Fudbalska ili nogometna reprezentacija Njemačke

Izvor: Wikipedia
Njemačka Njemačka
DFBEagle.svg
Boje          
Općenito
Konfederacija UEFA
Simbol orao
Nadimci Die Mannschaft (Momčad)
Die DFB-Elf
(DFB-ova jedanaestorka)
Die Nationalelf
FIFA-in rang 2 (5. lipnja 2012.)
Ličnosti
Izbornik Njemačka Joachim Löw
Najviše nastupa Lothar Matthäus (150)
Najviše golova Miroslav Klose (71)
Historija
Prva utakmica Švicarska Švicarska 5:3 Njemačka Njemačka
(Basel; 5. travnja 1908.)
Najveća pobjeda Njemačka Njemačka 16:0 Rusija Rusija
(Stockholm; 1. srpnja 1912.)
Najveći poraz Engleska Engleska 9:0 Njemačka Njemačka
(Oxford; 13. ožujka 1909.)
Natjecanja
Natjecanje Najbolji plasman
FIFA Svjetsko prvenstvo Prvaci
(1954., 1974., 1990., 2014.)
UEFA Euro Prvaci (1972., 1980., 1996.)
Olimpijske igre Bronca (1988.)
Dresovi
Timske boje Timske boje Timske boje
Timske boje
Timske boje
 
Domaći
Timske boje Timske boje Timske boje
Timske boje
Timske boje
 
Gostujući

Njemačka nogometna reprezentacija predstavlja Njemačku na nogometnim natjecanjima. To rade vrlo uspješno; muškarci su osvojili 3 Svjetska prvenstva u nogometu, a žene jedno. Na Olimpijskim igrama njemačke momčadi su nastupale također s uspjehom: Istočna Njemačka je osvojila 4 olimpijske medalje (zlato, srebro i dvije bronce), dok je Zapadna Njemačka osvojila jednu broncu. Njemački nogometni savez - DFB kontrolira cjelokupni nogomet u Njemačkoj, pa tako i ovu reprezentaciju.

Trenutačno (2006. godina), glavni trener je Jürgen Klinsmann, pomoćni trener Joachim Löw, trener momčadi je Oliver Bierhoff, a trener vratara Andreas Köpke.

Povijest[uredi - уреди]

Njemačka ima jednu od najuspješnijih nogometnih momčadi na svijetu. Osvojila je 3 Svjetska prvenstva, što znači da su ispred njih samo reprezentacija Brazila, koja je osvojila 5 SP-a. Isto tako, Nijemci su gubili 4 puta u finalima. Nisu nastupili samo na dva SP, ono početno u Urugvaju, te ono u Brazilu 1950. godine. Također su osvojili 3 Europska prvenstva u nogometu. Nisu se plasirali na samo jedno EP, ono 1968. godine.

Rane godine[uredi - уреди]

Između 1899. i 1901., odigralo se pet utakmica između Nijemaca i Engleza, koje su završavale visokim porazima Njemačke. 1900. se osnovao Njemački nogometni savez, a 5. travnja 1908. se održala i prva službena utakmica njemačke reprezentacije. Igrali su protiv Švicaraca, a ostalo je 5-3 za Švicarsku. Zanimljivo, igrače koji će nastupiti za Njemačku je birao Njemački nogometni savez, pošto nisu imali trenera!

Prvi trener je bio Otto Nerz, školski učitelj iz Mannheima. Vodio je reprezentaciju od 1923. do 1936. U svom prvom nastupu na Svjetskom prvenstvu završili su treći. Dvije godine poslije (1936.), kormilo reprezentacije je preuzeo Sepp Herberger.

Nakon Anschlussa 1938., austrijski igrači su počeli igrati za Njemačku. Na SP 1938., miješana Njemačka je izbačena već u grupnoj fazi natjecanja, i to se više nikada nije dogodilo. Nakon Drugog svjetskog rata, jedini protivnik koji je igrao protiv Nijemaca bila je irska reprezentacija. Kao izraz zahvale i poštovanja prema Ircima, čiji su dresovi zeleni, reprezentacija Zapadne Njemačke je izabrala zelenu boju za svoje gostujuće dresove.

Poslije II. svjetskog rata[uredi - уреди]

Nogomet u Istočnoj Njemačkoj[uredi - уреди]

Od 1949. do 1990., Istočna Njemačka je igrala kao zasebna momčad. Osvojili su zlatnu olimpijsku medalju na Igrama u Montrealu 1976. godine, srebro na Igrama u Moskvi 1988., te dvije bronce na Igrama u Tokiju 1964. te na Igrama u Minhenu 1972. godine.

