São Paulo

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Sao Paulo

Montagem Sampa.jpg
Kolaž sa slikama iz grada

Moto Non ducor, duco
(latinski: Nisam vođen, nego vodim)
Grb grada Sao Paulo Zastava grada Sao Paulo
Grb grada Sao Paulo
Zastava grada Sao Paulo
Opšte informacije
Površina 1.523 km²
Stanovništvo
grad
okolina

10.021.437 (2005) stanovnika
19.403.480 stanovnika
Nadmorska visina 760 m
Vremenska zona
zimi
leti

UTC -3
UTC -2
Internet stranica www.prefeitura.sp.gov.br
Politika
Gradonačelnik Gilberto Kassab (PFL)
Položaj u državi i Brazilu

Položaj grada Sao Paulo

Sao Paulo [sɐ̃w ˈpawlu], glavni grad istoimene federalne države u Brazilu. Grad ima više od 11 milijuna stanovnika[1] (procjena IBGE-a 2006.) što ga čini najvećim gradom na južnoj polutci. Računajući šire područje grada, ovdje živi 19 milijuna stanovnika, što čini São Paulo drugim ili trećim najvećim gradom na svijetu. Geslo grada je „Non Ducor, Duco”, što u slobodnom prijevodu s latinskog znači: „Nisam vođen, nego vodim”. Nadimak grad je „Sampa”.

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Selo Sao Paulo de Piratininga osnovali su jezuitski misionari Manuel da Nobrega i Jose de Anchieta 25.1. 1554. godine, te osnovali isusovačku misiju Colégio de São Paulo de Piratininga između rijeka Anhangabau i Tamanduateí. Svrha ove ustanove je bila pokrštavanje lokalnog Tupí-Guaraní stanovništva. Selo se nalazilo iza uzvisina Serra do Mar u blizini Santosa i rijeke Tiete, te je time bilo na putu između jugoistočne obale i prostranog i bogatog platoa na zapadu, koji je kasnije postao država São Paulo. Ime sela je dano po Pavlu iz Tarza, jer Katolička Crkva 25. siječnja slavi njegovo preobraćenje. 1560. godine, glavni guverner Mem de Sa, zahtijevao je od stanovništva sela Santo André da Borda do Campo preseljenje u područje koledža, čime je Sao Paulo službeno postao selo. Sao Paulo ostao je iduća dva veka izolirano selo u središtu kolonije kojeg je održavala poljoprivreda.

Domingos Jorge Velho, jedan od prvih saupaulskih bandeirantesa

U 17. veka javljaju se u ovom području bandeirantesi, tj. istraživači koji su istraživali nova područja, te lovili indijance i tražili zlato i dijamante. Oni se smatraju zaslužnim za teritorijalno proširenje Brazila, te za otkrivanje mnogih rudnika plemenitih metala i dragog kamenja. Otkriće zlata u području Minas Geraisa, privuklo je pozornost krune prema Sao Paulu, koji je 1711. godine postao grad. Kad se zlato iscrpilo krajem 18. stoljeća, počinje trgovina šećerom koja se širila iz unutrašnjosti provincije kroz grad prema luci u Santosu.

Stjecanjem neovisnosti Brazila, São Paulo je dobio naslov carskog grada (Imperial Cidade), kojeg je dodijelio Pedro I., 1823. godine. 1827. godine, u Samostanu sv. Franje, osnovana je pravna škola (preteča današnjeg pravnog fakulteta u São Paulu), koja je prva akademska institucija u Brazilu. Škola je osnovana zbog sve veće potrebe za pravnicima i političarima koji su dotad išli na školovanje u Europu. Akademska funkcija grada privukla je brojne nove studente i profesore u grad, te je zbog toga i zbog rastuće proizvodnje kave u regijama Campinas, Rio Claro, Sao Carlos i Ribeirao Preto, grad dobio naslov Imperial Cidade e Burgo dos Estudantes de Sao Paulo de Piratininga. Od sredine do kraja ovog stoljeća traje razdoblje useljavanje velikog broja imigranata, većinom Talijana, koji su većinom radili na plantažama kave. U ovo vrijeme počinje se stvarati i prva industrija.

