The Economist

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
The Economist
The Economist (Cover- June 14, 2012).jpg
Naslovnica 11.6. 2012.
Tip tjedni časopis
Format Compact
Vlasnik The Economist Group
Osnivači James Wilson
Urednik John Micklethwait
Osnivanje septembar 1843 (1843-09)
Cijena £3.90
US$5.99
€5.20
A$10.50
C$7.50
HK$60
Sjedište 25 St. James's Street
Westminster
London
Ujedinjeno Kraljevstvo
Tiraž 1.574.803 (tiskano izdanje)
100.000 (digitalni pretplatnici)[1]
ISSN 0013-0613
Službeni website economist.com

The Economist is je britanski tjedni časopis u vlasništvu The Economist Newspaper Ltd-a sa uredništvom u Londonu.[2][3][4] Osnivao ga je James Wilson 1843. Zbog historijskih razloga, The Economist sebe naziva novinama, ali se svako tiskano izdanje pojavljuje na sjajnom papiru poput časopisa, a njegov sopstveni YouTube kanal ga naziva EconomistČasopisom.[5] 2006., njegov prosječni tjedni tiraž bio je 1,5 miliona primjeraka, od čega je čak polovica odlazila kupcima u SAD-u.

Iako The Economist ima svjetski naglasak i opseg, oko 2/3 od ukupnog osoblja 75 novinara nalazi se u Londonu.[6] U martu 2013., Economist Group je objavila profit od 68 miliona £.[7]

The Economist tvrdi da nije "kronologija ekonomije".[8] Umjesto toga, cilj mu je "sudjelovati u teškom natjecanju između inteligencije, koja gura naprijed, i nedostojnom, sramežljivom neznanju koje sabotira napredovanje i razvoj."[9] Stav uredništva je klasični liberalizam i ekonomski liberalizam koji podupiru slobodnu trgovinu, globalizaciju, slobodnu imigraciju i kulturni liberalizam (kao što je pravno priznanje istospolnog braka). Publikacija samu sebe opisuje kao "proizvod Kaledonijskog liberalizma Adama Smitha i Davida Humea".[10] Ciljani čitatelji su visoko obrazovani sloj te tvrdi da ima čitatelje sa visokim utjecajem na razvoj politike.[11] Pojedini čitatelji The Economista konzumiraju i elitne i masovne medije.[12][13]

Izvršni direktor novina opisao je skorašnje globalne promene, koje su prvi put primećene 1990-ih, a ubrzane s početkom 21. veka, kao „novo doba masovne intelignecije“.[14][15]

Zadatak i uloga[uredi - уреди | uredi izvor]

Na strani sadržaja svakog magazina je „Ekonomistova“  '​izjava o ulozi organizacije je napisana u kurzivu. Govori se da je ‘Ekonomist’ prvi put objavljen u septembru 1843. da treba da ima ulogu u „više nadmetanja među intelignecijom, što gura napred, i otklanjanje bezvrednog, bojažljivog ignorisanja koje opstruiše naš napredak“.'[9]

Istorija[uredi - уреди | uredi izvor]

Naslovna strana „Ekonomista“ od 16. maja 1846.

Ekonomist je osnovao britanski poslovni čovek i bankar Džejms Vilson 1843. da bi ubrzao ukidanje Kornovih zakona, sistema izvoznih tarifa.[16] Na prospektima za novine, od 5. avgusta 1843. određeno je 13 oblasti pokrivenosti na koje su uređivači želeli da se fokusiraju:[17]

