiko od 23.529 do 190.000
Belize Beliz 14.693
Kanada Kanada 34.665[13]
Njemačka Njemačka 5.989
Honduras Honduras 5.172
Salvador Salvador 4.209
Španija Španija 5.000[14]

Geografija[uredi - уреди]

Glavni članak: Zemljopis Gvatemale
Karta Gvatemale
Gorje Gvatemale
Rijeka Usumacinta, granica između Meksika i Gvatemale

Ukupna površina zemlje je 108.890 km2, odnosno preko dva puta veća od Bosne i Hercegovine. Gvatemala je pretežno planinska zemlja, osim u južnom priobalnom području i krajnjem sjeveru zemlje gdje se nalazi ravničarski departman Petén. Dva planinska lanca koji se pružaju od zapada ka istoku dijele zemlju na tri glavna područja: gorje, priobalno područje Tihog okeana južno od gorja i područje Peténa sjeverno od planina. Najveći gradovi u Gvatemali se nalaze pretežno u priobalnim krajevima i u gorju, dok je Petén relativno slabo naseljen. Ova tri područja imaju dosta različitu klimu, nadmorsku visinu i pejsaž, s velikim kontrastima između toplih i vlažnih nizija i hladnijih i sušnijih planina. Najviša tačka u zemlji je 4.211 metara visok Volcán Tajumulco.

Sve rijeke pacifičkog sliva su dosta kratke i plitke, dok su rijeka koje pripadaju karipskom slivu i slivu Meksičkog zaljeva dosta duže i dublje, ukljujući rijeke Polochic i Dulce, koje se ulijevaju u jezero Izabal. Osim njih, rijeke Monagua i Sarstún čine granicu prema Belizu, dok rijeka Usumacinta čini granicu između Peténa i meksičke pokrajine Chiapas.

Dugo vremena Gvatemala je imala pretenzije na dio teritorije susjednog Beliza, ranije kao španske kolonije, danas kao nezavisne države u sastavu Commonwealtha, koji priznaje kraljicu Elizabetu II kao poglavara države. Gvatemala je priznala nezavisnost Beliza tek 1990 međutim do danas nisu precizno usaglašene granice između ovih zemalja, a trenutno se vode pregovori uz posredovanje Commonwealtha i Organizacije američkih država (Organization of American States).[15][16]

Klima[uredi - уреди]

Klima u departmanu Petén je vlažna tropska klima bez sušnih perioda, sa prosječnom godišnjom temperaturom od 28 °C. U visokom području dolazi do sušnih perioda koji mogu trajati do šest mjeseci. Sa porastom nadmorske visine, temperatura pada, tako da na nadmorskoj visini od 1.500 m prosječna tempetarura je samo 13 °C.

Podaci o klimi u Guatemala Cityju [5]
Jan. Feb. Mar. Apr. Maj Jun. Jul. Aug. Sep. Okt. Nov. Dec.
Prosječna temperatura °C 17,3 18,5 20,5 21,3 22,3 21,5 20,5 20,8 20,8 20,0 18,5 17,5
Količina padavina mm 8 3 13 31 152 274 203 198 231 173 23 8
Broj sunčanih sati h/danu 5,1 5,2 4,9 3,5 2,7 1,4 1,5 1,4 1,8 1,8 3,0 4,9

Prirodne katastrofe[uredi - уреди]

Ruševine u Gvatemala Cityju nakon potresa 4. februara 1976

Položaj Gvatemale između Karipskog mora i Tihog okeana je česta meta uragana poput uragana Mitch 1998 i uragana Stan u oktobru 2005, koji su odnijeli više od 1500 žrtava. Pri uraganu, mnogo veća šteta nastaje od poplava i odrona, nego od samog vjetra. Uzduž planinskog lanca koji prolazi kroz Gvatemalu, nalazi se granica između Karipske i Sjevernoameričke tektonske ploče. Ovaj rasjed između ploča je odgovoran za mnoge razorne potrese u historiji Gvatemale, uključujući i potres od 7,5 stepeni koji se desio 4. februara 1976 sa više od 25 hiljada poginulih. Pored toga, nedaleko od obale Tihog okeana, nalazi se srednjoamerička brazda, gdje takozvana Kokosova ploča (Cocos Plate) tone ispod Karipske ploče, proizvodeći snažnu vulkansku aktivnost. Na području Gvatemale nalazi se ukupno 37 vulkana, od kojih su četiri aktivna: Pacaya, Santiaguito, Fuego i Tacaná.

Biološka raznolikost[uredi - уреди]

Zemlja ima 14 ekoregije, počev od šuma mangrova, do različitih okeanskih ekosistema. Po procjenama, Gvatemala ima 252 močvare, uključujući pet jezera, 61 lagunu i 100 rijeka.[17] Nacionalni park Tikal je prvi takve vrste na UNESCO-vom spisku svjetske baštine. Također, Gvatemala ima izrazito boganu faunu. Poznato je 1246 različitih vrsta u zemlji, od kojih su 6,7% endemske vrste dok ih se 8.1% smatra ugorženim. Od biljnih vrsta, nađena je 8681 različita vrsta biljaka, od kojih su 13,5% endemske. Velike površine Gvatemale spadaju u zaštićena područja od prve do pete kategorije po IUCN klasifikaciji.