Sredinom 19. veka, grad se počinje brzo razvijati zahvaljujući željeznici koja je povezivala unutrašnjost države São Paulo s lukom u Santosu. Lakoća izvoza kave omogućuje veliki ekonomski rast i grada i države. Najveći ekonomski rast grada događa se padom Drugog kraljevstva, kada se događa i najveći rast stanovništva, čemu je pomogla i politika cafe-com-leite (kava s mlijekom).

Rua do Commercio, 1887. godine

Vrhunac razdoblja dominacije kave predstavlja izgradnja drugog kolodvora Estação da Luz (današnja zgrada) krajem 19. veka. U ovom razdoblju, financijsko središte grada miče se iz povijesnog središta grada (područje znano kao Triângulo Histórico) više ka zapadu. Područje doline rijeke Anhangabaú postaje smatrano novim gradskim središtem. Upravitelji Joao Teodoro i Antonio Prado uvelike su pridonijeli razvoju Sao Paula, te se za njihovog upravljanja događa velika obnova grada. Industrijskim razvojem grada u 20. veku, povećava se gradsko urbanizirano područje, te se na mjestima starih posjeda javljaju stambene četvrti. Zbog situacije u industriji za vrijeme Drugog svjetskog rata, koja je uzrokovana krizom industrije kave i zabranama u međunarodnoj trgovini, događa se veliki rast poreza, koji ostaju visoki i do današnjih dana.

Danas je zbog velikog industrijskog razvoja u ostalim dijelovima Brazila, São Paulo napustio svoju industrijsku ulogu, te se okrenuo prema trgovini, tehnologiji i uslugama, u čemu se smatra najvažnijom metropolom u Latinskoj Americi.

Geografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Geografski položaj[uredi - уреди | uredi izvor]

Satelitska snimka Sao Paula

Sao Paulo nalazi se na platou koji je dio Serra do Mar (portugalski za „planinski lanac mora”), koji je opet dio šireg područja Brazilskih Visoravni (Planalto Brasileiro) s prosječnom nadmorskom visinom od 800 m, te s udaljenošću od 70 km do Atlantskog oceana. Grad s oceanom povezuju dvije autoceste koje prevaljuju planinski lanac i vode do lučkog grada Santosa i turističkog mjesta Guaruja.

Urbaniziranom području Sao Paula dominira brežuljkasti teren, a sjeverno na Serra da Cantareira nadmorska se visina povećava, te se ovdje mogu vidjeti ostaci Atlantske prašume. Područje grada je vrlo tektonski stabilno, te ovdje nikad nisu zabilježene znatnije sezmičke aktivnosti.

Rijeka Tiete je nekad bila izvor slatke vode za grad, ali je u drugoj polovici 20. veka znatno zagađena kanalizacijom i industrijskom aktivnosti, kao i njezina pritoka Pinheiros. Trenutno na snazi je program čišćenja rijeka koji je ipak donekle maknuo posljedice zagađenja. Rijeka Tietê kroz grad nije plovna, ali promet njome je važniji nizvodno, jer je rijeka dio estuarija La Plata.

Izvorna flora se sastoji većinom od širokolisnih zimzelenih biljaka. Danas je vrlo uobičajeno razno raslinje, koje vrlo uspješno raste zahvaljujući blagoj klimi i čestim kišama. To omogućuje rast raznim biljkama iz tropskih, podtropskih i umjerenih krajeva, a najprisutniji je eukaliptus.

Geologija[uredi - уреди | uredi izvor]

Jardim Europa

Istočna visoravan u kojoj se nalazi Sao Paulo proteže se od južne Bahije preko država Minas Gerais, Espírito Santo i Sao Paulo do sjevernog dijela savezne države Parane. Velike visinske razlike i raznolikost reljefa prikazuju se raznolikošću materijala u tlu. Odmah ispod površine starog brazilskog gorja mogu se naći škriljac, intruzivne stijene i kvarc.

