Lon Nol

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Lon Nol
Lon Nol

Mandat
10. ožujka 1972. – 1. travnja 1975.
Prethodnik Cheng Heng
Nasljednik Peter Khoy Saukam (v.d.)

Mandat
25. listopada 1966. – 1. svibnja 1967.
Prethodnik  Norodom Kantol
Nasljednik Son Sann

Mandat
14. kolovoza 1969. – 11. ožujka 1971.
Prethodnik  Penn Nouth
Nasljednik Sisowath Sirik Matak

Rođenje 13. studenog 1913.
Kambodža Kampong Leav, Kambodža
(tada Kambodža Francuska Kambodža)
Smrt 17. studenog 1985.
Sjedinjene Američke Države Fullerton, CA, Sjedinjene Države
Politička stranka Kmerska obnova (1947–1955)
Sangkum (1955–1970)
Sangkum Sathéaranakrâ
Supruga Sovanna Lon
Zanimanje vojni časnik

Lon Nol (kmerski: លន់ នល់ ili លន់ ណុល; Kampong Leav, 13. studenog 1913.Fullerton, CA, 17. studenog 1985.) bio je kambodžasnki političar, general, premijer Kambodže u dva navrata i ministar obrane. Zajedno sa skupinom saveznika, Nol je izvršio državni udar protiv Norodoma Sihanouka 1970. godine, nakon čega je ukinuo monarhiju i proglasio Kmersku Republiku. Vladao je kao diktator, a njegov režim je svrgnut ulaskom Crvenih Kmera u Phnom Penh 1975. godine. Lon je netom prije vojnog poraza pobjegao iz zemlje te je umro u Sjedinjenim Državama 1985. godine.

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Rani život i početak političke karijere[uredi - уреди | uredi izvor]

Lon Nol (desno) u mladosti, portret iz 20-ih/30-ih godina.

Rođen je 13. studenog 1913. godine u Kampong Leavu, provincija Prey Veng, u obitelji kinesko-kmerskog porijekla.[1] Školovao se u relativno prestižnoj školi u Saigonu, nakon koje je upisao Kambodžansku kraljevsku vojnu akademiju. Godine 1937. zaposlio se u francuskoj kolonijalnoj službi kao magistrat te je ubrzo postao efikasni provoditelj represivnih mjera protiv antikolonijalnih nereda iz 1939. godine.[2] Napredovao je relativno brzo i uspješno te je do 1946. godine postao guverner provincije Kratié. U tom je periodu postao bliski suradnik princa Norodoma Sihanouka.

Godine 1952., Lon se pridružio vojsci te je sudjelovao u vojnim akcijama protiv Việt Minha. Nakon nezavisnosti Kambodže 1953. godine, Lon se sa svojom strankom, Kmerska obnova, aktivno uključio u nacionalnu politiku; dvije godine kasnije, stranka je postala dio Sihanoukovog pokreta Sangkum.[3] Od 1955. je igrao aktivnu ulogu u kambodžanskoj vojsci, ali i administraciji princa Sihanouka; bio je šef glavnog štaba, vrhovni zapovjednik, ministar obrane i zamjenik premijera. Nakon izbora 1966. godine, Lon je po prvi puta u svojoj karijeri postao premijer Kambodže.

Kako je njegovo imenovanje značilo ozbiljan zaokret kambodžanske politike prema desnici, ljevičarski pokreti su postali nepoželjni. Naredne godine, Lonova vlada je brutalno ugušila od strane ljevičara podržani Samlautski ustanak, nakon čega je Lonovo ime postalo simbol terora među ruralnim stanovnicima. Nešto kasnije iste godine, Lon je pretrpio ozljede u prometnoj nesreći, nakon čega se privremeno povukao iz politike. Njegov povratak uslijedio je već 1968. godine, kada je ponovo postao ministar obrane, a godinu dana kasnije i, po drugi put, premijer. Lon je tada za svog zamjenika izabrao princa Sisowatha Sirika Mataka, otvorenog protivnika princa Sihanouka i pobornika Sjedinjenih Država, s kojima je Sihanouk ranije raskinuo diplomatske odnose.

Državni udar i Kmerska Republika[uredi - уреди | uredi izvor]

Godina 1969. bila je izrazito važna za historiju Kambodže. Naime, dok je Sihanouk postepeno obnavljao odnose sa Sjedinjenim Državama na štetu onih sa Sjevernim Vijetnamom i NR Kinom, skupina proameričkih urotnika planirala je njegovu smjenu. Sirik Matak je bio najglasniji među njima, zagovarajući čak i atentat, dok se Lon, koji je prethodni prijedlog odbio, isprofilirao kao jedan od najvažnijih članova te skupine. Uz pozadinsku podršku Sjedinjenih Država (CIA),[4] urotnici su ubrzo iskoristili naredna događanja kako bi svrgnuli princa.

