Koncentracijski logor Sisak

Logor Sisak
Zatočena djeca u logoru Sisak II (1942.)
Postojao	1941. – 1945. (Sisak I) 1942. – 1943. (Sisak II)
Mesto	Sisak, NDH
Pod kontrolom	Sisak I: Treći Reich (1941–1944) NDH (1944–1945) Sisak II: NDH
Upravnik	Antun Najžer (Sisak II)
Broj zatočenika	cca. 7.000 (Sisak II, procjena)
Broj žrtava	1.000–1.600 (Sisak II, procjena)

Koncentracijski logor Sisak bio je koncentracijski logor u Sisku, na teritoriju Nezavisne Države Hrvatske, koji je bio u funkciji od 1941. do 1945. godine. U Sisku su se formalno nalazila dva logora, Sisak I i Sisak II, od kojih je prvi bio namijenjen za odrasle, a drugi za djecu.

Logor Sisak I utemeljen je 1941. i bio je pod upravom Trećeg Reicha. U njemu su zatvarane odrasle osobe koje su u Reichu osuđene na prisilni rad. Sisak I služio je kao tranzitni kamp za Srbe, Bošnjake i Rome koji su kasnije deportirani na prisilni rad diljem Reicha. Upravitelji logora upotrebljavali su za njega eufemizam "tranzitni kamp za izbjeglice". Utemeljen je u dijelu napuštene tvornice Teslić i bio opasan bodljikavom žicom. Dio logoraša u Sisku poslan je direktno u logor Sajmište preko Beograda, dok je većina završila u logorima poput Auschwitza, Dachaua i Mauthausena; dio je završio i u logorima u Norveškoj. Sisak I proširen je 1942. izgradnjom dodatnih baraka i do kraja te godine mogao je primiti približno 5.000 logoraša. Nijemci su u travnju 1944. predali upravu nad logorom ustašama, koji su ga ugasilu u siječnju 1945. godine, a preživjele zarobljlenike deportirali u Jasenovac, najveći ustašiki konc-logor.

Logor Sisak II utemeljen je u ljeto 1942. i od početka je bio pod upravom ustaša. Bio je to koncentracijski logor za djecu koji su ustaške vlasti nazivale "prihvatilištem za djecu izbjeglica", što je bio eufemizam kojim se koriste i suvremeni hrvatski revizionisti. Logor je bio namijenjen nezbrinutoj djeci, mahom srpske, a u manjoj mjeri i židovske i romske nacionalnosti, koji su zbog borbi na području bivše Kraljevine Jugoslavije odvojeni od svojih obitelji. Prva djeca u logoru došla su iz obližnje Mlake. Logorom za djecu upravljao je Antun Najžer. Djeca u logoru sustavno su zanemarivana i zlostavljana. Uvjeti života bili su loši, što je dovelo do visoke stope smrtnosti. Pretpostavlja se da je od posljedica gladi i žeđi, mučenja i raznih bolesti u kampu umrlo između 1.000 i 1.600 djece.

Tisuće djece iz Siska II spašeno je zahvaljujući naporima Diane Budisavljević i lokalnih partizana. Logor je zatvoren u siječnju 1943. godine, a preostala djeca poslana su u Zagreb.

Prema procjenama, kroz logor je prošlo otprilike 7.000 djece.

Nakon rata, Najžer je osuđen za kolaboracionizam i strijeljan je, a prema izjavama svjedoka osobno je djeci davao smrtonosne injekcije ili je nadzirao trovanje djece hranom i pićem. Spomenici logoru uništeni su tijekom rata u Hrvatskoj, izuzev spomenika preživjeloj Gabrijeli Kolar, koji stoji i danas. Sama zgrada logora nakon rata pretvorena je u kinodvoranu.

