Državni udar u Kambodži 1970.
Državni udar u Kambodži 1970. (kmerski: រដ្ឋប្រហារឆ្នាំ ១៩៧០) dogodio se 18. ožujka 1970. godine, nakon što je Narodna skupština jednoglasno potvrdila svrgavanje princa Norodoma Sihanouka sa svih političkih pozicija u zemlji. Nedugo nakon izglasavanja, premijer Lon Nol je preuzeo sve ovlasti u zemlji, a u listopadu iste godine proglašena je i Kmerska Republika, čime je i formalno dokinuta monarhija. U međuperiodu od svrgavanja Sihanouka do proglašenja republike, kada je monarhija ukinuta faktički, država je bila neformalno znana kao Država Kambodža.[1]
Državni udar se smatra jednom od prekretnica u Kambodžanskom građanskom ratu, a za posljedicu je imao i sve intenzivniju involviranost Kambodže u Vijetnamskom ratu, posebice nakon što je Lon Nol izdao ultimatum snagama Sjevernog Vijetnama da se povuku s teritorija njegove zemlje.
Tijek događanja[uredi | uredi kod]
Situacija u Kambodži postepeno je eskalirala od sredine 60-ih godina, kada se Sihanoukov umjereni stav prema komunistima (uz činjenicu da je Kinu i Sjeverni Vijetnam smatrao saveznicima) počeo sukobljavati sa sve izraženijim nacionalističim strujanjima koja su se pojavljivala u zemlji. Kako bi pomirio sentimente, Sihanouk je manevrirao između desničarske vlade i vlastite "kontravlade", koja je bila sastavljena od uglednih ljevičara, među kojima su bili Hou Yuon i Khieu Samphan. Istovremeno, marginalizirani komunistički pokret, kojega je Sihanouk nazvao Crveni Kmeri, počeo se organizirati pod Pol Potovim vodstvom te je započeo s planiranjem gerilskog djelovanja. Nakon od strane komunista podržanog ustanka seljaka u provinciji Battambang, Sihanouk je raspustio svoju "kontravladu" i naredio hapšenje njezinih čelnika, koji su se tada pridružili gerilcima. Država je ušla u građanski rat.
Do početka 1969., desničarske frakcije su postale izrazito frustrirane Sihanoukovom politikom te postoje indicije kako su prve ideje o državnom udaru nastale upravo u tom periodu. Ključna figura u tim zavjerama bio je upravo premijer Lon Nol, nekada blizak suradnik i osobni prijatelj princa Sihanouka. Glavni saveznici u ovom planu trebali su biti Amerikanci, odnosno CIA, glavni kontakt s kojima je bio Sisowath Sirik Matak, Lonov proamerički zamjenik i veliki antisihanukovac. Postoje indicije kako je Lon još 1969. godine stupio u kontakt s američkim službama,[2] istovremeno dok je Sisowath predlagao da se na Sihanouka izvrši atentat; Lon je odbio tu ideju.[3]
U ožujku 1970. godine, Norodom Sihanouk je napustio zemlju i otišao na turneju po Europi, Sovjetskom Savezu i Kini. Po njegovom odlasku, u Phnom Penhu je došlo do masovnih antivijetnamskih demonstracija, koje su ubrzo eskalirale i postale nasilne, prilikom čega su napadnade ambasade Sjevernog Vijetnama i Việt Cộnga; u njihovim je prostorijama pronađen navodni plan za komunističku okupaciju Kambodže. I dok je Sihanouk inicijalno podržao ovaj prosvjed, smatrajući da bi tako mogao oslabiti utjecaj Sjevernog Vijetnama na području Kambodže (čak postoje teze kako su Lon i on organizirali inicijalne demonstracije), isti je vrlo brzo izašao izvan njihove kontrole. Dana 12. ožujka, Sisowath je otkazao trgovinski sporazum što ga je Sihanouk potpisao sa Sjevernim Vijetnamom, dok je Lon zatvorio veliku luku Sihanoukville za za državljane Sjevernog Vijetnama i Hanoiju dao nemogući ultimatum - sve snage Vijetnamske narodne armije i Việt Cộnga trebale su napustiti teritorij Kambodže u roku od 72 sata (do 15. ožujka) ili se suočiti s reakcijom vojske.[4] Tokom jutra 16. ožujka, kada je postalo izvjesno da Lonov ultimatum nije ispoštovan, ispred zgrade Narodne skupštine u Phnom Penhu došlo je do okupljanja oko 30,000 mladih u znak prosvjeda protiv vijetnamske prisutnosti u zemlji. Od tog su se trenutka događaji odvijali izrazito brzo.