Klima[uredi - уреди | uredi izvor]

Prema Koppenovoj klasifikaciji klime São Paulo ima vlažnu podtropsku klimu. Temperature rijetko kad dosežu 30°C u ljeti, dok je zimi mraz vrlo rijedak. Najviša zabilježena temperatura je 35.3 °C, 15.11. 1985., a najniža -2.1 °C, 2.8. 1995. Obije ove temperature zabilježene su na meteorološkoj stanici Mirante de Santana u sjevernoj zoni. U brdima oko grada (Horto Florestal), 2.8. 1955., neslužbeno je zabilježena temperatura od -3.9 °C. Naleti snijega službeno su zabilježeni samo jednom, i to 25.6. 1918. Kiša je vrlo obilna, pogotovo u toplijim mjesecima, ali rijeđa između lipnja i kolovoza. Ni São Paulo niti obližnju obalu nikad nisu pogodili uragani, a tornadske aktivnosti su vrlo neuobičajene.

  Sij Velj Ožu Tra Svi Lip Srp Kol Ruj Lis Stu Pro Godišnje
Najviša prosječna temp. °C 27 28 27 25 23 22 21 23 23 25 26 26 23,5
Najniža prosječna temp. °C 19 19 18 17 15 13 12 13 14 16 17 18 15,5
Najviša temp. °C* 35,4 (1999) 34,7 (1995) 34,9 (1995) 33,3 (1996) 30,9 (2001) 29,3 (1972) 30,2 (2002) 33,0 (1963) 35,3 (1988) 35,4 (1994) 35,5 (1958) 35,6 (1940) 33,2 (prosjek)
Najniža temp. °C* 9,6 (1933) 9,9 (1943) 9,6 (1933) 4,0 (1971) 1,4 (1979) – 0,6 (1942) – 1,2 (1942) – 2,1 (1955) 0,4 (1941) 4,7 (1934) 5,3 (1933) 7,7 (1937) 3,1 (prosjek)
Padaline (mm) 241 203 142 58 43 38 28 36 58 150 122 198 1317

Izvori: Weather Channel i World Climate; *Promatrano između 1933. i 2006. – Skupina za klimatske studije na Sveučilištu u São Paulu (mjesečno klimatsko izvješće) – Meteorološka stanica Agua Funda (južna zona).

Politika[uredi - уреди | uredi izvor]

Palacio dos Bandeirantes - sjedište državne vlasti

U brazilskoj politici, mjesto gradonačelnika Sao Paula uvijek je imalo veliku ulogu. Između 1989. i 2004. gradsku politiku određivale su dvije stranke, to su socijalistički PT (Partido dos Trabalhadores) i ekstremno desni PP/PPB (Partido Progressista, prije Partido Popular i Partido Populista Brasileiro).

Nedavniji gradonačelnici grada bili su:

Gradonačelnik Početak mandata Završetak mandata Stranka
Gilberto Kassab 2006. - DEM
Jose Serra 2005. 2006. PSDB
Marta Suplicy 2001. 2004. PT
Celso Pitta 1997. 2000. PPB i PTN
Paulo Maluf 1993. 1996. PDS , PPR i PPB
Luiza Erundina 1989. 1992. PT
Janio Quadros 1986. 1988. PTB
Mario Covas 1983. 1985. PMDB


Politička podjela[uredi - уреди | uredi izvor]

Karta četvrti São Paula

Grad São Paulo dijeli se na 31 gradsku četvrt, tj. podprefekture (subprefeituras). To su:

Ove podprefekture dijele se na okruge. Svaka podprefektura ima većinom dva ili tri okruga, dok podprefekture Se, Butanta, Lapa, Penha i Mooca imaju po jedanaest okruga. Podprefekture službeno su grupirane u devet regija (ili zona), uzimajući u obzir njihov zemljopisni položaj i povijest. Ipak, u nekim agencijama i institucijama (telefonske kompanije, izborne zone) koristi se drugačija podjela od službene.

