Juscelino Kubitschek

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Juscelino Kubitschek
Juscelino Kubitschek


Mandat
31. siječnja 1956. – 31. siječnja 1961.
Potpredsjednik   João Goulart
Prethodnik Nereu Ramos
Nasljednik Jânio Quadros

Rođenje 12. rujna 1902.
Brazil Diamantina, Brazil
Smrt 22. kolovoza 1976.
Brazil Rio de Janeiro, Brazil
Politička stranka PSD
Supruga Sarah Kubitschek
Zanimanje političar, liječnik

Potpis
Juscelino Kubitschek Signature.svg

Juscelino Kubitschek de Oliveira (Diamantina, 12. rujna 1902. - Rio de Janeiro, 22. kolovoza 1976.), znan i po inicijalima JK, bio je brazilski političar koji je od 1956. do 1961. bio predsjednik Brazila. Njegov mandat bio je obilježen političkom stabilnošću i ekonomskim prosperitetom, a daleko najpoznatiji po izgradnji Brasílije, novog glavnog grada Brazila. Zbog svojih ambicioznih planova i napretka za njegova mandata, Kubitschek se danas smatra ocem modernog Brazila te jednim od najpopularnijih brazilskih političara.

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Rođen je u Diamantini, država Minas Gerais. Njegov otac João César de Oliveira (1872-1905) je bio trgovački putnik, a majka Júlia Kubitschek (1873-1971), podrijetlom Čehinja, učiteljica. Otac je mu je umro kada je Juscelino imao samo 3 godine.

U djetinjstvu i mladosti volio je nogomet i amaterski igrao za nogometni klub America Mineiro iz Belo Horizontea. Studirao je medicinu i postao liječnikom 1927. godine. Oženio se 1931 godine sa Sarah Lemos. Poslije kraće specijalizacije u Parizu, Kubitschek se zapošljava kao doktor-satnik u Vojnoj policiji, od kada se i počinje baviti politikom. Godine 1934. izabran je u državnu skupštinu Minas Geraisa. S napredovanjem ideje Estada Nova (autoritativni princip vršenja vlasti u Brazilu, po uzoru na Portugal, postavljen od strane dotadašnjeg predsjednika Getúlija Vergasa) Kubitschek biva prisiljen vratiti se medicini. Ipak, 1940. godine, biva izabran za gradonačelnika Belo Horizontea.

Kubitschek i neki članovi kabineta na dan njegove inauguracije 1956. godine.

Poslije ovoga, ponovo ulazi u skupštinu Minas Geraisa, 1945. godine, a pet godina kasnije postaje i guverner države. Godine 1955. se kandidirao za predsjednika Brazila sa sloganom "50 godina za 5" i pobijedio. Položio je predsjedničku zakletvu 31. siječnja 1956. i postao predsjednik Brazila (tada poznat kao Republika Sjedinjenih Država Brazila).

Među mnogim projektima koje je uspio pokrenuti i završiti bila je i Brasília, novi glavni grad Brazila, smješten u srcu zemlje. Dana 2. listopada 1956. godine prilikom njegove prve posjete mjestu izabranom za podizanje novog grada - tada pustoši u središnjem Brazilu - Kubitschek je entuzijastički prorekao: Sa ove uzvišice, s ovog usamljenog mjesta koje će uskoro postati točka glavnih nacionalnih odluka, vidim budućnost moje zemlje i mogu predvidjeti novu zoru moje domovine koja se, u budućnosti, oslanja samo na svoju sudbinu. Osim prijestonice, glavne prometnice su izgrađene za vrijeme njegovog mandata, kao i Brazilska autoindustirja.

Ekonomija je eksplodirala, ali po visokoj cijeni. Mnoge investicije u zemlji su bile plaćane štampanjem novca, tako da je slogan koji ga je doveo na mjesto bio promijenjen u "50 godina inflacije za 5". Tadašnja brazilska valuta, cruzeiro, kao i većina tadašnjih latinoameričkih valuta strmoglavo je gubila na vrijednosti. Zemlja se još više zaduživala trudeći se platiti ambiciozne projekte. Treba ipak istaći da su ovi dugovi bili iznimno mali u odnosu na vanjski dug koji je napravila vojna diktatura koja je počela vojnim pučem 1964. i trajala 21 godinu.

