Società Sportiva Calcio Napoli

Izvor: Wikipedia
SSC Napoli
Società Sportiva Calcio Napoli SpA
S.S.C. Napoli logo.svg
Općenito
Liga Serie A
Osnivanje 1926. (AC Napoli)
Nadimci 'Azzurri (plavi),
Partenopei (napolitanci)
Stadion Stadio San Paolo
Napulj
(60.240 gledatelja)
Ličnosti
Predsjednik Flag of Italy.svg Aurelio De Laurentiis
Trener Flag of Spain.svg Rafael Benítez
Dresovi
Timske boje Timske boje Timske boje
Timske boje
Timske boje
 
Domaći
Timske boje Timske boje Timske boje
Timske boje
Timske boje
 
Gostujući
Timske boje Timske boje Timske boje
Timske boje
Timske boje
 
Treći

Società Sportiva Calcio Napoli, jednostavnije nazivan Napoli ili kraticom SSC Napoli, talijanski je profesionalni nogometni klub sa sjedištem u Napulju, Campania koji je izvorno osnovan 1904.[1] Klub je proveo najveći dio svoje povijesti u vrhu talijanskog nogometa,[1] te i trenutno nastupaju u Serie A.

Napoli, koji igra u plavim majicama i bijelim gaćicama osvajao je Serie A dva puta, prvi put sezone 1986./87., a zatim opet 1989./90.[1] Osim toga, tri su puta osvojili Coppa Italia. Na europskoj razini, Napoli je osvojio Kup UEFA, trijumf koji je postignut u sezoni 1988./89. i Intertoto kup, koji im je prvi trofej nakon ponovnog ulaska u Serie A. Povijesno, Napoli je deveti najuspješniji klub u talijanskom nogometu i najuspješniji klub u južnoj Italiji.[2]

Klub je od prvog pojavljivanja 1904. imao nekoliko promjena imena; jedna od njih dogodila se nakon spajanja s klubom Internazionale Napoli. Najnovija se promjena dogodila 2004., kada je klub otišao u bankrot, ali ga je ponovo osnovao filmski producent Aurelio De Laurentiis kao Napoli Soccer; on je početkom 2006. otkupio svu njihovu povijest i vratio staro ime klubu pod nazivom Società Sportiva Calcio Napoli.

Historija[uredi - уреди]

Sir Thomas Lipton, je bio osnivač Lipton Kupa.

Klub je osnovan kao Naples Foot-Ball & Cricket Club 1904 godine. Osnovali su ga engleski mornar William Poths i njegov suradnik M. Bayon. Napolitanci, kao što su Conforti, Catterina i Salsi Amedeo su također bili uključeni za stvaranje kluba.[3] Izvorna verzija dresa se je sastojala od nebesko plavih dresova sa tamnomodrim prugama, te crnim gaćicama.[4]. 1906.godine uprava kluba je smatrala da je njegovo ime predugačko pa su ga skratili u Naples Foot-Ball Club.

U ranim godinama talijansko nogometno prvenstvo je bilo ograničeno samo na klubove sa sjevera, tako da su se južni klubovi natjecali protiv mornara ili su igrali u kupovima kao što je Lipton Kup. U kupu su se natjecali Napoli i Palermo FBC, a Napoli je osvojio tri finala. 1912.godine radi stranih nepredviđenih situacija klub se je razdijelio na dva dijela jedan je bio Naples Foot-Ball Club , a drugi Internazionale Napoli, u to vrijeme oba kluba su ubilježili prve nastupe u talijanskom prvenstvu, 1912-13. Iako su obje strane bile oduševljene natjecanjem u Campania section, oni nisu bili uspješni kao i izvan nje nekoliko godina nakon Prvog svjetskog rata. Tada su se odlučili ujediniti pod imenom Foot-Ball Club Internazionale-Napoli, još poznat i kao FBC Internaples.[5]

Associazione Calcio Napoli[uredi - уреди]

Pod predsjedanjem Giorgija Ascarellia, klub mijenja ime u Associazione Calcio Napoli , 23. kolovoza 1926.. Nakon što su loše počeli, Napoli se počeo poboljšavati zahvaljujući paragvajcu Atillu Sallustru koji je bio prvi pravi heroj obožavatelja.[6] Bio je odličan golgeter i na kraju je postao najbolji strijelac svih vremena za Napoli, koji stoji još i danas.

