Yasuhiro Nakasone

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Jasuhiro Nakasone)
Jasuhiro Nakasone
中曾根 康弘
Yasuhiro Nakasone

Mandat
27. studenog 1982. – 6. studenog 1987.
Prethodnik Zenko Suzuki
Nasljednik Noboru Takeshita

Rođenje 27. svibnja 1918.
Japan Takasaki, Japan
Politička stranka Jimintō
Vjera Shuuyoudan Houseikai

Potpis
NakasoneY kao.png

Jasuhiro Nakasone (中曽根 康弘 Nakasone Yasuhiro?, Takasaki, 27. svibnja 1918.), japanski političar koji je od 27. studenog 1982. do 6. studenog 1987. obnašao dužnost premijera Japana. Kao suvremenik brojnih utjecajnih političarima (Mihail Gorbačov, Margaret Thatcher, Ronald Reagan, François Mitterrand, ...), Nakasone je svakako najpoznatiji po provođenju provatizacije državnih firmi u Japanu kao i po svojoj pomoći u revitalizaciji nacionalizma u Japanu. Danas, on je najstariji živući bivši premijer Japana.

Rani život[uredi - уреди | uredi izvor]

Nakasone je rođen 27. svibnja 1918. u mjestu Takasaki, u planinskom podrčju gdje mu je otac radio kao trgovac drvom.[1] Pohađao je Carsko sveučilište u Tokiju. Tokom Drugog svjetskog rata bio je časnik u Carskoj mornarici.[1]

Godine 1947., Nakasone je odbacio obečavajuću političku karijeru u jednom elitnom ministarstvu želeći se natjecati za parlament, smatrajući kako će pokora u poslijeratnom Japanu dovesti do nestanka tradicionalnih vrijednosti.[1] Nacionalnom Dijetu pristupio je kao zastupnik Demokratske stranke u Predstavničkom domu.[2] Godine 1951., kao jedan od novijih zastupnika u parlamentu, Nakasone je generalu MacArthuru napisao pismo od 28 stranica u kojem je kritizirao američku okupaciju dijelova Japana. Kasnije mu je rečeno da je general bijesno bacio pismo u koš. Smatra se da je taj događaj Nakasonea isprofilirao kao desničara.[1] Ozloglađeni status nakratko je uživao i 1952., kada je cara Hirohita okrivio za poraz u ratu. Godine 1955., na Nakasoneov nagovor, vlada je odobrila oko $14,000,000 Agenciji za znanost i tehnologiju kako bi započela s istraživanjem nuklearne energije.[3] Njegovo uspinjanje po stranačkoj hijerarhiji išlo je brzo tako da je već 1959. godine bio ministar u vladi premijera Kishija, a kasnije je, do 1981., držao još nekoliko ministarskih funkcija.

Nakasone kao premijer[uredi - уреди | uredi izvor]

Ronald Reagan i Nakasone u službenoj rezidenciji japanskog premijera, 11. studenog 1983. godine.

Dana 27. studenog 1982., Jasuhiro Nakasone je postao premijer. Zajedno s ministrom vanjskih poslova, Shintarom Abeom, Nakasone je poboljšao japanske odnose sa Sovjetskim Savezom i Narodnom Republikom Kinom. Ipak, Nakasone je bio globalno poznat po svom prijateljstvu s tadašnjim američkim predsjednikom, Ronaldom Reaganom, koje je popularno zvano "Ron-Jasu" prijateljstvo. Posjetio je i filipinsku predsjednicu Corazon Aquino kako bi poboljšao odnose dvaju zemalja i izgradio čvršće ekonomske i trgovinske veze. Na polju unutrašnje politike, Nakasone je najpoznatiji po pokretanju procesa privatizacije državnih poduzeća, koji je, između ostalog, doveo i do restrukturiranja japanskih željeznica.

Nakasone je bio poznat i po svom otvorenom nacionalizmu. Dva je puta posjetio hram Jasukuni i to nakon kontroverzne odluke iz 1978. da se u njemu oda počast čak četrnaestorici ratnih zločinaca. Tijekom svog posljednjeg mandata, Nakasone je došao u sukob s nacionalnim manjinama u Japanu zbog izjave kako je uspjeh Japana temeljen na činjenici da nemaju nacionalnih manjina, kao Sjedinjene Države. Naknadno je objasnio svoju izjavu, rekavši kako je time samo želio čestitati Sjedinjenim Državana na njihovom gospodarskom uspjehu, ostvarenom unatoč "problematičnim" manjinama.[4]

Godine 1984., Nakasone je posjetio NR Kinu povodom dvanaeste obljetnice japanskog priznanja Narodne Republike. Povodom tog posjeta, vlada NR Kine organizirala je ture po Kini za gotovo 3,000 Japanaca. Tokom službenog posjeta, društvo Nakasoneovom sinu pravila je kći Hu Yaobanga, generalnog sekretara KP Kine. Nakon tog događaja, Hu je naišao na brojne kritike među članovima komunističke partije zbog ekstravagandne i odveć tople prirode posjeta.[5]

Kasniji život[uredi - уреди | uredi izvor]

Nakasonea je 1987. godine zamijenio Noboru Takeshita. Nakon smjene, Nakasone je, zajedno s još nekim članovima LDP-a, bio upleten u poznati Recruit skandal.

Iako je gotovo desetljeće i pol ostao član Dijeta, njegov je utjecaj postepeno slabio. Godine 2003., unatoč sukobu,[6] Nakasone nije stavljen na izbornu listu LDP-a jer je stranka uvela dobno ograničenje od 73 godine za sve potencijalne zastupnike. Time je zaključena njegova parlamentarna karijera. Ovaj je potez, po mnogima, viđen kao efektivan obračun premijera Koizumija sa starom gardom unutar stranke.

Njegov sin, Hirofumi Nakasone, aktualni je član Kokkaija, a ranije je služio kao ministar obrazovanja u vladi premijera Obuchija, odnosno ministar vanjskih poslova u vladi koju je vodio Tarō Asō.

Unatoč nizu godina izvan scene, godine 2010. Nakasone se ponovo aktivirao i dao niz intervja po pitanju aktualne političke situacije u zemlji.[1]

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]