Ove regije su:

  • Centar - središnja podprefektura, unutar ove zone nalazi se samo podprefektura Se
  • Sjeveroistok - stambena zona za srednju klasu, blizu grada Guarulhosa, s blagom industrijom.
  • Sjeverozapad - siromašno područje, ovdje prolazi željeznica i cesta za Campinas i druge gradove u državi.
  • Zapad - sveučilišna i kulturna zona. U ovoj regiji nalazi se Avenija Paulista i druge luksuzne četvrti.
  • Centar-Jug - ovo je zona s najvećim dohodkom po stanovniku u gradu. Ovdje se nalaze mnogi uredi i središta međunarodnih kompanija. Ovdje se nalaze Morumbi, Santo Amaro i Nacoes Unidas.
  • Jugoistok - bivša industrijska zona, danas je naseljavaju „novopečeni” bogataši. Ovdje se nalaze neke povijesno važne četvrti kao Ipiranga i Mooca.
  • Istok 1 - ovo je zona u razvoju koju naseljavaju radnici, te ljudi s manjim primanjima.
  • Jug i Istok 2 - najsiromašnije područje grada, gdje većina ljudi živi u favelama, te područje s visokom stopom kriminala.

U širem području grada (Grande Sao Paulo) živi oko 19 milijuna stanovnika (po podacima IBGE-a iz 2005.). Ovo područje koje gravitira São Paulu uključuje 39 općina.

Gospodarstvo[uredi - уреди | uredi izvor]

Avenija Berrini: novi financijski centar Sao Paula

Sao Paulo je jedan od najvažnijih financijskih središta u Latinskoj Americi. U gradu se nalaze sjedišta velikog broja njemačkih poduzeća, te je ovo grad s najvećim brojem njemačkih poduzeća izvan Njemačke. Ukupni BDP u Sao Paulu je bio oko 260 milijardi dolara, 2006. godine.

Burza Sao Paula je Bovespa, dok se budućnosnice nude na BM&F-u. Poslovno središte grada je okolica Avenije Paulista u starom središtu grada (Centro Velho). Druga važna poslovna područja su u četvrtima Pinheiros i Santo Amaro, te u aveniji Faria Lima.

U gradu se održava veliki broj sajmova i ostalih gospodarskih manifestacija, koji privlače razne posjetitelje iz Brazila i iz inozemstva. Neki od važnijih događanja u gradu su:

  • Međunarodni sajam cipela i sportske opreme - COUROMODA
  • Međunarodni sajam tekstilne industrije - FENIT
  • Međunarodni građevinski sajam
  • Međunarodni modni sajam - FRANCAL
  • Međunarodni kozmetički sajam - COSMETICA
  • Međunarodni stambeni sajam - EQUIPOTEL
  • Međunarodni automobilski sajam - Salao do Automóvel
  • Međunarodni sajam knjiga - Bienal Internacional do Livro

U zadnjem desetljeću gradsko gospodarstvo se od industrijskog sektora okrenulo uslužnom i IT sektoru. Tako su staru industriju zamjenila uslužna poduzeća, poglavito na području zabave, građevinarstva i turizma, te su se otvorili mnogi trgovački centri.

Stanovništvo[uredi - уреди | uredi izvor]

Rasna struktura stanovništva[uredi - уреди | uredi izvor]

Po IBGE-u, stanovništvo Sao Paula čine: bijelci (65,7%), mulati ili u brazilskoj verziji pardos (26,2%), crnci (6,0%), azijati ili u brazilskoj verziji amarelos (2,1%), te domoroci, tj. indijanci (0,1%).

Etnička struktura stanovništva[uredi - уреди | uredi izvor]

Sao Paulo je grad u kojem se mješa najviše kultura u Brazilu, te jedan od kulturalno najraznovrsnijih gradova u svijetu. Od 1870. godine, oko 2,3 milijuna useljenika se doselilo u ovu državu iz svih krajeva svijeta. Danas su mnogi stanovnici grada miješanog podrijetla.

Europljani[uredi - уреди | uredi izvor]

Talijanska zajednica je najveća u gradu, te je prisutna u svim njegovim dijelovima. Oko 10 milijuna stanovnika Sao Paula, 55% (5,5 milijuna) potomci su Talijana. Iz toga proizlazi da je Sao Paula grad u kojem živi najveći broj Talijana na svijetu (u Rimu, najvećem gradu Italije živi 2,5 milijuna stanovnika). Talijani su u početku bili grupirani u etničke četvrti kao Bixiga i Mooca u kojima se i danas vidi talijanski utjecaj. Početkom 20. veka, u gradu se više služilo talijanskim od portugalskog jezika, te su talijanski dijalekti puno pridonijeli oblikovanju današnjeg dijalekta Sao Paula (dialeto paulistano). Zanimljiva je činjenica da je ovo grad s drugom najvećom potrošnjom pizze na svijetu. Osim Talijana, vrlo su prisutni i potomci portugalskih (oko 3,000,000), španjolskih (oko 2,000,000) i njemačkih (oko 1,000,000) useljenika.

