Alfredo Ovando Candía

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Alfredo Ovando
57. i 60. predsjednik Bolivije
Na položaju
26. septembar 1969 – 6. oktobar 1970
PrethodiLuis Adolfo Siles
SlijediJuan José Torres
Na položaju
2. januar 1966 – 6. august 1966
SlijediRené Barrientos
Na položaju
26. maj 1965 – 2. januar 1966
Serving with René Barrientos
PrethodiRené Barrientos
Lični detalji
RođenjeAlfredo Ovando Candía
(1918-04-06)6. 4. 1918.
Cobija, Bolivija
Smrt24. 1. 1982. (dob: 63)
La Paz, Bolivija
Nacionalnostbolivijska
Politička strankanestranačka ličnost
Profesijavojni oficir

Alfredo Ovando Candía (6. april 1918 – 24. januar 1982) bio je bolivijski vojskovođa i političar koji je u dva navrata nakratko upravljao Bolivijom kao predsjednik - od 1965. do 1966. te od 1969. do 1970. godine.

Candía se rodio u porodici špansko-italijanskih imigranata koja je pripadala bolivijskoj višoj srednjoj klasi. Vojnu karijeru je počeo kao tinejdžer te je služio u ratu sa Paragvajem. Ispočetka je bio apolitičan, iako mu je tek dolazak na vlast stranke Revolucionarni nacionalistički pokret (MNR) 1952. godine omogućio da napreduje u vojsci, koja je od 1960-ih uslijed Hladnog rata primala financijsku i materijalnu pomoć od SAD, a također postala i važan politički faktor s obzirom da se MNR počela dijeliti na neprijateljske lijeve i desne frakcije. Kada se predsjednik Víctor Paz Estenssoro godine 1964. odlučio natjecati za treći predsjednički mandat, njegov potpredsjednički mandat René Barrientos je godine 1964. uz Candijinu pomoć izvršio puč i tako postao predsjednik. Nekoliko mjeseci kasnije se Candia priključio Barrientosu kao član dvočlane hunte, a potom vladao sam do izbora na kojima je Barrientos u septembru 1966. pobijedio. Candia je pod Barrientosovim vodstvom sudjelovao u gušenju ljevičarskih pobuna, uključujući i ustanak prilikom koga je uhvaćen i strijeljan znameniti revolucionar Che Guevara.

Candia se smatrao Barrientosovim prirodnim nasljednikom, ali je Barrientosova smrt u helikopterskoj nesreći 27. aprila 1969. godine predsjednikom učinila demokršćanskog potpredsjednika Luisa Adolfa Silesa, koji se sa Candijom odmah posvađao i za predstojeće izbore kao kandidata odlučio podržati Armanda Escobara, popularnog gradonačelnika La Paza. Ne želeći riskirati izborni poraz, Candia je 26. septembra izveo novi puč i sebe postavio za predsjednika.

Candijino predsjednikovanje je trajalo 13 mjeseci. Na samom početku je izašao u susret ljevici najavljujući socijalne reforme, napunivši svoj kabinet ljevičarima te nacionalizirajući pogone američke korporacije Gulf Oil. Međutim, to nije bilo dovoljno da zauzda radikalnu ljevicu koja je ponovno započela sa gerilskim aktivnostima, dok su ga desničari u vojsci i establišmentu smatrali previše "mekanim". To je 6. oktobra 1970. godine dovelo do novog puča, nakon koga je Candia pobjegao tražeći azil u stranoj ambasadi; za vrijeme puča se, međutim, pokazalo kako je vojska ideološki podijeljena poput ostatka društva, a što je dovelo do kaotičnih i krvavih borbi između različitih jedinica. U njima su pobjedu odnijeli ljevičari na čelu sa Candijinim prijateljem, ljevičarskim generalom Juanom Joseom Torresom. Osramoćeni i iscrpljeni Candia mu je pristao prepustiti predsjedništvo i preuzeti mjesto ambasadora u Španiji gdje je je boravio do 1978. godine. Nakon povratka u Boliviju je podržavao Demokratsku i narodnu uniju (UDP).

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Mesa José de; Gisbert, Teresa; and Carlos D. Mesa, "Historia De Bolivia," 5th edition., pp. 641–655.
  • Prado Salmon, Gral. Gary. "Poder y Fuerzas Armadas, 1949-1982."
Političke funkcije
Prethodi:
Víctor Paz Estenssoro
predsjednik Bolivije
1966
Slijedi:
René Barrientos
Prethodi:
René Barrientos
predsjednik Bolivije
zajednički sa Renéom Barrientosom

1964–1966
Slijedi:
René Barrientos
Prethodi:
Luis Adolfo Siles
predsjednik Bolivije
1969–1970
Slijedi:
Juan José Torres