Logor smrti Sobibor
| Sobibor | |
|---|---|
.jpg) | |
| Postojao | maj 1942. - oktobar 1943. |
| Mesto | selo Sobibór (Generalno gubernatorstvo) |
| Pod kontrolom |  Nacistička Nemačka SS-Totenkopfverbände
|
| Upravnik | Franz Stangl (apr- 1942.-aug. 1942) Franz Reichleitner (aug. 1942–okt. 1943) |
| Broj zatočenika | oko 250,000[1] |
| Broj žrtava | 250,000[1] |
 
| |
Sobibor (njemački: SS-Sonderkommando Sobibor) bio je nacistički logor smrti smješten u šumi pored sela Sobibór u današnjem poljskom Lublinskom vojvodstvu.[1]
Historija i karakteristike[uredi - уреди | uredi kôd]
Logor je podignut u martu 1942., i djelovao je od maja 1942. do oktobra 1943.[1] U plinskim komorama Sobibora pobijeno je ukupno oko 250.000 Židova, uglavnom iz Poljske i okupiranih teritorija Sovjetskog Saveza.[1]
Sobibor je bio jedan od tri logora Operacije Reinhard osnovanih nakon Konferencije u Wannseeu radi istrebljenja židovskog stanovništva sa tla okupirane Poljske, ostala dva bili su Belzec i Treblinka.[1]
Prvi komandant logora bio je Franz Stangl, koji je zajedno sa svojih 30 pripadnika SS-a (nacističke paravojne formacije), bio bio veteran Akcije T4 za egzekuciju nemoćnih i invalida.[1]
Zadatke je izvršavao uz pomoć 90 do 120 bivših ukrajinskih ratnih zarobljenika koje su Nacisti istrenirali za novi posao. Žrtve plinskih komora u Sobiboru usmrćivane su ugljičnim monoksidom.[1]
Od maja do jula 1942. Nacisti su dovozili u Sobibor Židove iz Poljske, Njemačke, Austrije i Slovačke.[1]
U jednom trenutku deportacije su zaustavljene kako bi se popravila željeznička pruga i proširio kapacitet plinskih komora na 1 200 usmrćenih logoraša dnevno.[1] U tom času točno 14. oktobra 1943. izbila je pobuna koju je poveo ratni zarobljenik, oficir sovjetske Crvene armije Aleksanar Pečerski. Pobunjenici njih oko 300 ubili su dvanaestak stražara i pobjegli, u potjeri koja je usljedila dobar dio je poginuo.[2]
Svi koji su živi pohapšeni pogubljeni su sljedećeg dana. Nakon tog incidenta Nacisti su demontirali logorske instalacije i zasadili šumu.
Samo je nekih pedesetak logoraša iza Sobibora na kraju preživjelo rat.[1]
Sobibor danas[uredi - уреди | uredi kôd]
Spomenik (djelo skulptora Mieczysława Weltera) u znak sjećanja na žrtve podignut je na mjestu bivšeg logora 1965., zajedno sa malim mauzolejom arhitekta Romualda Dylewskog.[2]
Izvori[uredi - уреди | uredi kôd]
- ↑ 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 „Sobibor, Nazi extermination camp, Poland” (engleski). Encyclopædia Britannica. https://www.britannica.com/place/Sobibor. Pristupljeno 22. 08. 2021.
- ↑ 2,0 2,1 „Sobibór” (poljski). Encyklopedia PWN. https://encyklopedia.pwn.pl/haslo/Sobibor;3976972.html. Pristupljeno 23.08. 2021.
Vanjske veze[uredi - уреди | uredi kôd]
- Sobibor, Nazi extermination camp, Poland (na portalu Encyclopædia Britannica) ((en))
- Muzeum i Miejsce Pamięci w Sobiborze (službeni portal muzeja) ((pl))
| ||||||||||||||||||||||||||||||