Čudo u Bernu[uredi - уреди]

Nakon podjele Njemačke 1945., Zapadna Njemačka je prva okusila uspjeh na SP. Protiv mađarske reprezentacije, favorita SP-a, u grupnoj fazi je bilo čak 8-3 za Zapadne Nijemce. Ovaj uspjeh se naziva Čudo u Bernu. Ovaj uspjeh je izazvao euforiju u cijeloj poslijeratnoj Njemačkoj, te je igrao značajnu ulogu u obnavljanju ratom narušene države.

Povijesni porazi: Gol na Wembleyu i Utakmica stoljeća[uredi - уреди]

Nakon lošijih rezultata na SP-ima 1958. i 1962., kormilo je 1964. preuzeo Helmut Schön. Na SP-u u Engleskoj 1966., Zapadna Njemačka je stigla do finala protiv domaćina Engleza na Wembleyu. Gol Wolfganga Webera u zadnjem trenutku utakmice je odveo utakmicu u produžetke. No, u produžetcima, Geoff Hurst je dokrajčio posao s dva gola za Englesku, te tako postigao hat-trick. Prvi od ta dva gola je kontroverzan i danas. Ne zna se je li lopta prešla gol-liniju niti uz najmodernije današnje uređaje! Gol ili ne, Tofik Bahramov je signalizirao sucu da je bio gol... Istraživanje u Oxfordu 1995. je došlo do zaključka da je lopta držala crtu, tj. gola nije bilo! No, već spomenuti gol za izjednačenje Nijemaca je bio kontroverzan. Lopta je vidljivo udarila Nijemca u ruku, no sudac to nije vidio.

Utakmica stoljeća je bila u Meksiku 1970., u polufinalu SP-a. Nakon 90 minuta bilo je 1-1, a Franz Beckenbauer je pokazao lavlje srce, igrao je s pomaknutim ramenom. Utakmicu je dobila Italija s 4-3, a ostala je u sjećanju kao najuzbudljivija utakmica Svjetskih prvenstava ikad. Nijemci su osvojili treće mjesto pobijedivši meksičku reprezentaciju s 1-0. Gerd Müller je bio najbolji strijelac s 10 pogodaka.

Osvojeno SP pred svojom publikom[uredi - уреди]

1971. je Franz Beckenbauer postao kapetan i odveo je svoju reprezentaciju do osvajanja EP 1972., pobijedivši SSSR u finalu s 3-0. Potom, 1974., u finalu SP-a u SR Njemačkoj 1974., pala je i Nizozemska s 2-1.

Dvije utakmice na SP 1974. su bile kontroverzne za Zapadne Nijemce. Prvo su igrali Istočna Njemačka i Zapadna Njemačka, a Istok je pobijedio 1-0. Druga kontroverzna je bila finale protiv Nizozemaca i Johanna Cruyffa. Dosuđen je jedanaesterac za Nizozemsku nakon manje od minute. Ipak, Paul Breitner je zabio iz drugog jedanaesterca, a Gerd Müller u 45. minuti. Do kraja je ostalo tako, iako je trebalo biti barem 3-1, pošto je drugi Müllerov gol nepravedno poništen zbog zaleđa.

Kasne 70-e i rane 80-e[uredi - уреди]

To je bilo razdoblje neuspjeha. Nisu obranili nijednu titulu. Prvo im je Čehoslovačka oduzela EP 1976., a potom su vrlo rano izgubili od austrijske reprezentacije. Poslije toga, trener Schön je dao ostavku, a naslijedio ga je njegov bivši asistent Jupp Derwall.

S Derwallom je dobro krenulo. Osvojili su EP 1980. pobijedivši belgijske nogometaše s 2-1 u finalu. Na SP-u u Španjolskoj 1982., bili su viceprvaci na, blago rečeno, neobičan način. Izgubili su od Alžira 2-1, da bi se i s tim porazom kvalificirali dalje pobjedom od 1-0 protiv Austrije. Zanimljivo, jedino taj rezultat je pružao i Austriji i Nijemcima prolazak dalje... U polufinalu su prošli francusku reprezentaciju s 3-3 i jedanaestercima, nakon gubitka u produžetcima od 3-1! U finalu nisu mogli ništa raspoloženim Talijanima. Bilo je 3-1.

Beckenbauer trijumfira kao trener[uredi - уреди]

Nakon eliminacije u grupnoj fazi natjecanja na EP 1984., Derwall je dobio otkaz, a na njegovo mjesto došao je Franz Beckenbauer. Zapadna Njemačka je ponovno bila druga na SP 1986. Dobili su Francuze, da bi ih Diego Armando Maradona sam dobio u finalu. Ostalo je 3-2 za Argentince. Na EP 1988. su izgubili u polufinalu od Nizozemske, koja se tako osvetila za poraz u finalu SP 1974. U finalu, Marco van Basten je zabio nevjerojatan gol za pobjedu Nizozemske.