U Sao Paulu živi od 60,000 do 130,000 Židova, koji se većinom nalaze u Higienopolisu (veća prisutnost) i u Bom Retiru (trenutno manja prisutnost).

Od drugih naroda sa šireg područja Europe brojniji su Armenci, Litavci, Grci i Poljaci.

Arapi[uredi - уреди | uredi izvor]

U gradu živi veći broj stanovnika arapskog podrijetla, većinom libanonskog i sirijskog. Najveći broj njih se doselilo u razdoblju od 1900. do 1930. Posebno je značajna libanonska zajednica (oko 850,000) koja je najveća zajednica Libanonaca izvan Libanona. Diljem grada postoji veliki broj arapskih restorana, te su mnoga arapska jela (quibe, esfiha, itd.) definitivno ušla u brazilsku kuhinju. Ulicu Rua 25 de Marco (ulica 25. marta) osnovali su Arapi koji su većinom tamo poslovali kao trgovci.

Azijci[uredi - уреди | uredi izvor]

Japanska gradska četvrt „Liberdade“ u Sao Paulu.

Sao Paulo je grad s najvećom azijatskom (amarelos tj. „žuti”) zajednicom u Brazilu. 2,1% stanovništva (oko 200,000 ljudi) istočnjačkog su podrijetla. Japanska zajednica u gradu je najveća izvan Japana. Japanski useljenici su počeli dolaziti 1908. godine, a u velikom broju su dolazili sve to 1950-ih. Najveća koncentracija Azijaca je u gradskoj četvrti Liberdade. U ovoj četvrti natpisi su na japanskom, a trgovine su tipičnog japanskog izgleda, te je jezik koji se govori na ulicama također japanski.

Također je dosta brojna i korejska zajednica u gradu. Oko 60 hiljada stanovnika je južnokorejskog podrijetla, a većinom se nalaze u Bom Retiru. Kinezi većinom žive u četvrti Cambuci.

Crnci[uredi - уреди | uredi izvor]

Grad je već u 19. veku imao značajnu crnačku populaciju, ali njihov broj je znatnije počeo rasti u drugoj polovici 20. vekaa doseljavanjem iz drugih brazilskih država, posebno iz priobalnog područja Bahije. Smatra se da u gradu živi oko 1,500,000 ljudi afričkog podrijetla.

Nordestinos[uredi - уреди | uredi izvor]

„Nordestinos” je naziv za doseljenike iz Sjeveroistočne brazilske regije (Regiao Nordeste do Brasil). Padom doseljavanja Europljana i Azijaca u 1930-im, počelo je doseljavanje iz drugih brazilskih država u São Paulo. Najveći broj ovih doseljenika su iz država: Pernambuco, Paraíba, Alagoas, Bahia i sjevernog dijela Minasa Geraisa. Zbog velikog rasta stanovništva, te smanjenja mogućnosti za sve, danas se bilježi suprotan efekt ovome, tj. stanovništvo se počelo vraćati u mjesta od kud su došli.

Jezici[uredi - уреди | uredi izvor]

Kao i u ostatku Brazila, portugalski je najdominantniji jezik kojim se koristi većina stanovništva. Ipak, koriste se i neki drugi jezici kao njemački, japanski, arapski, španjolski, kineski i korejski kojim se služi još prva ili druga generacija doseljenika. Talijanski, te pogotovo njegovi južni dijalekti su nekad bili vrlo rašireni, dok danas većina Italobrazilaca nisu vrlo tečna u talijanskom. Ipak, talijanski je ostavi snažan trag na gradskom dijalektu.