  1. Prvobitni uvodni članci, u kojima bi principi slobodne trgovine bili najrigoroznije primenjivani na sva bitna pitanja dana.
  2. Članci koji se odnose na neku praktičnu, komercijalnu, poljoprivrednu ili stranu tematiku od prolazećeg interesa, kao što su diplomatski ugovori.
  3. Članak o elementarnim principima političke ekonomije, primenjen na praktično iskustvo, pokrivajući zakone o cenama, zaradama, izdnajmljivanju, razmeni, carini i oporezivanju.
  4. Parlamentarne izveštaje, sa posebnim fokusom na trgovanje, poljoprivredu i slobodnu trgovinu.
  5. Izveštaji i iskazi popularnih pokreta koji zagovaraju slobodnu trgovinu.
  6. Opšte vesti sa Suda Svetog Džejmsa, Metropolisa, provincija, Škotske i Irske.
  7. Komercijalne teme kao što su promene u fiskalnim regulacijama, državni prospekti tržišta, izvozi i uvozi, strane vesti, državne proizvodne oblasti, beleške o novim važnim mehaničkim poboljšanjima, brodarske vesti, tržište novca, kao i napredak u železnicama i javnim kompanijama.
  8. Poljoprivredne teme, uključujući primenu geologije i hemije; beleške o novim i poboljšanim alatkama, državne njive, tržišta, cene, strana tržišta i cene prebačene u britanski novac; s vremena na vreme, do nekih detalja, planovi vršeni u Belgiji, Švajcarskoj i drugim bolje kultivisanim zemljama.
  9. Kolonijalne i strane teme, uključujući slobodnu trgovinu, proizvodnju, političke i fiskalne promene, i druge teme, uključujući prikazivanje štetnosti zabrana i ekonomske protekcije, kao i prednosti međusobne povezanosti i trgovine.
  10. Pravni izveštaji, ograničeni uglavnom na oblasti važnim za trgovinu, proizvodnju i poljoprivredu.
  11. Knjige, ograničene uglavnom, ali ne i isključuvo na trgovinu, proizvodnju, poljoprivredu i uključujući sve ugovore o političkoj ekonomiji, finansiji i oporezivanju.
  12. Komercijalne gazete, sa cenama i statistikama nedelje.
  13. Pisma i prepiska od čitalaca novinskog magazina.

Nekadašnji urednici[uredi - уреди | uredi izvor]

Volter Bahot, jedan od ranih urednika „Ekonomista“

Urednici „Ekonomista“ su bili:

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Edwards, Ruth Dudley (1993) The Pursuit of Reason: The Economist 1843–1993, London: Hamish Hamilton, ISBN 0-241-12939-7
  • Tungate, Mark (2004). "The Economist". Media Monoliths. Kogan Page Publishers. str. 194–206. ISBN 978-0-7494-4108-1. 

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. "The Economist's Circulation 2012". Economistgroupmedia.com. http://www.economistgroupmedia.com/planning-tools/circulation. 
  2. "Why does The Economist call itself a newspaper?". The Economist. 1.9. 2013.  Check date values in: |date= (help)
  3. "Locations". Economist Group.
  4. "Maps". City of Westminster.
  5. "The Economist". YouTube. https://www.youtube.com/user/EconomistMagazine. pristupljeno 3 September 2013. 
  6. "So what's the secret of 'The Economist'?". The Independent (London). 26.2. 2006.  Check date values in: |date= (help)
  7. "Results for the financial year ended 31 March 2013". The Economist Group. London. http://www.economistgroup.com/results_and_governance/results_at_a_glance.html. 
  8. "How our readers view The Economist". The Economist. http://www.thefreelibrary.com/The+economist.-a0100959859. 
  9. 9,0 9,1 "Opinion: leaders and letters to the Editor". The Economist. 
  10. "Don’t leave us this way". The Economist. 12 July 2014. http://www.economist.com/news/leaders/21606832-why-we-hope-people-scotland-will-vote-stay-union-dont-leave-us-way. 
  11. "How our readers view The Economist". The Economist. Archived from the original on 7 September 2006. 
  12. Oberholzer-Gee, Felix; Bharat, N. Anand; Lizzie, Gomez. "The Economist". Harvard Business School Case 710-441, July 2010. Hbs.edu. http://www.hbs.edu/faculty/Pages/item.aspx?num=38580. 
  13. Oberholzer-Gee, Felix; Bharat, N. Anand; Lizzie, Gomez. "The Economist. Harvard Business School Case 710-441, July 2010" (PDF). American.edu. http://www.american.edu/kogod/case/upload/casecomp_2011_student.pdf. 
  14. Oberholzer-Gee, Felix; Bharat, N. Anand; Lizzie, Gomez. "The Economist". Harvard Business School Case 710-441, July 2010. Hbs.edu. http://www.hbs.edu/faculty/Pages/item.aspx?num=38580. 
  15. Oberholzer-Gee, Felix; Bharat, N. Anand; Lizzie, Gomez. "The Economist. Harvard Business School Case 710-441, July 2010" (PDF). American.edu. http://www.american.edu/kogod/case/upload/casecomp_2011_student.pdf. 
  16. From the Corn Laws to Your Mailbox, The MIT Press Log, 30 January 2007. Retrieved 11 June 2010.
  17. "Prospectus". The Economist. 5. 8. 1843. Pristupljeno 15. 12. 2013.. 
  18. The Concise Dictionary of National Biography ga je postavio za pomoćnog urednika 1858–1860
  19. He was Wilson's son-in-law

Eksterni linkovi[uredi - уреди | uredi izvor]