Andrej Saharov

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Saharov na konferenciji Akademije nauka SSSR-a 1. marta 1989.

Andrej Dmitrijevič Saharov (rus. Андре́й Дми́триевич Са́харов [ɐnˈdrʲej dʲmʲitrʲɪˈjevʲɪt͡ɕ ˈsaxərəf]) (Moskva, 21. svibnja 1921.14. prosinca 1989.), sovjetski nuklearni fizičar, disident i borac za ljudska prava. Poznat je kao jedan od tvoraca sovjetske hidrogenske bombe, a potom i najjačeg oružja ikada proizvedenog - sovjetske Car bombe. Krajem 1960-ih je počeo kritizirati sovjetsku službenu politiku, te se povezao sa borcima za ljudska prava Dobio je Nobelovu nagradu za mir 1975. godine, ali je nije mogao preuzeti. Godine 1980. je uhapšen i smješten u interni egzil u Gorki, odakle je pušten 1986. po naređenju Mihaila Gorbačova.

Njemu u čast osnovana je 1985. nagrada Saharov, Europskog parlamenta za ljude i organizacije posvećene radu na ljudskim pravima i slobodama. Dodjeljuje se godišnje.