Napoli je ušao u Serie A pod upravljanjem engleskog trenera Wiliama Garbutta[7], tokom šest godina ograničeni talijanski klub će često završavati u vrhu tablice. Te su u sezonama 1932./33. i 1933./34. završavli među tri najboljih, još uz to su doveli nekoliko odličnih igrača kao što su Antonio Vojak (rođenjem Hrvat), Arnaldo Sentimenti i Carlo Buscaglia.[8] Kad je počeo Drugi svjetski rat, Napoli je počeo propadati, ali se uspjeli izbjeći ispadanje iz lige 1939./40. na gol razliku ispred Ligurie.

Napoli je izgubio tešku borbu za ispadanje svih ovih godina do kraja 1942 i tada su ispali u Serie B. Te iste godine oni su se preselili sa Stadiona Giorgio Ascarelli na Stadion Arturo Collana i ostali na njemu u Serie B do kraja rata. Kako se je nastavilo igrati i dalje, Napoli zaradio prava da se natječu u Serie A, ali su ispali već nakon dvije sezone.[1] Klub je trebao odskočnu dasku kako bi se što prije vratili u vrh talijanskog nogometa na početku 1950-ih.[9] Uprkos tome što je lutao ligom sa visokim i niskim mjestima u tom periodu uključujući promociju i ispadanje, Napoli je imao uspjehe u kupu kad su pobijedili Spal za osvajanje Coppa Italie 1962., sa pogotcima Corellia i Ronzona.[10]

Napoli u uzdizanju; srednje 60-te[uredi - уреди]

Klub mjenja svoje ime u Società Sportiva Calcio Napoli , 25. lipnja 1964.[1] 1964./65. se je počeo ponovo uzdizati i dobrim rezultatima osiguravaju promociju u Serie A. Pod vodstvom bivšeg igrača Brune Pesaole osvojili su trofej Kup Alpa te su u povratničkoj sezoni završili u eliti u Serie A , sa osvojenim trećim mjestom.[1] Napoli je u sezoni 1967./68. zamalo došao do naslova prvaka, ali je na kraju osvojio drugo mjesto iza AC Milana. Tada su u njihovoj momčadi igrali neki od najpopularnijih igrača svih vremena ,Dino Zoff, José Altafini, Omar Sívori i domaći dečko Antonio Juliano.[8] Juliano je postavio do sada neoboren rekord po broju nastupa za SSC Napoli.[8]

Dobra igra Napolija ,i tijekom 70-ih, odvela ih je do trećih mjesta u sezonama 1970./1971. i 1973./74. godine. Pod palicom bivšeg igrača, Luisa Vinicia, Napoli je osigurao ulazak u Kup UEFA; u sezoni 1974./75. stigli su do trećeg kola gdje su ispali od Porta rezultatom 2:0. Iste sezone, Napoli je osvojio drugo mjesto u Serie A, samo dva boda iza tadašnjeg prvaka Juventusa. Solidne igre domaćih lokalnih igrača , kao što su Giuseppe Bruscolotti, Antonio Juliano i Salvatore Esposito dovele su do uspona u tom periodu , sa golovima Giuseppea Savoldia.[8]

Nakon što su pregazili Southampton F.C. sa 4:1, za podizanje Anglo-Talijanski Liga Kupa[11], Napoli je ušao u Kup pobjednika kupova u sezoni 1976./77., gdje su stigli do polufinala. Tada je klub osvojio svoj drugi Coppa Italia u sezoni 1975./76. godine. Na putu do finala izbacili su Milan i Fiorentinu, a finalu su s lakoćom svladali Veronu sa 4:0.[1] U odnosu na talijansku ligu, Napoli je uvijek bio vrlo konstantna momčad koja je uvijek bila pri vrhu, točnije među prvih šest tijekom kasnih 70-ih. Također su početkom 1980-ih, točnije prve dvije sezone bili u vrhu, gdje su u sezoni 1980./81. završili na trećem mjestu, međutim sezone 1983./84. bili su uključeni u borbu za ostanak.

Maradonina era[uredi - уреди]

Napoli je uzdrmao svijet rekordnim transferom, kada je doveo Diega Maradonu za 6,9 milijuna £ iz Barcelone u ljeto 1984. Momčad je postupno ponovno izgrađena, sa ljudima poput Cire Ferrere, Salvatorea Bagnia i Fernanda de Napolija.[8] Ova momčad je bila spremna pobijediti svakoga,i u sezoni 1985./86. su osvojili treće mjesto u Serie A, ali to ih nije zadovoljilo. U sezoni 1986./87. osvojili su sve što su mogli i to je bila najbolja sezona Napolija u povijesti; osvojili su dvostruku krunu, Serie A, a zatim su u finalu Coppa Italia razbili Atalantu sa 4:0.[1] Budući da do tad nijedna momčad južne Italije nije osvojila, Napolitanci su se okrenuli Diegu Maradoni u smislu kulturnih, socijalnih i vjerskih granica i za njih postao ikona nogometa.