Dok je Sihanouk u ožujku 1970. godine bio na inozemnoj turneji, u Phnom Penhu su izbile antivijetnamske demonstracije. Situacija se od tog trenutka razvijala izrazito brzo, a Lonova nevoljkost da svrgne svog bliskog suradnika i prijatelja naišla je na upornost desničarskih struja koje je predvodio Sirik Matak. Nakon što ga ni Sihanoukova prijetnja smaknućem nije dovoljno uvjerila,[5] Sirik Matak je u pratnji časnika Lonu zaprijetio pištoljem, nakon čega je ovaj u suzama potpisao potrebne dokumente za Sihanoukovo svrgavanje.[6] Vrhunac krize dogodio se 18. ožujka, kada je Narodna skupština jednoglasno smijenila Sihanouka sa svih političkih funkcija; Lon Nol je preuzeo funkciju privremenog državnog poglavara. Do kraja mjeseca došlo je još i do velikih prosihanukovskih demonstracija, ali su ih Lon Nolove trupe ugušile u krvi.

U listopadu iste godine, proglašena je Kmerska Republika, što je bio posljednji čin postojanja monarhije. Princ Sihanouk, koji je djelovao u egzilu i pružao podršku Crvenim Kmerima u građanskom ratu, osuđen je na smrt in absentia. U međuvremenu je zemlja uvučena i u Vijetnamski rat, što je Sihanouk za svoje vladavine vješto izbjegavao, a što je bila posljedica dvaju serija bombardiranja (Menu i Freedom Deal) i Kambodžanske kampanje. Lon Nol je proglasio republiku u nadi da će na taj način iskorijeniti korupciju i suzbiti djelovanje Pol Potovih komunista, za čije je jačanje krivio Sihanoukovu politiku neutralizma. Uprkos tome, republika je bila u političkom i vojnom rasulu. Lon Nolovo zdravlje se narušilo nakon što je pretrpeo moždani udar u veljači 1971. godine; od tog je trenutka postao nestabilan i izrazito autoritativan. U travnju se proglasio maršalom (ta funkcija u Kambodži nije postojala), a u listopadu je raspustio Narodnu skupštinu, izjavivši kako se više neće "tašto igrati demokracije i slobode" u ratnom periodu.[7]

S vremenom je Lon Nolov režim postao potpuno ovisan o američkoj novčanoj i vojnoj pomoći; do svog ukidanja 1975. godine, Kmerska Republika je primila gotovo točno $1,000,000 pomoći. Kako je vrijeme odmicalo, Crveni Kmeri su u sklopu građanskog rata sve više napredovali tako da je do 1975. godine, Lon Nol kontrolirao tek usko područje oko Phnom Penha i hram Preah Vihear na sjeveru zemlje, uz granicu s Tajlandom.

Egzil i smrt[uredi - уреди | uredi izvor]

Konačni krah uslijedio je 1. travnja 1975. godine, kada je Lon Nol, svjesan da će ga Crveni Kmeri ubiti ukoliko ga uhvate, podnio ostavku i pobjegao iz zemlje. Preko Indonezije je otišao za Sjedinjene Države, živeći isprva na Havajima, a od 1979. godine u Fullertonu, CA. Tamo je živio sve do svoje smrti 17. studenog 1985. godine od srčanih problema.[8]

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Marks, Paul (2000), str. 92-108
  2. Kiernan 2004, str. 24
  3. Kiernan 2004, str. 158
  4. Norodom Sihanouk, My War with the CIA, Pantheon, 1972, str. 37
  5. Marlay, R. and Neher, C. Patriots and tyrants, Rowman & Littlefield, 1999, str. 165
  6. Chandler, D. A History of Cambodia, 2000, str. 204
  7. Cady, The History of Postwar Southeast Asia, 1974, str. 672
  8. McMillan, Penelope (18. studenog 1985). "Ex-Cambodian President Dies in Fullerton". Los Angeles Times. http://articles.latimes.com/1985-11-18/news/mn-7294_1_lon-nol-cambodians. pristupljeno 30. svibnja 2014. 

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

Političke funkcije
Prethodi:
princ Norodom Kantol
39. premijer Kambodže
25. listopada 1966.1. svibnja 1967.
Slijedi:
Son Sann
Prethodi:
Penn Nouth
42. premijer Kambodže
14. kolovoza 1969.11. ožujka 1971.
Slijedi:
Sisowath Sirik Matak
Prethodi:
Cheng Heng
2. predsjednik Kmerske Republike
10. ožujka 1972.1. travnja 1975.
Slijedi:
Saukam Khoy
(vršitelj dužnosti)