Krakovski geto

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Zarobljeni Jevreji okupljeni za ropski rad na otvorenom polju okruženi bodljikavom žicom, okolina Krakova, 1939.

Krakovski geto je bio jedan od pet glavnih jevrejskih geta koje je oformila nacistička Nemačka u Generalnom gubernatorstvu s ciljem progona, terora i eksploatacije Jevreja tokom nemačke okupacije Poljske u Drugom svetskom ratu. To je bio početak odvajanja onih koji su „radno sposobni“ od onih koji će kasnije biti okarakterisani kao „nedostojni života“. Geto je likvidiran u periodu od juna 1942. do marta 1943, a većina njegovih stanovnika poslata je u logore smrti Belzec i Aušvic i logor Plašuv.[1]

Među preživelima iz Krakovskog geta je i poznati filmski režiser Roman Polanski, koji je u svojim memoarima pod naslovom „Roman“ opisao doživljaje iz tog vremena.

Oskar Šindler, nemački biznismen, došao je u Krakov zbog radnika koji su bili na raspolaganju u getu. Izabrao je radnike za svoju fabriku i stekao simpatije prema njima. Godine 1942. Šindler je video kako se stanovnici geta brutalno otpremaju u Plašuv, a potom je žestoko radio da spasi Jevreje koji su bili zatvoreni. Ovi događaji su prikazani u filmu Stivena Spilberga Šindlerova lista. U jednom od najdramatičnijih događaja, 300 Šindlerovih radnika je bilo deportovano u Aušvic, a on je lično intervenisao kako bi ih spasio.[2]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. „Glossary of 2,077 Jewish towns in Poland“ Arhivirano 2016-02-08 na Wayback Machine-u, Virtual Shtetl Museum of the History of the Polish Jews (en)
  2. JewishKrakow.net

Literatura[uredi | uredi kod]