Razvoj stanovništva[uredi - уреди | uredi izvor]

Ovi podaci predstavljaju broj stanovnika u određenom razdoblju. Do 1929. navedene su procjene, a od 1940. do 2000. okvirni podaci popisa stanovništva. Podaci za 2006. godinu su procjene Brazilskog federalnog ureda za statistiku i zemljopis (IBGE).

        Godina         Stanovništvo
1554. 100
1776. 2.026
1790. 8.000
1817. 23.760
1840. 12.000
1856. 15.000
1866. 20.000
1872. 31.385
1884. 40.000
1890. 64.900
1900. 239.800
1911. 346.000
Godina/Datum Stanovništvo
1920. 579.033
1929. 880.000
1934. 1.060.120
1.9. 1940. 1.326.261
5.9. 1950. 2.198.096
1.9. 1960. 3.666.701
1.9. 1970. 5.924.615
1.9. 1980. 8.493.226
1.9. 1991. 9.646.185
1.8. 1996. 9.839.436
1.8. 2000. 10.434.252
1.7. 2006. 11.016.703

Prijevoz[uredi - уреди | uredi izvor]

Kolodvor „Estacao da Luz“ – iz 19. veka

Sao Paulo je važno zračno, željezničko i cestovno središte. Grad ima dva veće aerodroma, a to su međunarodni Aeroporto Internacional da Cumbica u Guarulhosu i Aeroporto de Congonhas koja služi za lokalni zračni prijevoz.

Aeroporto Internacional de Guarulhos (Aeroporto da Cumbica) je najveći međunarodni aerodrom u Latinskoj Americi gdje posluju 39 avioprijevoznika koji povezuju 28 zemalja, s oko 500 letova dnevno. Dva terminala imaju kapacitet od 29 milijuna zračnih putnika godišnje. 2002. godine, kroz zračnu luku prošlo je 12 milijuna putnika, te 160.000 aviona. Zračna luka će uskoro biti spojena izravno s metroom.

Zračna luka Congonhas nalazi se južno od središta grada, u blizini parka Ibirapuera. Ovdje se odvija najveći tuzemni promet. U gradu postoji još i zračna luka Campo de Marte koja se nalazi sjeverno od Rio Tiete. Ovaj aerodrom služi većinom za jeftinije i čarter letove, te za privatne korisnike.

Sao Paulo je grad s najvećim brojem helikoptera po stanovniku na svijetu. Po helikopterskom prijevozu je u rangu New Yorka i Tokija. Korisnici su većinom gradska elita koja ovim načinom izbjegava kriminal i gužve na cestama grada. U gradu se nalazi oko 200 sletišta za helikoptere i helidroma.

Grad je dobio željeznicu 1.1. 1867. Pruga SantosJundiaí i danas postoji, te premošćuje tada teško prolazne rijeke i brda, te spaja grad s obalom.

Rodovia dos Imigrantes

U cestovnom prometu, vrlo su važne dvije brze ceste (vias expressas) koje sijeku grad i povezuju ga s drugim brazilskim državama i autocestama, to su Marginal Tietê i Marginal Pinheiros. Ulazak u grad je moguć mnogim cestama, od kojih su najvažnije:

Javni prijevoz[uredi - уреди | uredi izvor]

Glavninu javnog prijevoza u São Paulu čine autobusi i podzemna željeznica. Metro sustavom grada upravlja država São Paulo, dok autobusnim prijevozom, kojeg obavljaju brojni prijevoznici, upravlja općinsko društvo SPTrans.

Metro[uredi - уреди | uredi izvor]

Stanica na Liniji 4

Metropolitano de Sao Paulo ili samo Metro je sustav javnog prijevoza željeznicom u gradu, te je prvi takav sustav u Brazilu. Relativno je mali u usporedbi sa sličnim takvim sustavima u većim gradovima diljem svijeta. Čini ga 61.3 km željeznica, od kojih su 34.6 km u potpunosti ispod zemlje. Sastoji se od četiri linije, te 57 stanica (33 ispod zemlje). Sustav se spaja na 261,7 km CPTM-a (Companhia Paulista de Trens Metropolitanos) kojim se odvija promet u širem području São Paula. CPTM-om i metroom tjedno prođe oko 3.5 milijuna putnika. Trenutno je u izgradnji proširenje metro sustava.

