Luigi Federico Menabrea

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Luigi Federico Menabrea

Luigi Federico Menabrea kasnije grof Menabrea i Markiz od Valdora (Chambéry, 4. rujna 1809. — Saint-Cassin, 24. svibnja 1896.), bio je talijanski političar i general, državnik, matematičar i diplomat.

Životopis[uredi - уреди | uredi izvor]

Menabrea je rođen u Chambéryju, tada dijelu Kraljevine Sardinije. Pohađao je sveučilište u Torinu, gdje se obrazovao za inženjera, i gdje je doktorirao matematiku.

Političku karijeru započinje 1848., kada je izabran za poslanika u pijemontskom parlamentu, kasnije je bio ministar obrane i ministar vanjskih poslova.

Menabrea je sudjelovao u 2. talijanskom ratu za neovisnost; postao je general pukovnik i sudjelovao je u opsadi Gaete: poslije ove bitke imenovan je senatorom i dobio je naziv grofa. [1] Bio je član stranke "Povjesna desnica", u kraljevini Italiji bio je ministar mornarice od 12. lipnja 1861. do 3. ožujka 1862. i ministar javnih radova od 8. prosinca 1862. do 28. rujna 1864. [2]

Postao je premijer kraljevine Italije 27. listopada 1867. i tu dužnost je obnašao do 14. prosinca 1869.[2] Njegova vlada upamćena je po tri stvari:

Bio je strog u provođenju svojih zakona: naredio je generalu Raffaeleu Cadorni da u krvi uguši popularni ustanak.[6]

Pad njegove vlade se desio kada su dva ministra odbila dati potporu. Manabra je kasnije bio veleposlanik u Londonu i Parizu.[2] Umro je u Saint-Cassinu.[2]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Scheda senatore MENABREA
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 MENABREA, Luigi Federico
  3. 25 maggio 1896
  4. F. Izzo, I lager dei Savoia, Napoli, 1999, pp. 173-178
  5. Lorenzo Del Boca, Indietro Savoia! Storia controcorrente del Risorgimento, Piemme, Casale Monferrato, 2003, ISBN 88-384-7040-5, pp. 235-236.
  6. Il Risorgimento sul Lago Maggiore