João Goulart

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
João Goulart
João Goulart

Mandat
8. rujna 1961. – 1. travnja 1964.
Potpredsjednik   bez
Premijer(i) Tancredo Neves
Brochado da Rocha
Hermes Lima
Prethodnik Ranieri Mazzilli
Nasljednik Ranieri Mazzilli

Rođenje 1. ožujka 1918.
Brazil São Borja, Brazil
Smrt 6. prosinca 1976.
Argentina Mercedes, Argentina
Politička stranka PTB
Supruga Maria Teresa Goulart
Zanimanje političar, pravnik

João Belchior Marques Goulart, znan i po nadimku Jango (São Borja, 1. ožujka 1918.Mercedes, 6. prosinca 1976.) je brazilski političar koji je od 1961. do svog svrgavanja u vojnom puču 1964. godine bio predsjednik Brazila. Njegovim svrgavanjem uvedena je vojna diktatura, a Goulart je tako postao posljednji predsjednik Druge Republike. Goulart se smatrao posljednjim ljevičarskim predsjednikom Brazila dok 2003. godine Luiz Inácio Lula da Silva nije pobijedio na izborima.

Goulart je rođen u mjestu São Borja kao sin bogatog rančera. Studirao je pravo u Porto Alegreu, gdje je i diplomirao 1939. godine, kasnije od svojih kolega. Tokom studija je živio boemski te dobio spolnu bolest koja mu je gotovo u cijelosti paralizirala lijevo koljeno. Nikada nije radio kao advokat. U mladosti se bavio i nogometom te je čak i igrao za omladinski pogon Internacionala, s kojim je bio omladinski prvak države.

Godine 1946., kao štićenik utjecajnog predsjednika Getúlija Vargasa, izabran je u državnu skupštinu Rio Grande do Sula, a ubrzo je postao i državni tajnik za pravosuđe i unutarnje poslove. Od 1953. do 1954. je bio Vargasov ministar rada, industrije i trgovine, radeći na reformi radnog zakonodavstva. Od 1956. do 1961. bio je potpredsjednik Juscelinu Kubitscheku. Godine 1960. ponovo je izabran za potpredsjednika, a nakon što je Jânio Quadros podnio ostavku, Goulart je 1961., unatoč protivljenju vojnih krugova koji su ga optuživali za simpatije prema komunizmu, postao predsjednik.

Goulart je, kao ljevičarski predsjednik, krenuo u realizaciju radikalnih reformi te je jačao odnose s komunističkim državama, što je posebice iritiralo Sjedinjene Države, s kojima je Brazil ranije dobro surađivao. Uspio je progurati zakon kojim je ograničio izvor profita stranih kompanija, pokušao uvjeriti Kongres da izglasa kontroverzni zakon o redistribuciji zemljišta, a tik pred svrgavanje se zalagao za paket reformi koje bi poboljšale položaj radničke klase. Goulart je bio predsjednik u periodu kada je gospodarstvo patilo od velike inflacije, zbog čega je bio meta kritika kako radikalne ljevice tako i vojnih krugova.

Opozicija prema Goulartu je rasla, a kulminacija je bila kada je 31. ožujka 1964. godine general Olímpio Mourão Filho naredio svojim trupama da krenu prema Riju da svrgnu Goularta. Dana 1. travnja 1964., Goulart u 12:45 napušta Rio i odlazi za Brasíliju u nadi da će zaustaviti puč političkim mjerama, no saznao je samo da je ostao bez ikakve političke podrške. Sljedećega dana, Pascoal Ranieri Mazzilli prisegnuo je za predsjednika, što se tumačilo kao protuustavni čin jer je Goulart još uvijek bio u zemlji. Povukao se na svoju farmu blizu urugvajske granice, razmišljajući o otporu prije nego se 4. travnja konačno uputio za Montevideo. Vojni udar dokinuo je Drugu Republiku i uspostavio desničarsku vojnu diktaturu koja će vladati Brazilom narednih 20 godina.

Goulart je s obitelji isprva boravio u Montevideu samo da bi se kasnije preselio u Argentinu po pozivu Juana Peróna. U Argentini je živio u egzilu sve do svoje smrti. Preminuo je 6. prosinca 1976. godine u svom stanu u gradu Mercedes, službeno od posljedica srčanog udara. Njegova smrt ostaje i danas tema špekulacija jer nikada nije izvršena službena obdukcija, a brojni su kasnije tvrdili da je Goulart, kao i Kubitschek, zapravo ubijen u atentatu u sklopu Operacije Kondor.