Međutim, klub je bio neuspješan u Europskom kupu u sljedećoj sezoni i završili su na drugom mjestu u Serie A. No, ušli su u Kup UEFA, te u sezoni 1988./89. osvojili svoj prvi europski naslov.[1] Juventus i Bayern München su poraženi na putu prema finalu, gdje Napoli pobjedio VfB Stuttgart 5:4 u dva susreta, s dva pogotka Carece i jednim Diega Maradone, Cire Ferrare i Alemãa.[12]

Napoli je osvojio svoj drugi naslov u Serie A u sezoni 1989./90.,nakon što su u utrci za naslov pobijedili AC Milan sa dva boda prednosti.[1]

Na Svjetskom prvenstvu u Italiji, Argentina je igrala u polufinalu sa Italijom. Budući da je utakmica završila neodlučenim rezultatom, pucali su se jedanaesterci te je pobjednički jedanaesterac za prolaz Argentine postigao upravo Diego Maradona. Talijani mu to nikada nisu oprostili, a Talijanski nogometni savez je naredio doping kontrolu, na kojem je Maradona pao i dobio je zabranu igranja od 15 mjeseci.

Napoli je bez Maradone uspio osvojiti talijanski superkup, pobjedom protiv Juventusa od 5:1, no to je bio njihov posljednji trofej.

Propast i uzdizanje[uredi - уреди]

Iako je klub u sezoni završio 1991./92. završio na četvrtom mjestu, Napoli je postupno nakon te sezone počeo propadati, u financijskom smislu i na terenu. Igrači kao što su Gianfranco Zola, Daniel Fonseca i Careca su napustili klub do 1994. Unatoč tome, Napoli se uspio kvalificirati u Kup UEFA 1994./95., gdje je stgao do trećeg kola, te su u sezoni 1996-97 igratli u finalu talijanskog kupa gdje su izgubili s 3:1 protiv Vicenze. Napolijeva forma u ligi je značajno pala, i ispali su u Serie B, sa svega dvije pobijede u cijeloj sezoni. Klub se već u roku od godine dana vratio u Serie A nakon što su dobili promociju u sezoni 1999./00., ali su su vodili tešku borbu u Serie A u kojoj su ponovo ispali u Serie B. Napoli nije uspio osvojiti promociju sljedeće godine, te su i dalje propadali u financijskom smislu. U kolovozu 2004., Napoli je proglasio bankrot zbog dugova od 70 milijuna .[13] Da nogomet ostane u Napuljskom gradu, pobrinuo se filmski producent Aurelio De Laurentiis koji ga je obnovio pod imenom Napoli Soccer, budući da nisu smjeli koristiti staro ime. Talijanski nogometni savez je izbacio Napoli u Serie C1, gdje su propustili šansu da dobiju promociju u Serie B tako što su u playoffu izgubili sa 2-1 od lokalnih konkurenata Avellina.[1]

Unatoč činjenici da je Napoli morao igrati u tako niskom rangu nogometa, uspjeli su zadržati veću posjećenost na stadionima nego većina klubova iz Serie A; promociji iz Serie C prisustvovalo je više od 51.000 ljudi, što je za današnji nogomet neoboriv rekord koji će biti teško srušiti. Sljedeće sezone, dobili su promociju u Serie B i Aurelio De Laurentiis je uspio vratiti Napolijevo staro ime, te je klub preimenovan u Società Sportiva Calcio Napoli u svibnju 2006.[1] Nakon samo jedne sezone u Serie B, Napoli je dobio promociju u Serie A, iza Juventusa, ali ispred Genoe koja je također dobila promociju.[14] Napoli je u sezoni 2007./08., prvi put nastupio u Serie A od njihovog ispadanja 2001.[1] Klub sezonu završio na visokom 8. mjestu , što mu je dovoljno bilo da osiguraju kvalifikacije u trećem kolu u Intertoto kupa.

