VfB Stuttgart
| Puno ime | VfB Stuttgart 1893 e.V. | ||||||||||||||||||||||||||||||||
| Nadimak | Die Roten (crveni) Die Schwaben (Švabe) |
||||||||||||||||||||||||||||||||
| Osnovan | 9. rujna 1893. | ||||||||||||||||||||||||||||||||
| Igralište | Mercedes-Benz Arena, Stuttgart |
||||||||||||||||||||||||||||||||
| Kapacitet | 60,441 | ||||||||||||||||||||||||||||||||
| Direktor | Gerd E. Mäuser | ||||||||||||||||||||||||||||||||
| Trener | |||||||||||||||||||||||||||||||||
| Liga | 1. Bundesliga | ||||||||||||||||||||||||||||||||
| 2010/11. | 1. Bundesliga, 12. | ||||||||||||||||||||||||||||||||
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||
VfB Stuttgart je njemački nogometni klub iz Stuttgarta. Natječe se u Bundesligi, u kojoj je pet puta osvajao naslov, zadnji u sezoni 2006-07. Od međunarodnih natjecanja, igrao je u finalu Kupa pobjednika kupova 1998., te u finalu Kupa UEFA 1989.
Stuttgart svoje domaće utakmice igra na Mercedes-Benz Arenau, kapaciteta 60,441 mjesta.
Sadržaj/Садржај |
Istorija [uredi - уреди]
Osnovan je 9. septembra 1893. u jednoj kafani u kvartu Bad Kanštat. Štutgart je u nepromenjenom obliku deo nemačkog fudbala još od 1912. godine. Pre Drugog svetskog rata bio je bitan u lokalnim okvirima (šest šampionata Virtemberga, jedno finale šampionata Nemačke), a zlatno doba "Švaba" usledilo je odmah posle rata.
Veću prvoj posleratnoj sezoni oni su osvojili južnu Oberligu, a to će u sledećoj deceniji učiniti još dva puta. Prva titula šampiona izborena je u duelu sa Kikersom iz Ofenbaha 1950. godine, a druga je usledila dve godine kasnije. Usledilo je finale lige u 1953. i prvi trofej u Kupu Nemačke godinu dana kasnije. Na kraju pedesetih osvojen je još jedan kup, a Štutgart će biti jedan od 16 odsnnivača Bundeslige. Taj uspeh je izuzetno značajan za nemačku fudbalsku istoriju - Štutgart je poslednji kvalifikovani klub sa juga zemlje, a prvi ispod crte ostao je Bajern Minhen, danas najuspešniji klub Nemačke.
Prvih petnaest godina u Bundesligi nije donelo mnogo uspeha, a posle ispadanja tokom 70-ih se vratio i stigao do drugog mesta u ligi 1979. godine. Od tada je Štutgart jedan od uspešnijih nemačkih klubova, sa titulama osvojenim 1984., 1992. i 2007. godine.
U Evropi je Štutgart dva puta stigao do poslednjeg koraka i padao - u Kupu UEFA 1989. (poraz od Napolija) i Ligu šampiona devet godina kasnije (neuspeh sa Čelsijem. Posle jednog neuspeha u finalu nemačkog kupa, isto takmičenje donelo je Štutgartu poslednji trofej u istoriji - pobedom nad Kotbusom 1997. godine.
Momčad sezone 2011./12. [uredi - уреди]
| Ime i Prezime | Dres | Državljanstvo | |
|---|---|---|---|
| Vratari | |||
| Sven Ulreich | 1 | ||
| Marc Ziegler | 22 | ||
| Braniči | |||
| Gotoku Sakai | 2 | ||
| Cristian Molinaro | 3 | ||
| Serdar Taşçı (kapiten) | 5 | ||
| Georg Niedermeier | 6 | ||
| Maza | 14 | ||
| Arthur Boka | 15 | ||
| Matthieu Delpierre | 17 | ||
| Khalid Boulahrouz | 21 | ||
| Stefano Celozzi | 27 | ||
| Antonio Rüdiger | 30 | ||
| Patrick Bauer | 34 | ||
| Vezni igrači | |||
| William Kvist | 4 | ||
| Zdravko Kuzmanović | 8 | ||
| Johan Audel | 11 | ||
| Timo Gebhart | 13 | ||
| Ibrahima Traoré | 16 | ||
| Christian Gentner | 20 | ||
| Mamadou Bah | 24 | ||
| Raphael Holzhauser | 26 | ||
| Tamás Hajnal | 28 | ||
| Napadači | |||
| Martin Harnik | 7 | ||
| Vedad Ibišević | 9 | ||
| Cacau | 18 | ||
| Julian Schieber | 23 | ||
| Shinji Okazaki | 31 | ||
| Christoph Hemlein | 36 | ||
Trofeji [uredi - уреди]
Međunarodna natjecanja:
- Kup pobjednika kupova finalisti: 1998
- Kup UEFA finalisti: 1989
- Intertoto kup pobjednici: 2000, 2002, 2008
Državna natjecanja:
- Bundesliga - Prvaci: 1950, 1952, 1984, 1992, 2007
- Viceprvaci: 1935, 1953, 1979, 2003
- Njemački kup - Pobjednici: 1954, 1958, 1997
- Finalisti: 1986, 2007
- Njemački superkup - Pobjednici: 1992
- Liga kup - finalisti: 2005
Reginalna natjecanja:
- Oberliga Süd - Prvaci: 1946, 1952, 1954
- Württemberg/Baden - Prvaci: 1927, 1930
- Gauliga Württemberg - Prvaci: 1935, 1937, 1938, 1941
Poznati igrači [uredi - уреди]
Karl Allgöwer
Krassimir Balakov
Thomas Berthold
Thomas Strunz
Fredi Bobič
Guido Buchwald
Carlos Dunga
Giovane Elber
Bernd Förster
Karl Heinz Förster
Horst Heldt
Timo Hildebrand
Andreas Hinkel
Aliaksandr Hleb
Eike Immel
Srečko Katanec
Jürgen Klinsmann
Kevin Kurányi
Philipp Lahm
Fernando Meira
Dieter Müller
Hansi Müller
Pavel Pardo
Ricardo Osorio
Matthias Sammer
Zvonimir Soldo
Eyjólfur Sverrisson
Imre Szabics
Asgeir Sigurvinsson
Jon Dahl Tomasson
Vanjske poveznice [uredi - уреди]
|
|||||
|
|||||