Giovanni Lanza

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Giovanni Lanza

Giovanni Lanza (Vienale, Pijemont, 15. veljače 1810.Rim, 9. ožujka 1882.), bio je talijanski političar.

Lanza je završio medicinu u Torinu a kasnije je radio kao liječnik u svom rodnom gradu. Izabran je 1948. za zastupnika u Sardinijskom zastupničkom domu, u kojem je ubrzo imao veliki utjecaj. Pošto je nekoliko godina bio predsjednik zastupničkog doma, postaje ministar prosvjete u vladi Camilla di Cavoura a zatim i ministar financija 1858.

U nekoliko sljedećih vlada, Lanza je obnašao dužnost; ili ministra financija, ili ministra prosvjete ili pak ministra unutarnjih poslova. Potonju funkciju obnašao je u vladi Alfonsa La Marmore od rujna 1864 do kolovoza 1865., kada je odigrao značajnu ulogu u prenošenju funkcija glavnog grada iz Torina u Firencu. Kasnije je bio ponovo predsjednik zastupničkog doma. U prosincu 1869. dobio je zadatak formiranja nove vlade, u kojoj je sam obnašao dužnost premijera i ministra unutarnjih poslova.

Tokom njegovog premijerskog mandata je de facto završeno ujedinjenje Italije nakon što su talijanske trupe 1870. godine okupirale Papinsku Državu i nakon kraćeg oružanog sukoba zauzele Rim koji 1871. glavni grad Italije. Koalicija stastavljena od desnice i krajnje lijevice svrgnula je u lipnju 1873. Lanzinu vladu, tako da se njegove aktivnosti ograničavaju samo na zastupnički dom. Lanza je bio jedan od liberalno-konzervativnih političara iz Cavourove škole, kojoj je jedinistvo Italije bilo ispred svega ostalog poput osobnih i stranačkih interesa.