Napoli je u Intertoto kupu igrao protiv Panionisa kojeg su dva puta dobili po 1:0, u gostima i kod kuće za svoj prvi europski trofej nakon 20 godina, i svoj prvi trofej nakon ulaska u Serie A, 2006 godine. S tim uspjehom uspjeli su se plasirati u 2. pretkolo Kupa UEFA, gdje su igrali sa albanskim prvakom Vllazniom, koju su u gostima dobili 3:0,[15] [16]. Napoli je na domaćem terenu na Stadio San Paolu, razbio albanskog prvaka sa 5:0 sa dva gola Rinauda, po jednog Pie, Lavezzia i Hamšíka. S tom pobjedom osigurali su 1. kolo Kupa UEFA, a igrat će sa portugalskom Benficom. [17]

Povijest po sezonama SSC Napolija
  • 1904.: Osnivanje kluba Naples Foot-Ball & Cricket Club.
  • 1906.: Preimenovanje kluba u Naples Foot-Ball Club.
  • 1912.: Osnivanje novog kluba Unione Sportiva Internazionale Napoli.
  • 1912./13.: Naples je ispao u početku natjecanja, a Internazionale Napoli je eliminiran u finalu Južne Lige.
  • 1913./14.: Naples je ispao u početku natjecanja, a Internazionale Napoli je eliminiran u finalu Južne Lige.
  • 1914./15.: Natjecanje nije do kraja održano.
  • 1919./20.: Naples je eliminiran u grupi, a Internazionale Napoli eliminiran u polufinalu interregionalija.
  • 1920./21.: Internazionale Napoli je eliminiran u finalu natjecanja , Naples je eliminiran u finalu Interregionalija.
  • 1921./22.: Naples i Internazionale Napoli su eliminirani na početku natjecanja.
  • 1922: Ujedinjenje Naplesa i Internazionale Napolija pod imenom Foot-Ball Club Internaples.
  • 1922./23.: Internaples je eliminiran u polufinalu Južne Lige.
  • 1923./24.: Internaples je eliminiran u polufinalu Južne Lige.
  • 1924./25.: Internaples je eliminiran u početku natjecanja.
  • 1925./26.: Internaples je eliminiran u finalu Južne Lige.

Umirovljeni brojevi[uredi - уреди]

Predsjednici[uredi - уреди]

Treneri[uredi - уреди]

Italija Italija

Argentina Argentina

Austrija Austrija

Brazil Brazil

Češka Republika Češka

Engleska Engleska

Španija Španjolska

 

Poznati igrači[uredi - уреди]

Italija Italija

 

Argentina Argentina

Brazil Brazil

Belgija Belgija

Urugvaj Urugvaj

 

Švedska Švedska

Španija Španija

Paragvaj Paragvaj

Nizozemska Nizozemska

Švicarska Švicarska

Francuska Francuska

Hrvatska Hrvatska

Srbija Srbija

Slovačka Slovačka

Republika Makedonija Makedonija

Kolumbija Kolumbija


 

Igrači s najviše nastupa i pogodaka[uredi - уреди]

Najviše nastupa
[8] Igrač Državljanin Nastupa
1 Antonio Juliano Talijan 394
2 Giuseppe Bruscolotti Talijan 387
3 Moreno Ferrario Talijan 310
4 Attila Sallustro Talijan Paragvajac 273
5 Bruno Gramaglia Talijan 273
6 Carlo Buscaglia Talijan 259
7 Ottavio Bugatti Talijan 256
8 Ciro Ferrara Talijan 247
9 Bruno Pesaola Argentinac 240
10 Arnaldo Sentimenti Talijan 227
Najbolji strijelci
[8] Igrač Državljanin Pogodaka
1 Attila Sallustro Talijan Paragvajac 118
2 Antonio Vojak Talijan Hrvat 102
3 Diego Maradona Argentinac 81
4 Careca Brazilac 73
5 José Altafini Talijan Brazilac 71
6 Luís Vinício Brazilac 69
7 Canè Brazilac 56
8 Giuseppe Savoldi Talijan 52
9 Hasse Jeppson Šveđanin 42
10 Amedeo Amadei Talijan 47


Boje, obilježja i nadimci[uredi - уреди]

Kako je Napulj primorski grad, boje kluba uvijek su bile povezane sa plavom bojom, koje obilježavaju Napuljski zaljev.[18] U početku svog nastajanja, kada je Napoli, nosio ime Napoli FBC, boje kluba činile su dvije nijanse plave boje. Od 1920-ih, talijanska nogometna reprezentacija je, po uzoru na njih, preuzela plavu boju na svoje dresove, i tako je Napoli dijelio svoj nadimak azzurri sa talijanskom nogometnom reprezentacijom.[19]

