Giulio Andreotti

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Senatore Giulio Andreotti
Giulio Andreotti

Na dužnosti
17. februar 1972 – 7. jul 1973
Predsjednik Giovanni Leone
Prethodnik: Emilio Colombo
Nasljednik: Mariano Rumor
Na dužnosti
29. jul 1976 – 4. august 1979
Predsjednik Giovanni Leone
Alessandro Pertini
Zamjenik Ugo La Malfa
Prethodnik: Aldo Moro
Nasljednik: Francesco Cossiga
Na dužnosti
22. jul 1989 – 24. april 1992
Predsjednik Francesco Cossiga
Zamjenik Claudio Martelli
Prethodnik: Ciriaco de Mita
Nasljednik: Giuliano Amato

Na dužnosti
4. august 1983 – 22. jul 1989
Predsjednik vlade Bettino Craxi
Amintore Fanfani
Giovanni Goria
Ciriaco de Mita
Prethodnik: Emilio Colombo
Nasljednik: Gianni De Michelis

Na dužnosti
15. februar 1959 – 23. februar 1966
Predsjednik vlade Antonio Segni
Fernando Tambroni
Amintore Fanfani
Giovanni Leone
Aldo Moro
Prethodnik: Antonio Segni
Nasljednik: Roberto Tremelloni
Na dužnosti
14. mart 1974 – 23. novembar 1974
Predsjednik vlade Mariano Rumor
Prethodnik: Mario Tanassi
Nasljednik: Arnaldo Forlani

Na dužnosti
18. januar 1954 – 8. februar 1954
Predsjednik vlade Amintore Fanfani
Prethodnik: Amintore Fanfani
Nasljednik: Mario Scelba
Na dužnosti
11. maj 1978 – 13. jun 1978
Predsjednik vlade sam sebe
Prethodnik: Francesco Cossiga
Nasljednik: Virginio Rognoni

Na dužnosti
19. jun 1991 – 6. maj 2013
Izborna jedinica imenovanje
od predsjednika Cossige

Rođen/a 14. januar 1919. (1919-01-14)
Rim
Umro/la 6. maj 2013. (dob: 94)
Rim
Državljanstvo Talijan
Politička stranka Kršćanska demokracija (1942–1994)
Italijanska narodna stranka (1994–2001)
Evropska demokracija (2001–2002)
nezavisni (2002–2008)
Unija centra (2008–2013)[1]
Suprug/a Livia Danese
Djeca Lamberto, Marilena, Stefano, Serena
Prebivalište Rim
Alma mater Univerzitet u Rimu La Sapienza  
Profesija političar
novinar
Religija rimokatoličanstvo

Giulio Andreotti (Rim, 14. siječnja 1919. - 6. svibnja 2013.) je bio talijanski političar, novinar i književnik, najpoznatiji kao istaknuti član vladajuće Demokršćanske stranke i jedna od najutjecajnijih ličnosti tzv. Prve republike, ali i po kontroverzama i optužbama za korupcijske i druge skandale koje su obilježile to razdoblje talijanske povijesti. Andreotti, koji je pripadao desnoj frakciji Demokršćanske stranke i imao bliske veze s Rimokatoličkom crkvom je 33 puta bio član Vlade, a tri puta i premijer (1972-1973, 1978-1979 i 1989-1992). Drugi mandat je dobio nakon otmice svog prethodnika Alda Mara, a treći mandat mu je obilježilo izbijanje skandala Tangentopoli i početak akcije Mani pulite koja će uništiti njegovu Demokršćansku stranku. Andreotti je nakon silaska s mjesta premijera ostao u politici, ali i bio predmetom optužbi za suradnju s mafijom i suđenja za ubistvo kada je 2002. osuđen na 24 godine zatvora, da bi kasnije ta presuda bila oborena na višem sudu.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]