Istoga dana kada je došlo do prosvjeda, državni tajnik za obranu, pukovnik Oum Mannorine (inače Sihanoukov zet), trebao je svjedočiti pred parlamentom po pitanju optužbi za korupciju, međutim postupak je odgođen kako bi se saslušali zahtjevi prosvjednika. Prema Sihanoukovim riječima, Mannorine je saznao da Lon i Sisowath planiraju izvesti puč te je, uz pomoć skupine odanih časnika, među kojima je bio i šef policije u glavnom gradu, Buor Horl, pokušao uhapsiti zavjerenike, ali tada je već bilo prekasno.[5] Vlada je ubrzo naredila hapšenje Mannorinea te ostalih Sihanouku odanih časnika i dužnosnika. Nakon što je Narodna skupština završila svoju dnevnu sjednicu, kraljica Sisowath Kossamak, Sihanoukova majka, pozvala je Lona i Sirik Mataka u Kraljevsku palaču na sinov zahtjev, tražeći od njih da zaustave demonstracije.[6]
Iako je Lon dotad još uvijek bio nesklon uklanajnju Sihanouka s vlasti, čini se kako ga je Sirik Matak uspio uvjeriti tokom 16. i 17. ožujka; naime, dotad se činilo kako se Lon nadao da će Sihanouk prekinuti odnose sa Sjevernim Vijetnamom te kako uopće neće biti potrebe za njegovim svrgavanjem. Kako bi ga razuvjerio, Sirik Matak mu je navodno pustio audio snimak prinčeva govora iz Pariza, tokom kojega je rekao kako će ih obojicu dati pogubiti kada se vrati u Phnom Penh.[7] No, čak je i u tom trenutku Lon bio nesklon takvoj soulciji, što je dovelo do toga da ga je Sirik Matak, u pratnji trojice naoružanih časnika, pod prijetnjom oružjem prisilio da potpiše potrebne dokumente u suzama.
Sljedećeg dana – 18. ožujka – vojska se rasporedila diljem glavnog grada, dok je In Tam, jedan od glavnih pučista i predsjednik skupštine, u Narodnoj skupštini započeo raspravu o skidanju ovlasti princu Sihanouku; samo je zastupnik Kim Phon iz protesta napustio sjednicu, ne pretrpjevši nikakvu štetu, mada će kasnije biti ubijen od strane prosihanukovskih prosvjednika u Kampong Chamu. Ostatak zastupnika je jednoglasno (92:0) izglasao skidanje svih ovlasti princu Sihanouku, aktivirajući tako čl. 122. Ustava. Monarhija je faktički ukinuta, a čelnu poziciju s izvanrednim ovlastima u Državi Kambodži preuzeo je premijer Lon Nol.
Puč je, na ovaj način, zapravo proveden potpuno legalno, slijedeći ustavom propisanu proceduru, te se nije radilo o vojnom udaru u klasičnom smislu, iako je upletenost vojske bila značajna.[8] Uloga Sjedinjenih Država u ovim događanjima ostaje nejasna; i dok je vjerojatno kako CIA nije imala neku znakovitu ulogu u svemu, jednako je tako vjerojatno da je postojao barem minimalan uplit vojnih obavještajaca.[9] Henry Kissinger je kasnije izjavio kako su Sjedinjene Države ostale zatečene ovakvim raspletom.
