Giulio Andreotti

Senatore Giulio Andreotti
41. premijer Italije
Na dužnosti 17. februar 1972 – 7. jul 1973
Predsjednik	Giovanni Leone
Prethodnik	Emilio Colombo
Nasljednik	Mariano Rumor
Na dužnosti 29. jul 1976 – 4. august 1979
Predsjednik	Giovanni Leone Alessandro Pertini
Zamjenik	Ugo La Malfa
Prethodnik	Aldo Moro
Nasljednik	Francesco Cossiga
Na dužnosti 22. jul 1989 – 24. april 1992
Predsjednik	Francesco Cossiga
Zamjenik	Claudio Martelli
Prethodnik	Ciriaco de Mita
Nasljednik	Giuliano Amato
italijanski ministar vanjskih poslova
Na dužnosti 4. august 1983 – 22. jul 1989
Predsjednik vlade	Bettino Craxi Amintore Fanfani Giovanni Goria Ciriaco de Mita
Prethodnik	Emilio Colombo
Nasljednik	Gianni De Michelis
italijanski ministar obrane
Na dužnosti 15. februar 1959 – 23. februar 1966
Predsjednik vlade	Antonio Segni Fernando Tambroni Amintore Fanfani Giovanni Leone Aldo Moro
Prethodnik	Antonio Segni
Nasljednik	Roberto Tremelloni
Na dužnosti 14. mart 1974 – 23. novembar 1974
Predsjednik vlade	Mariano Rumor
Prethodnik	Mario Tanassi
Nasljednik	Arnaldo Forlani
italijanski ministar unutrašnjih poslova
Na dužnosti 18. januar 1954 – 8. februar 1954
Predsjednik vlade	Amintore Fanfani
Prethodnik	Amintore Fanfani
Nasljednik	Mario Scelba
Na dužnosti 11. maj 1978 – 13. jun 1978
Predsjednik vlade	sam sebe
Prethodnik	Francesco Cossiga
Nasljednik	Virginio Rognoni
doživotni senator
Na dužnosti 19. jun 1991 – 6. maj 2013
Izborna jedinica	imenovanje od predsjednika Cossige
Rođen/a	(1919-01-14)14. 1. 1919. Rim
Umro/la	6. 5. 2013. (dob: 94) Rim
Državljanstvo	Talijan
Politička stranka	Kršćanska demokracija (1942–1994) Italijanska narodna stranka (1994–2001) Evropska demokracija (2001–2002) nezavisni (2002–2008) Unija centra (2008–2013)
Suprug/a	Livia Danese
Djeca	Lamberto, Marilena, Stefano, Serena
Prebivalište	Rim
Alma mater	Univerzitet u Rimu La Sapienza
Profesija	političar novinar
Religija	rimokatoličanstvo

Giulio Andreotti (Rim, 14. siječnja 1919. - 6. svibnja 2013.) je bio talijanski političar, novinar i književnik, najpoznatiji kao istaknuti član vladajuće Demokršćanske stranke i jedna od najutjecajnijih ličnosti tzv. Prve republike, ali i po kontroverzama i optužbama za korupcijske i druge skandale koje su obilježile to razdoblje talijanske povijesti. Andreotti, koji je pripadao desnoj frakciji Demokršćanske stranke i imao bliske veze s Rimokatoličkom crkvom je 33 puta bio član Vlade, a tri puta i premijer (1972-1973, 1978-1979 i 1989-1992). Drugi mandat je dobio nakon otmice svog prethodnika Alda Mara, a treći mandat mu je obilježilo izbijanje skandala Tangentopoli i početak akcije Mani pulite koja će uništiti njegovu Demokršćansku stranku. Andreotti je nakon silaska s mjesta premijera ostao u politici, ali i bio predmetom optužbi za suradnju s mafijom i suđenja za ubistvo kada je 2002. osuđen na 24 godine zatvora, da bi kasnije ta presuda bila oborena na višem sudu.