Dehidroepiandrosteron

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Dehidroepiandrosteron
(IUPAC) ime
(3S,8R,9S,10R,13S,14S)-3-hidroksi-10,13-dimetil-1,2,3,4,7,8,9,11,12,14,15,16-dodekahidrociklopenta[a]fenantren-17-on
Klinički podaci
Identifikatori
CAS broj 53-43-0
ATC kod A14AA07 G03EA03 (kombinacija sa estrogenom)
PubChem[1][2] 5881
DrugBank DB01708
ChemSpider[3] 5670
UNII 459AG36T1B YesY
ChEBI CHEBI:28689 YesY
ChEMBL[4] CHEMBL90593 YesY
Hemijski podaci
Formula C19H28O2 
Mol. masa 288,424 g/mol
SMILES eMolekuli & PubHem
Sinonimi (3β)-3-Hidroksiandrost-5-en-17-on
Fizički podaci
Tačka topljenja 148.5 °C (299 °F)
Farmakokinetički podaci
Metabolizam Hepatički
Poluvreme eliminacije 12 sata
Izlučivanje Urinarno:?%
Farmakoinformacioni podaci
Trudnoća ?
Pravni status Komercijalno dostupan
Način primene Oralno

Dehidroepiandrosteron (DHEA, Fidelin, androstenolon, prasteron, 3β-hidroksiandrost-5-en-17-on, 5-androsten-3β-ol-17-on) je važan endogeni steroidni hormon.[5] On je najzastupljeniji circulišući steroid kod ljudi,[6] kod kojih ga proizvode nadbubrežne žlezde,[7] gonade, i mozak,[8] gde on predominentno funkcioniše kao metabolički intermedijer u biosintezi androgena i estrogena seksualnih steroida.[9][5] Međutim, DHEA takođe ima raznovrsne samostalne potencijalne biološke efekte. On se vezuje za niz nuklearnih površinskih receptora,[10] i deluje kao neurosteroid.[11]

Istraživanja[uredi - уреди | uredi izvor]

Kancer[uredi - уреди | uredi izvor]

Više in vitro studija je utvrdilo da DHEA ima antiproliferativne i apoptozne efekte na ćelijama kancera.[12][13][14] Kliničkih značaj tih nalaza nije poznat. Visoki nivoi DHEA i drughi endogenih seks hormona su u znatnoj meri vezani za povišeni rizik od razvoja raka dojki pre- i postmenopozalno.[15][16]

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). "PubChem as a public resource for drug discovery.". Drug Discov Today 15 (23-24): 1052–7. PMID 20970519. doi:10.1016/j.drudis.2010.10.003.  edit
  2. Evan E. Bolton, Yanli Wang, Paul A. Thiessen, Stephen H. Bryant (2008). "Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities". Annual Reports in Computational Chemistry 4: 217–241. doi:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  3. Hettne KM, Williams AJ, van Mulligen EM, Kleinjans J, Tkachenko V, Kors JA. (2010). "Automatic vs. manual curation of a multi-source chemical dictionary: the impact on text mining". J Cheminform 2 (1): 3. PMID 20331846. doi:10.1186/1758-2946-2-3.  edit
  4. Gaulton A, Bellis LJ, Bento AP, Chambers J, Davies M, Hersey A, Light Y, McGlinchey S, Michalovich D, Al-Lazikani B, Overington JP. (2012). "ChEMBL: a large-scale bioactivity database for drug discovery". Nucleic Acids Res 40 (Database issue): D1100–7. PMID 21948594. doi:10.1093/nar/gkr777.  edit
  5. 5,0 5,1 Mo Q, Lu SF, Simon NG (April 2006). "Dehydroepiandrosterone and its metabolites: differential effects on androgen receptor trafficking and transcriptional activity". J. Steroid Biochem. Mol. Biol. 99 (1): 50–8. PMID 16524719. doi:10.1016/j.jsbmb.2005.11.011. 
  6. William F Ganong MD, 'Review of Medical Physiology', 22nd Ed, McGraw Hill, 2005, page 362.
  7. The Merck Index, 13th Edition, 7798
  8. Schulman, Robert A., M.D.; Dean, Carolyn, M.D. (2007). Solve It With Supplements. New York City: Rodale, Inc.. str. 100. ISBN 978-1-57954-942-8. "DHEA (Dehydroepiandrosterone) is a common hormone produced in the adrenal glands, the gonads, and the brain." 
  9. Thomas Scott (1996). Concise Encyclopedia Biology. Walter de Gruyter. str. 49. ISBN 978-3-11-010661-9. http://books.google.com/books?id=LorrYj5pkKYC&pg=PA49. pristupljeno 25. 5. 2012.. 
  10. Webb SJ, Geoghegan TE, Prough RA, Michael Miller KK (2006). "The biological actions of dehydroepiandrosterone involves multiple receptors". Drug Metabolism Reviews 38 (1–2): 89–116. PMC 2423429. PMID 16684650. doi:10.1080/03602530600569877. 
  11. Friess E, Schiffelholz T, Steckler T, Steiger A (December 2000). "Dehydroepiandrosterone--a neurosteroid". European Journal of Clinical Investigation. 30 Suppl 3: 46–50. PMID 11281367. doi:10.1046/j.1365-2362.2000.0300s3046.x. 
  12. Yang, N. C.; Jeng, K. C.; Ho, W. M.; Hu, M. L. (2002). "ATP depletion is an important factor in DHEA-induced growth inhibition and apoptosis in BV-2 cells". Life Sci. 70 (17): 1979–88. PMID 12148690. doi:10.1016/S0024-3205(01)01542-9. 
  13. Schulz, S.; Klann, R. C.; Schönfeld, S.; Nyce, J. W. (1992). "Mechanisms of cell growth inhibition and cell cycle arrest in human colonic adenocarcinoma cells by dehydroepiandrosterone: role of isoprenoid biosynthesis". Cancer Res. 52 (5): 1372–6. PMID 1531325. 
  14. Loria, R. M. (2002). "Immune up-regulation and tumor apoptosis by androstene steroids". Steroids 67 (12): 953–66. PMID 12398992. doi:10.1016/S0039-128X(02)00043-0. 
  15. Tworoger, S. S.; Missmer, S. A.; Eliassen, A. H. et al. (2006). "The association of plasma DHEA and DHEA sulfate with breast cancer risk in predominantly premenopausal women". Cancer Epidemiol. Biomarkers Prev. 15 (5): 967–71. PMID 16702378. doi:10.1158/1055-9965.EPI-05-0976. 
  16. Key, T.; Appleby, P.; Barnes, I.; Reeves, G. (2002). "Endogenous sex hormones and breast cancer in postmenopausal women: reanalysis of nine prospective studies". J. Natl. Cancer Inst. 94 (8): 606–16. PMID 11959894. doi:10.1093/jnci/94.8.606. 

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi - уреди | uredi izvor]