Literatura

Knjige

• Bartrop, Paul R.; Grimm, Eve E. (2020). Children of the Holocaust. Santa Barbara, California: ABC-CLIO. ISBN 978-1-44086-853-5. 
• Fumić, Ivan (2011). Djeca - Žrtve ustaškog režima. Zagreb: Savez antifačističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske. ISBN 978-953-7587-09-3. 
• Goldstein, Ivo (1999). Croatia: A History. Montreal, Canada: McGill-Queen's University Press. ISBN 978-0-7735-2017-2. 
• Hoare, Marko Attila (2007). The History of Bosnia: From the Middle Ages to the Present Day. London, England: Saqi. ISBN 978-0-86356-953-1. 
• Konjikušić, Davor (2021). Red Glow: Yugoslav Partisan Photography and Social Movement, 1941–1945. Berlin, Germany: Walter de Gruyter. ISBN 978-3-42298-648-0. 
• Mair, Birgit (2010). „They Survived Two Wars: Bosnian Roma as Civil War Refugees in Germany”. u: von Plato, Alexander; Leh, Almut; Thonfeld, Christoph. Hitler's Slaves: Life Stories of Forced Labourers in Nazi-Occupied Europe. New York City: Bergahn Books. str. 177–187. ISBN 978-1-84545-990-1. 
• Mataušić, Nataša (2016). „Diana Budisavljević: The Silent Truth”. u: Ognjenović, Gorana; Jozelić, Jasna. Tito's Yugoslavia, Stories Untold. Revolutionary Totalitarianism, Pragmatic Socialism, Transition. 1. New York City: Springer. str. 49–98. ISBN 978-1-1-3759-743-4. 
• Mojzes, Paul (2011). Balkan Genocides: Holocaust and Ethnic Cleansing in the 20th Century. Lanham, Maryland: Rowman & Littlefield. ISBN 978-1-4422-0665-6. 
• Pavlowitch, Stevan K. (2008). Hitler's New Disorder: The Second World War in Yugoslavia. London, England: Hurst & Company. ISBN 978-1-85065-895-5. 
• Ramet, Sabrina P. (2006). The Three Yugoslavias: State-Building and Legitimation, 1918–2005. Bloomington, Indiana: Indiana University Press. ISBN 978-0-253-34656-8. 
• Roberts, Walter R. (1973). Tito, Mihailović and the Allies 1941–1945. Durham, North Carolina: Duke University Press. ISBN 978-0-8223-0773-0. 
• Subotić, Jelena (2019). Yellow Star, Red Star: Holocaust Remembrance after Communism. Ithaca, New York: Cornell University Press. ISBN 978-1-50174-241-5. 
• Tomasevich, Jozo (2001). War and Revolution in Yugoslavia, 1941–1945: Occupation and Collaboration. Stanford, California: Stanford University Press. ISBN 978-0-8047-3615-2. 
• White, Joseph Robert (2018). „Sisak I and II”. u: Megargee, Geoffrey P.; White, Joseph R.. Camps and Ghettos under European Regimes Aligned with Nazi Germany. The United States Holocaust Memorial Museum Encyclopedia of Camps and Ghettos, 1933–1945. III. Bloomington, Indiana: Indiana University Press. str. 73–75. ISBN 978-0-25302-386-5. 

Novinski tekstovi

• „Komemoracija za decu žrtve ustaškog logora u Sisku” (Serbian). Radio Television of Vojvodina. 6 October 2012. Pristupljeno 26 August 2021. 
• Milekic, Sven (6 October 2014). „WWII Children's Concentration Camp Remembered in Croatia”. Balkan Insight. Pristupljeno 26 August 2021. 
• Vukobratovic, Nikola (7 August 2019). „Memory Loss: The Campaign to Whitewash Croatia's WWII Children's Camps”. Balkan Insight. Pristupljeno 26 August 2021. 
• Watson, Paul (24 July 2000). „The Heirs to Kindness in Croatia”. Los Angeles Times. Arhivirano iz originala na datum 14 February 2010. Pristupljeno 26 August 2021.