Sam Sihanouk je ove događaje pratio iz inozemstva, a 23. ožujka je, preko radija u Pekingu, pozvao na opći ustanak protiv Lon Nola, svog bivšeg suradnika. Narod se odazvao i ubrzo je u dijelovima zemlje došlo do okupljanja prosvjednika,[10] koji su tražili prinčev povratak; prosvjedi u Kampong Chamu ubrzo su postali izrazito nasilni, toliko da su zastupnici Sos Saoun i Kim Phon ubijeni od strane prosvjednika 26. ožujka, nakon što su došli u grad na pregovore. U obližnjem gradu, Tonle Betu, plantažni radnici su napali i Lonovog brata, policajca Lon Nila, koji je također ubijen u napadu. Prosvjedi su ugušeni na izrazito brutalan način uz pomoć vojske; ubijeno je nekoliko stotina ljudi, a uhapšeno njih nekoliko tisuća.
Posljedice[uredi | uredi kod]
Nakon provedenog puča, jedan od vođa Crvenih Kmera, Nuon Chea, uputio je zahtjev Sjevernom Vijetnamu da izvrši invaziju na Kambodžu, što se ubrzo i dogodilo. Lon Nol je, s druge strane, nastavio provoditi represivnu antivijetnamsku i antikomunističku politiku, posljedica koje su bila masovna ubojstva tisuća Vijetnamaca, čija su tijela bačena u rijeku Mekong.[11] U samo pet mjeseci nakon provedenog puča, ukupna populacija Vijetnamaca u Kambodži svedena je s 450,000 na samo 140,000; oko 100,000 ih je dobrovoljno napustilo zemlju, dok ih je oko 200,000 prisilno protjerano u Južni Vijetnam.[12]
Što se same Kambodže tiče, ukidanje monarhije dovelo je do uspostave privremene Države Kambodže, koja je u listopadu 1970. godine postala Kmerska Republika. Uz podršku Sjedinjenih Država i Južnog Vijetnama, Kmerska Republika je nastavila borbu protiv Crvenih Kmera, ali se i aktivno uključila u Vijetnamski rat. Svrgnuti princ Sihanouk je nastavio djelovati u egzilu, formiravši vladu u egzilu u Pekingu. Kmerska Republika potrajala je do 1975. godine, kada su vlast u zemlji preuzeli Crveni Kmeri; netom prije toga, Lon Nol je pobjegao iz zemlje i otišao u Sjedinjene Države.
Povezano[uredi | uredi kod]
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ Naziv "Država Kambodža" će kasnije biti obnovljen tokom period NR Kampućije od 1989. do 1993. godine. Vidi: Soizick Crochet, Le Cambodge, Karthala, Pariz 1997, ISBN 2-86537-722-9
- ↑ Kiernan, str. 300
- ↑ Kiernan, str. 301
- ↑ Sutsakhan, Lt. Gen. S. The Khmer Republic at War and the Final Collapse Arhivirano 2019-04-12 na Wayback Machine-u Washington DC: United States Army Center of Military History, 1987, Part 1, str. 42. See also Part 1 Arhivirano 2019-04-12 na Wayback Machine-u Part 2 Arhivirano 2007-02-21 na Wayback Machine-u Part 3 Arhivirano 2007-02-21 na Wayback Machine-u.
- ↑ Sihanouk, str.50
- ↑ Ayres, D. Anatomy of a Crisis, University of Hawaii Press, 2000, str. 71
- ↑ Marlay, R. i Neher, C. Patriots and tyrants, Rowman & Littlefield, 1999, str. 165
- ↑ Clymer, str. 21
- ↑ Clymer, K. J. The United States and Cambodia, Routledge, 2004, str. 22
- ↑ Kiernan, str. 302
- ↑ Ben Kiernan (2008). Blood and Soil: Modern Genocide 1500-2000. Melbourne Univ. Publishing. str. 548–. ISBN 978-0-522-85477-0.
- ↑ Christopher R. Duncan (2004). Civilizing the Margins: Southeast Asian Government Policies for the Development of Minorities. Cornell University Press. str. 247–. ISBN 0-8014-4175-7.