Lester B. Pearson

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Lester B. Pearson
Lester B. Pearson

Mandat
22. travnja 1963. – 20. travnja 1968.
Prethodnik John Diefenbaker
Nasljednik Pierre Trudeau

Mandat
10. rujna 1948. – 20. lipnja 1957.
Premijer William Lyon Mackenzie King
Louis St. Laurent
Prethodnik  Louis St. Laurent
Nasljednik John Diefenbaker

Rođenje 23. travnja 1897.
Kanada Toronto, ON, Kanada
Smrt 27. prosinca 1972.
Kanada Ottawa, ON, Kanada
Politička stranka LPC
Supruga Maryon Pearson

Potpis
Lester B Pearson Signature 2.svg

Lester Bowles "Mike" Pearson, PC, OM, CC, OBE (Toronto, 23. travnja 1897. - Ottawa, 27. prosinca 1972.) je bio kanadski profesor, povjesničar, diplomat i političar, dobitnik Nobelove nagrade za mir 1957. godine zbog organiziranja kriznih snaga Ujedinjenih naroda s ciljem rješavanja Sueske krize. Od 22. travnja 1963. do 20. travnja 1968., obnašao je dužnost 14. premijera Kanade, vodeći tako dvije uzastopne, manjinske vlade liberala nakon izbora 1963. i 1965. godine.

Tijekom njegova dva mandata, liberalna vlada je u Kanadu uvela opće zdravstveno osiguranje, studentski zajam, kanadski mirovinski plan, Red Kanade i aktualnu zastavu Kanade. Pearson je također osnovao Kraljevsku komisiju o dvojezičnosti i bikulturalizmu te se oštro protivio ulasku Kanade u Vijetnamski rat. Potonja politika stvorila je tenzije između Perasona i tadašnjeg američkog predsjednika Johnsona, koji je Pearsona fizički napao prilikom susreta. Isto tako, 1967. godine, njegova vlada donijela je i zakon znan kao C-168, koji je de facto ukinuo smrtnu kaznu u Kanadi (ograničivši ju na tek malen broj težih kaznenih djela, ali ona nikada nije primijenjivana na njih te je konačno ukinuta 1976. godine). Zbog ovih poteza na domaćoj političkoj sceni, kao i zbog ključnog doprinosa na polju rada Ujedinjenih naroda i međunarodne politike, Pearson se danas smatra jednim od najutjecajnijih kanadskih političara XX. stoljeća.