Dijamant

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Dijamant
Brillanten.jpg
Prelamanje svetlosti na okruglo-brilijantski isečenom dijamantu pokazuje brojne refleksije.
Opšte
KategorijaMineral
Hemijska formulaC
Identifikacija
Molekulska masa12,01 gm
BojaTipično žuta, braon ili siva do bezbojne. Ređe plava, zelena, crna, mutno bela, ružičasta, ljubičasta, narandžasta, purple i crvena.[1]
Kristalni habitusOktaedarski
Kristalna sistemaTeseralna
Cepljivost111 (savršena u četiri smera)
PrelomConchoidal - step like
Tvrdoća po Mosu hardness10[1]
SjajAdamantine[1]
Polish lusterAdamantine[1]
Indeks prelamanja2,4175-2,4178
Optičke osobineJednoprelamajući[1]
Dvojno prelamanjenema[1]
Disperzija0,044[1]
Pleohroizamnema[1]
Ultravioletna fluorescencijabezbojni do žućkasti - inert to strong in long wave, i tipično plavo. Weaker in short wave.[1]
Apsorpcioni spektriIn pale yellow stones a 415,5 nm line is typical. Irradiated and annealed diamonds often show a line around 594 nm when cooled to low temperatures.[1]
Ogrebbezbojan
Specifična težina3,52 (+/- 0,01)[1]
Gustina3,5-3,53
DiaphaneityTransparent to subtransparent to translucent
Dijamant

Mineral dijamant je alotropska modifikacija ugljenika.[2][3]

Predstavlja dragi kamen i koristi se kao ukras, ali i u industriji i rudarstvu. Može biti ružičaste, žute i drugih boja, ali katkad je i bezbojan.

Dijamant je najtvrđi mineral u prirodi. Dijamant ima najveću temperaturu tališta (3820 K ili 3547 °C), toplinsku vodljivost i najnižu molarnu entropiju (2,4 J mol-1 K-1) od bilo kojeg elemeta. Na Mohsovoj skali tvrdoće zauzima najviše mjesto sa tvrdoćom broj 10.

Pri atmosferskom tlaku i sobnoj temperaturi, dijamant je termodinamički nestabilan, te se konvertira u grafit, ali ta konverzija je toliko spora da se dijamant smatra kinetički stabilnom supstancom. Grafit i dijamant su u ravnoteži pri 300 K na oko 15000 atmosfera.

Dijamant se, zbog svoje tvrdoće, koristi kao alat za rezanje, bušenje, brušenje i poliranje.

Rezanjem i poliranjem dijamanata dobija se brilijant koji se koristi u izradi nakita. Poliranje se izvodi dijamantnom prašinom. Samo rijetki dijamanti imaju dovoljnu kvalitetu za dobivanje brilijanta.

Danas se oko 40% industrijskih dijamanata dobiva umjetnim putem. Umjetni dijamanti se mogu proizvesti i za dobivanje brilijanta, ali su ekonomski neisplativi.

Najveći svjetski proizvođači dijamanata su Australija, Rusija i Južnoafrička Republika.

Povezano[uredi - уреди | uredi izvor]

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 Gemological Institute of America, GIA Gem Reference Guide 1995, ISBN 0-87311-019-6
  2. Lide David R., ur. (2006). CRC Handbook of Chemistry and Physics (87th izd.). Boca Raton, FL: CRC Press. 0-8493-0487-3. http://www.hbcpnetbase.com. 
  3. Susan Budavari, ur. (2001). The Merck Index: An Encyclopedia of Chemicals, Drugs, and Biologicals (13th izd.). Merck Publishing. ISBN 0-911910-13-1. http://www.merckbooks.com/mindex/online.html. 

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]