Kultura[uredi - уреди]

Tradicionalni tkani tepisi

U Guatemala Cityju nalaze se brojne nacionalne biblioteke i muzeji, kao što su Državna arhiva Gvatemale, Nacionalna biblioteka i Muzej arheologije i etnologije, koji sadrži brojne eksponate iz doba Maja. Također, postoje brojni privatni muzeji, poput Ixchela, koji se orjentisao na tekstil i Popol Vuh, koji čuva mnoge majanske pronalaske. Oba ova muzeja smještena su u kampusu univerziteta Universidad Francisco Marroquín. Gotovo svaka od 329 općine u zemlji ima neki manji muzej.

Književnost[uredi - уреди]

Književnost Gvatemale postaje poznata već početkom 19-og stoljeća. Osnivač se smatra pjesnik i liričar José Batres Montúfar. Historijskim romanima postaje poznat Enrique Gómez Carillo, pripadnik modernizma sa kraja 19-og stoljeća. Magični i fantazijski elementi u naraciji tipični za književnost Južne Amerike, predstavljani su u romanima Rafaela Arévalo Maritenaza, sa početka 20-og stoljeća.. Gvatemalska nacionalna nagrada za književnost je jedna od najviših nagrada koje se dodjeljuju nekom piscu. Dodjeljuje je Ministarstvo za kulturu i sport svake godine počev od 1988. Gvatemalski pisac Miguel Ángel Asturias je dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1967. Između ostalih, napisao je čuvenu knjigu El Señor Presidente (bosanski: Gospodin Predsjednik), novelu koja je zasnovana na vladavini Manuela Estrada Cabrera.

Muzika[uredi - уреди]

Muzičari u Antigua Guatemali.

Muzika Gvatemale je spoj mnogih muzičkih stilova i izraza. U ikonografiji je mnogo dokumentovano da je Majanska civilizacija imala dosta bogatu muzičku tradiciju. Gvatemala je bilo jedno od prvih područja Novog Svijeta u koji je prodrla evropska muzika, počev od 1524. Nacionalni instrument, marimba, utkan je u bogati repertoar mnogih izvođača a popularan je već više od jednog vijeka. Aktivne su mnoge muzičke grupe koje sviraju razne žanrove muzike, od karipske muzike, salse, punte, latino-popa do mariačija. Postoji i pravac rock muzike poznat kao rock en Español (Španski rock)

Jezik[uredi - уреди]

Iako je španski jezik zvanični jezik zemlje, njim ne govori svo starosjedilačko stanovništvo, niti je najčešće u upotrebi kao drugi jezik. Postoji priznati 21 različiti majanski jezik, naročito u seoskim područjima kao i nekoliko nemajanskih ameroindijanskih jezika, poput starosjedilačkih Xincal i Garifuna jezika, jezika iz porodice Arawakan jezika, kojima se govori u području karipske obale. Dekretom 19-2003, zvaničnim zakonskim aktom, 23 jezika su priznata kao državni jezici.[18]

Jezik Ime Porodica jezika Broj govornika
u Gvatemali
Govorno područje
Acateco   Maya: Kanjobal-Chuj 39.826 San Miguel Acatán
Aguacateco Awakateko Maya: Quiché-Mam 34.476 Zapadni Huehuetenango
Cakchiquel Kaqchikel Maya: Quiché-Mam 1.002.790 Lago de Atitlán i Sololá
Chortí Ch'orti' Maya: Chol-Tzeltal 74.600 u južnom ravničarskom dijelu Gvatemale (Copán)
Chuj Chuj Maya: Kanjobal-Chuj 85.002 Huehuetenango
Itzá Itzá Maya: Yucatán 1.783 oko jezera Petén
Ixil Ixil Maya: Quiché-Mam 130.773 El Quiché
Jacalteco Popti' (Abxubal) Maya: Kanjobal-Chuj 83.814 Jacaltenango
Kanjobal Q'anjob'al Maya: Kanjobal-Chuj 205.670 Huehuetenango
Kekchí Q'eqchi' Maya: Quiché-Mam 711.523 Alta Verapaz do Lago Izabal
Mam Mam (Qyool) Maya: Quiché-Mam 1.094.926 Huehuetenango
Mopan Mopan Maya: Yucatán 13.077 južni Petén
Pocomam Poqomam Maya: Quiché-Mam 127.206 oko Guatemala-Cityja i Jalapa
Pocomchí Poqomchi' Maya: Quiché-Mam 259.168 oko Guatemala-Cityja i Jalapa
Quiché K'iche' Maya: Quiché-Mam 1.842.115 El Quiché, Totonicapán, Sololá i Quetzaltenango
Sacapulteco   Maya: Quiché-Mam 42.204 El Quiché
Sipacapense   Maya: Quiché-Mam 5.944 San Marcos
Tacaneco   Maya: Quiché-Mam 20.000 Tacaná (San Marcos)
Tectiteco   Maya: Quiché-Mam 4.755 Tectitán
Tzutuhil Tz'utujil Maya: Quiché-Mam 156.333 Santiago Atitlán
Uspanteco   Maya: Quiché-Mam 21.399 El Quiché
Garífuna   Arawak 6.539 Izabal
Xinca   Xinca 297 Jutiapa
Quinco   Quinco 123 Izabal