Kubitscheka je naslijedio Jânio Quadros, 1961 godine. Kada je vojska preuzela vlast 1964., Kubitschekova politička prava su bila suspendirana na 10 godina, poslije čega je otišao izvan zemlje, uglavnom u Europu i Sjedinjene Države. Vratio se u Brazil 1967. godine. Godine 1976. Kubitschek je poginuo u prometnoj nesreći kod mjesta Resende u državi Rio de Janeiro. Na sprovodu u Brasíliji bilo je 350,000 ljudi. Njegov grob se nalazi u Memorijalnom Centru JK, koji je otvoren 1981. godine

Zračna luka kao i najotmjeniji hotel u Brasíliji nosi ime ovog brazilskog predsjednika.

Kritika[uredi - уреди | uredi izvor]

Gospodarstvo[uredi - уреди | uredi izvor]

Izgradnja Brasílije, iako revolucionaran pothvat, bila je meta brojnih kritika.

Na dušu mu se stavlja to što je davao prioritet razvoju automobilskog prometa na štetu željezničkog, što je dovelo do izolacije određenih gradova. Mnogi su smatrali da bi favoriziranje željezničkog prometa bilo od većeg interesa tadašnjem Brazilu.

Druga veća mrlja je bilo potčinjavanje domaće ekonomije inozemnoj (kako je sam predjsednik izjavljivao združeni kapital) i nekontrolirano tiskanje novca (što je uzrokovalo inflaciju) zbog raskidanja suradnje sa MMF-om.

Korupcija[uredi - уреди | uredi izvor]

Kubitscheku se također optužuje i za korupciju. Optužbe o korupciji su počele još u vrijeme kada je bio senator, a pojačale su se u razdoblju kada je bio predsjednik. Prilikom izgradnje Brasilije, bilo je indicija da su računi za neke radove bili mnogo veći od stvarnih, kao i da su poslove dobijale uglavnom firme vezane za Kubitschekovu političku grupu, kao i činjenica da je PANAIR do Brasil bilo jedino poduzeće koje je obavljalo prijevoz ljudi i roba za ovaj projekt. U to vrijeme se u novinama pojavio članak u kojem je JK rangiran među sedam najbogatijih ljudi na svijetu, što nikada nije dokazano. U prilog ovome ide i činjenica da ga je njegov protukandidat na sljedećim izborima za predsjednika, Jânio Quadros, pobijedio sa sloganom "Pomesti korupciju".

Kada je vojna hunta preuzela vlast u Brazilu, bilo mu je zabranjeno baviti se politikom 10 godina. Bez obzira na to, on se nije planirao tako lako predati. Vojna hunta je prijetila da će pokrenuti istragu u vezi korupcije za vrijeme njegovog mandata, kako bi ga demoralizirala od ponovnog uključenja na političku scenu. Uprkos čvrstim indicijama moguće korupcije i pritiska nekih političara i javnosti tog vremena, JK nikada nije ni formalno odgovarao na optužbe.

Stvaranje Brasílije[uredi - уреди | uredi izvor]

Konstrukcija Brasílije je sama za sebe bila motiv za kritiku. Očigledno visoki ugovori, neefikasne logističke metode, umjetno stvaranje osjećaja hitnosti bile su samo neke od indicija da nešto nije u redu. Mnogi smatraju da je hitnost u konstrukciji Brasílije bila nepotrebno rasipanje, naročito kada se radi o zemlji sa mnogim socijalnim zahtjevima i nedostatkom resursa. Neki su kritizirali i udaljenost novog glavnog grada od velikih brazilskih centara kao što su Rio de Janeiro i São Paulo.

Pobune[uredi - уреди | uredi izvor]

Za vrijeme svog mandata Kubitschek je bio suočen sa dvije pobune časnika zračnih snaga u mjestima Jacareacanga i Aragarças (poslije smirivanja pobuna, i suđenja, vođe je ipak isti predsjednik poslije pomilovao).

Bibliografija[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Alexander, Robert J. Juscelino Kubitschek and the Development of Brazil. Athens, Ohio: Ohio University Center for International Studies, 1991.
  • Bojunga, Cláudio. JK: o artista do impossível. Rio de Janeiro: Editora Objetiva, 2001.