Linija Smjer Otvoreno Dužina Stanice
Linija 1 Jabaquara ↔ Tucuruvi 1968. 20,2 km 23
Linija 2 Alto do Ipiranga ↔ Vila Madalena 1991. 10,7 km 11
Linija 3 Corinthians-Itaquera ↔ Barra Funda 1979. 22 km 18
Linija 4 Luz ↔ Vila Sonia oko 2010. 12,8 km 11
Linija 5 Capao Redondo ↔ Largo Treze 2002. 8,4 km 6
Gradski trolejbus

Autobusi[uredi - уреди | uredi izvor]

Gradom dominira autobusni prijevoz s oko 17,000 autobusa koji nose boje područja u kojem prometuju (npr. svjetlozelena za autobuse u području centar-jugozapad, tamnoplava za sjeverno područje itd.). Do nedavno vladala je jaka prisutnost neslužbenog prijevoza, koji je sad legaliziran i funkcionira isto kao i glavni prometni sustav.

Zbog brzog rasta grada, većina prometnica nije planski napravljena što danas rezultira velikim zastojima na cestama. Kako bi se riješio ovaj problem u fazi izgradnje je kružni sustav cesta oko grada, tj. zaobilaznica nazvana Rodoanel Mario Covas kojom bi većinom trebali prometovati autobusi i kamioni koji samo prolaze kroz grad.

Kultura[uredi - уреди | uredi izvor]

Kazališta[uredi - уреди | uredi izvor]

Teatro Municipal

Jedno od najpoznatijih kazališta u Sao Paulu je „Theatro Municipal“. Ovo kazalište u blizini Anhangabaua izgrađeno je početkom 20. veka te je jedno od rijetkih ostataka iz tog vremena. Gradnja u neobaroknom stilu je započela 1903. godine, te je inspirirana izgledom Pariške Opere. Otvorena je 12.9. 1911. godine, operom „Hamlet“ Ambroisea Thomasa.

U 20. veku ovdje su nastupili mnogi svjetski umjetnici kao Maria Callas, Enrico Caruso, Isadora Duncan, Benjamino Gigli, Vaslav Nijinski, Anna Pawlowa, Arthur Rubinstein, Magdalena Tagliaferro, Arturo Toscanini i mnogi drugi.

Ovo kazalište ukrašeno je brojnim umjetničkim radovima, od kojih su istaknu stakleni prozori. U središnjem lusteru nalazi se 260 svjetiljki, a sastoji se od 6000 kristalnih dijelova. U nastavku zgrade nalazi se i muzej kazališta.

Od drugih kazališta poznati su: Kazalište katoličkog sveučilišta, Kazalište Sao Pedro, Brazilsko kazalište komedije itd.

Muzeji[uredi - уреди | uredi izvor]

Muzej MASP, Avenida Paulista

U Muzeju umjetnosti u Sao Paulu (Museu de Arte de São Paulo) nalazi se najvažnija zbirka umjetnina u Južnoj Americi, a u muzeju Ipiranga izložba o povijesti Brazila.

U „Museu de Arte Sacra“ nalazi se najbogatija zbirka sakralnih umjetnina u Brazilu, sa više od 4000 izložbenih primjeraka od kojih su oko tisuću oltari, slike, križevi, skulpture i druge umjetnine napravljene u razdoblju od 16. do 20. veka. Ova građevina je izgrađena u kolonijalnom stilu, a datira iz 1774. godine.

U Parque do Ibirapuera nalazi se „Museu de Arte Contemporânea“ (Muzej suvremene umjetnosti), u kojem se nalazi bogata zbirka od oko 3000 dijela zapadne i južnoameričke umjetnosti, među kojima i djela Pabla Picassa i Amedea Modiglianija. Tu je i zgrada Biennalea, u kojoj se svake dvije godine odvija najveća svjetska izložba moderne umjetnosti, „Museu de Arte Moderna“ (Muzej moderne umjetnosti), „Museu da Aeronáutica“ (Aeronautički muzej) i „Museu do Folclore“ (Muzej folklora).