Jedan od nadimaka Napolija, bio je I ciucciarelli, (hr. - maleni magarci), taj nadimak su dobili nakon vrlo, vrlo loših izvedbi, tijekom sezone 1926–27. Taj naziv je značio izuzetno nešto pogrdno, no kako je Napolijev znak u to vrijeme bio neobuzdani crni konj,[20] klupska je uprava magaraca ipak usvojila kao maskotu kluba, te su je prozvali O Ciuccio,a prikazivali su ga s ponosom.[21]

Oznaka kluba na dresovima i na grbu je bila veliko slovo N, smještenim unutar kruga, oko kojeg piše Internazionale Napoli,[22] a sličan se dizajn nalazi i na njihovom dresovima. Klub je usvojio slovo N, kao oznaku, za njihov klub, ali ga je Napoli s vremenom malo izmjenio, kako se povijest kluba mjenjala. Glavna razlika je bila ta da je slovo N bilo bijele boje, a oko kruga i unutar kruga su bile dvije nijanse plave boje.

Partenopei je bio popularan nadimak kluba, kao i za ljude iz okolice grada.[23] Taj naziv je izveden iz grčke mitologije, gdje je sirena Partenopea pokušala da očara jednog od junaka priče, Odiseja na svom brodu, kraj otoka Capri. U priči Odisej, je rekao svojim ljudima da daju privezati brod, tako da budu u mogućnosti oduprijeti se pjesmama sirena. Kako Partenope nije mogla živjeti bez ljubavi, ona potopi sebe, te je njeno tijelo, kako priča govori, isplovilo na obali grada Napulja.[24]

Sponzori i proizvođači majica[uredi - уреди]

Šablon:Kalendarske godine

Vrijeme trajanja Proizvođač opreme Sponzor
1978.–1980. Puma AG Nitko
1981.–1982. Snaidero
1981.–1981. NR
1982.–1983. Cirio
1983.–1984. Latte Berna
1984.–1985. Linea Time Cirio
1985.–1988. NR Buitoni
1985.–1991. Mars
1991.–1994. Umbro Voiello
1994.–1996. Lotto Record Cucine
1996.–1997. Centrale del Latte di Napoli
1997.–1999. Nike Polenghi
1999.–2003. Diadora Peroni
2003.–2004. Legea Russo Cicciano
2004.–2005. Kappa Manuale d'amore / Sky Captain / Crash - Contatto fisico / Christmas in Love / Mandi
2005.–2006. Lete
2006.–2009. Diadora
2009.-2011. Macron
2011.-2014. Lete-MSC
2014.- Lete-Pasta Garofalo

Pokrovitelji i rivali[uredi - уреди]

Napolijevi ekstremni navijači na Stadio San Paolu.

Napoli je jedan od najpopularnijih nogometnih klubova u Italiji po broju nogometnih obožavatelja ima ih oko 9%.[25]

Premda je važno spomenuti nekoliko talijanskih novina poput La Repubblica koje se bave o njima. Poput ostalih nogometnih klubova, i Napoli ima navijačke baze diljem Italije, ali i izvan talijanskih granica; procijenjeno je od strane kluba da imaju oko 5 do 6 milijuna obožavatelja u cijelom svijetu.[26] [22]

Napoli ima nekoliko lokalnih i nekoliko pravih rivala, a najznačajnije je rivalstvo sa Romom. U pogledu Napoli i AS Roma su prilično bliske momčadi, a zajedno se natječu u poznatom talijanskom derbiju zvanom Derby del Sole , to je derbi koji je svoj vrhunac doživio u razdoblju 1980-ih.[27] Tu su još derbiji sa Laziom i Veronom[28], kao i lokalni derbiji s Salernitarnom i Avellinom.[27]

Isto tako, za ljubitelje Napolija tu već dugo stoji prijateljstvo s Genovom koja seže od 1982.[28] Na zadnji dan sezone 2006-07 ,ova dva kluba su igrala zajedno i odigrali su 0-0 kako bi i jedni i drugi osigurali povratak u Serie A, Genovini navijači, kad dođu u Napulj često budu pozdravljeni sa: "Benvenuto fratello napoletano", što znači "Dobrodošli kod napuljskog brata".[29] Tu su i također dobri odnosi sa momčadima Ancone i Palerma.

Nacionalni[uredi - уреди]

  • Pobjednici: 1990./91.

Lipton Kup

  • Pobjednici: 1909.; 1911.; 1914.
  • Finalisti: 1910.; 1912.; 1913.

Europski[uredi - уреди]

  • Pobjednici: 1976.
  • Pobjednici: 1966.

Izvori[uredi - уреди]

Veze[uredi - уреди]

Vanjske veze[uredi - уреди]