(Podaci iz: Tzian, Leopoldo (1994.): Mayas y ladinos en cifras. El caso de Guatemala[19])

Jezična karta Gvatemale

Mirovni sporazum potpisan u decembru 1996. godine omogućio je prevođenje nekih zvaničnih dokumenata i glasačkog materijala na nekoliko starosjedilačkih jezika i omogućio da se u sudskim i administrativnim poslovima pruži mogućnosti nešpanskim govornicima prijevod na maternje jezike. Danas je zastupljeno obrazovanje na dva do čak pet jezika za svo starosjedilačko stanovništvo koje to želi, uključujući i španski jezik.

Vjera[uredi - уреди]

Po vjerskoj pripadnosti, 50-60% stanovništva su katolici. Oko 40% su protestanti, a 1% stanovništva slijedi drevna majanska vjerovanja.[20] U vrijeme kolonijalizma, jedina zvanična religija bilo je katoličanstvo. Međutim, u proteklim desetljećima sve više se širi protestantizam, većinom evangelizam i pentekostalizam. Često se tradicionalna majanska vjerovanja i običaji miješaju sa katoličkim, što se fenomen poznat kao sinkretizam.

Običaji i praktikovanje tradicionalne majanske religije je u porastu, što je rezultat kulturološke i vjerske zaštite koja je postignuta potpisivanjem mirovnog sporazuma. Vlada je pokrenula politiku omogućavanja izgradnje oltara na svim ruševinama majanskih hramova u zemlji, tako da se tamo održavati tradicionalne ceremonije. Postoji i mala jevrejska zajednica, koja broji između 1.200 i 2.000 jevreja.[21] Također, ima i manji broj muslimana (1.200) i budista (9.000-12.000)[22], te pripadnika drugih religija i ateista.

Obrazovanje[uredi - уреди]

Država finansira brojne javne osnovne i srednje škole, koje su besplatne, iako određene troškove odjeće, knjiga, obrazovnog materijala i prijevoza učenika snose učenici, što smanjuje dostupnost školovanja siromašnijim slojevima stanovništva. Mnoga djeca sa srednjem i višim životnim standardom pohađaju privatne škole. Zemlja ima jedan javni univerzitet (Universidad de San Carlos de Guatemala ili USAC) te devet privatnih. USAC je jedan od prvih univerziteta u Americi. Zvanično je proglašen univerzitetom 31. januara 1676 kraljevskim dekretom španskog kralja Karla II. Samo 69,1% stanovništva starijeg od 15 godina je pismeno, što je najniža stopa pismenosti u Srednjoj Americi, ali se smatra da će se ovo značajno poboljšati u narednih deset godina.[23]

Filatelija[uredi - уреди]

Datoteka:Gvatemala postanska marka.jpg
Marka Gvatemale iz 1990.godine izdata povodom Centralnoameričkih studentskih sportskih igara

Prva poštanska marka Gvatemale izašla je 1. marta 1871. godine. Serija od četiri marke prikazuje stari grb Gvatemale. Nominalne vrijednosti su 1, 5, 10 i 20 centavosa. Prva marka je žutosmeđe boje i štampana je u Parizu. Gvatemala je od 1. augusta 1881. godine članica Svjetskog poštanskog saveza. [24]

Novac[uredi - уреди]

Novčanica od 1 Quetzala

Valuta u Gvatemali je od 1927. godine Quetzal GTQ koje se sastoji od 100 centavosa.

  • od 1927. godine 1 Quetzal GTQ = 100 centavosa
  • do 1927. godine 1 Peso = 8 Reales = 100 centavosa

Sport[uredi - уреди]

Nogomet[uredi - уреди]

Nogometna reprezentacija Gvatemale učestvuje od 1958. godine u Kvalifikacijama za svjetsko prvenstvo u nogometu. Do sada se nisu uspjeli kvalificirati na završni turnir. U kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2010. godine u Južnoj Africi, reprezentacija Gvatemale ispala je u trećoj rundi.

Najznačajniji uspjeh je osvojeno četvrto mjesto 1996. godine na Nogometnom prvenstvu Srednje i Sjeverne Amerike (CONCACAF)

Olimpijske igre[uredi - уреди]

Gvatemala je učestvovala, sa prekidima na ljetnim olimpijskim igrama 12 puta od 1956. godine. Do 2008. godine, sportisti iz Gvatemale nisu osvojili ni jednu medalju na olimpijskim takmičenjima. Na zimskim olimpijskim igrama Gvatemala je nastupila samo jedanput i to 1988 godine. Skraćenica medunarodnog olimpijskog komiteta za Gvatemalu je GUA.

Praznici u Gvatemali[uredi - уреди]

V. također[uredi - уреди]

Izvori[uredi - уреди]

Spoljašnje veze[uredi - уреди]