Obrazovanje[uredi - уреди | uredi izvor]

Pravni fakultet – Sveučilište u São Paulu 1950. godine

U gradu se nalazi Sveučilište u Sao Paulu (Universidade de São Paulo ili USP), koje je jedno od najpoznatijih akademskih institucija u Brazilu. Ovo sveučilište uzdržava država Sao Paulo, te je besplatno za svakog upisanog studenta. Sveučilište ima brojne istraživačke programe, te je jedan od najprestižnijih obrazovnih središta u zemlji. U gradu se nalazi glavni kampus, kao i medicinska i pravna škola. Diljem države nalazi se nekoliko manjih kampusa.

U gradu se nalazi i Nacionalni institut za nukulearna istraživanja IPEN (Instituto Nacional de Pesquisas Nucleares), te najveća javna bolnica u zemlji (Hospital das Clínicas da Faculdade de Medicina da USP).

Sport[uredi - уреди | uredi izvor]

Stadion Pacaembu
Pista u Interlagosu

Nogomet[uredi - уреди | uredi izvor]

Kao i u ostatku Brazila, i u Sao Paulu nogomet je najvažniji i najpopularniji sport. Najveći klubovi u Sao Paulu su Sao Paulo, Palmeiras i Corinthians. Sva tri igraju u brazilskoj Serie A. Četvrti važan klub je Portuguesa, koji trenutno igra u brazilskoj Serie B. Još jedan važan klub u Sao Paulu je Santos FC iz obližnjeg istoimenog obalnog grada Santosa. U gradu postoje i dva manja kluba, to su Juventus i Nacional.

Nogometni klubovi

Klub Liga Stadion Nastanak
Corinthians Serie A Parque Sao Jorge Stadium 1910.
Palmeiras Serie A Parque Antartica Stadium 1914
Sao Paulo FC Serie A Morumbi Stadium 1930.
Portuguesa Serie B Caninde Stadium 1920.
Juventus Serie C Rua Javari Stadium 1924.
Nacional Serie C Nicolau Alayon Stadium 1919.

Silvestarski maraton[uredi - уреди | uredi izvor]

Silvestarski maraton se odvija svake godine na Silvestrovo (31.12.). Prvi put je održan 1925. godine, kada su sudionici trčali oko 8 km ulicama. Od tada se mijenjala dužina utrke, a danas je određena na 15 km. Registracije za utrku počinju 1.10., a broj sudionika je ograničen na 15 000.

Velika nagrada Brazila[uredi - уреди | uredi izvor]

Velika nagrada Brazila je utrka Formule 1 koja se odvija na pisti Autodromo Jose Carlos Pace u Interlagosu. Staza je dugačka 4.31 km, a dužina utrke je 305.91 km. Dosad najuspješniji vozač bio je Alain Prost.

Drugi sportovi[uredi - уреди | uredi izvor]

Odbojka, košarka i tenis su također popularni sportovi. U gradu postoji nekoliko klubova čije su momčadi osvojile mnoštvo nagrada. Najvažniji su Pinheiros (odbojka, košarka i rukomet), Paulistano (košarka), Banespa (odbojka), Hebraica (košarka) i Sao Paulo Athletic Club (rugby).

Poznati Paulistanos[uredi - уреди | uredi izvor]

Zbratimljeni gradovi[uredi - уреди | uredi izvor]


Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Bibliografija[uredi - уреди | uredi izvor]

  • BONDUKI, Nabil; Habitar São Paulo: Reflexões sobre a gestão urbana; São Paulo: Editora Liberdade, 2000; ISBN 85-7448-032-0
  • PORTA, Paula (org); História da cidade de São Paulo - 3 volumes; São Paulo: Editora Paz e Terra, 2004
  • TOLEDO, Benedito Lima de; São Paulo: três cidades em um século; São Paulo: Editora Cosac e Naify, 2004; ISBN 85-7503-356-5
  • Elisabeth Blum, Peter Neitzke: FavelaMetropolis. Berichte und Projekte aus Rio de Janeiro und Sao Paulo. Birkhäuser Basel, Boston, Berlin 2004 ISBN 3-7643-7063-7
  • Paula dos Santos: Stadtplanung von unten: Die Landbesetzung Filhos da Terra in São Paulo. Technische Universität Berlin 1999, ISBN 3-7983-1799-2

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]