Predvođeni kapetanom Lotharom Matthäusom, na SP-u u Italiji 1990., na zadnjem nastupu prije ujedinjenja Njemačke, Zapadna Njemačka je postala prvak svijeta. Pobjeđivali su Jugoslaviju, UAE, Nizozemsku, Čehoslovačku i Engleze do finala s Argentincima. Jedini gol je zabio Andreas Brehme u 85. minuti iz jedanaesterca.

Promjenjivi rezultati u 90-ima[uredi - уреди]

Nakon osvojenog SP-a 1990., Beckenbauer je dao ostavku, a naslijedio ga je Berti Vogts. Nakon ujedinjenja, Istočnim Nijemcima je postal dozvoljeno nastupiti zajedno sa Zapadnim Nijemcima. Na EP-u 1992. su došli do finala, gdje ih je zaustavila danska reprezentacija s 2-0. Zanimljivo, Danci uopće nisu trebali nastupiti. Ostalo je prazno mjesto pošto je FIFA zabranila nastup Jugoslaviji zbog agresije na Hrvatsku. Na SP-u u SAD-u 1994. su izgubili u četvrtfinalu od bugarske reprezentacije s 2-1, i to nakon što je Njemačka povela s 1-0.

Osvojili su EP 1996. treći put pobijedivši Engleze na jedanaesterce (to postaje tradicija). Protiv Čeha u fianlu su gubili 1-0, no nakon izjednačenja, Oliver Bierhoff je zabio zlatni gol. Na SP-u u Francuskoj 1998., hrvatska nogometna reprezentacija ih je na putu do 3. mjesta svladala s 3-0 u četvrtfinalu!

21. stoljeće[uredi - уреди]

Na EP 2000., Njemačka je imala jednu od najboljih reprezentacija svijeta. No, osramotili su se ispadanjem u grupnoj fazi, a Portugalci su ih sa svojom drugom momčadi osramotili s 3-0. Christopheru Daumu tada niti doping nije pomogao. Rudi Völler je preuzeo reprezentaciju tada.

Na SP-u u Japanu i Koreji 2002. su bili bezobrazni protiv Saudijaca. Isprašili su ih s 8-0! Potom su s tri uzastopne pobjede od 1-0 došli do finala. Tu su ih dočekali Brazilci i pobijedili s 2-0. Na tom natjecanju, Oliver Kahn je proglašen najboljim igračem turnira, prvi put u povijesti da je vratar dobio takvo priznanje.

Na EP 2004. nisu pobijedili nikoga, a Völler je dao ostavku odmah potom. Nakon odbijanja Otta Rehhagela i Ottmara Hitzfelda, na čelo je došao Jürgen Klinsmann, koji nikoga prije nije trenirao. Burno su reagirali svi mediji napadajući Klinsija, ali je on ostao čvrsto na kormilu.

Na Svjetskom prvenstvu 2006. u Njemačkoj pred domaćom publikom Nijemci su osvojili treće mjesto.

Učinak na Svjetskim prvenstvima[uredi - уреди]

Njemačka prije podjele

Zapadna Njemačka

Ujedinjena Njemačka

Učinak na Europskim prvenstvima[uredi - уреди]

Zapadna Njemačka

Ujedinjena Njemačka

Učinak na Olimpijskim igrama[uredi - уреди]

Istočna Njemačka

Zapadna Njemačka

Poznati igrači[uredi - уреди]

   

Počasni kapetani (Ehrenspielführer) su Fritz Walter, Uwe Seeler, Franz Beckenbauer i Lothar Matthäus.

Rekorderi[uredi - уреди]

Rekorderi po broju nastupa[uredi - уреди]

NAPOMENA: * označava aktivne igrače.

# Igrač Karijera u reprezentaciji Broj nastupa
1 Lothar Matthäus 1980-2000 150
2 Jürgen Klinsmann 1987-1998 108
3 Jürgen Kohler 1986-1998 105
4 Franz Beckenbauer 1965-1977 103
5 Thomas Häßler 1988-2000 101
6 Berti Vogts 1967-1978 96
7 Sepp Maier 1966-1979 95
= Karl-Heinz Rummenigge 1976-1986 95
9 Rudi Völler 1982-1994 90
10 Andreas Brehme 1984-1994 86
11 Oliver Kahn* 1995-2006 85
= Andreas Möller 1988-1999 85
13 Karlheinz Förster 1978-1986 81
= Wolfgang Overath 1963-1974 81
15 Guido Buchwald 1984-1994 76
= Harald Schumacher 1979-1986 76
17 Pierre Littbarski 1981-1990 73
18 Hans-Peter Briegel 1979-1986 72
= Uwe Seeler 1954-1970 72
= Christian Ziege 1993-2004 72

Rekorderi po broju zabijenih golova[uredi - уреди]

# Igrač Broj golova
1 Gerd Müller 68
2 Jürgen Klinsmann 47
= Rudi Völler 47
4 Karl-Heinz Rummenigge 45
5 Uwe Seeler 43
6 Oliver Bierhoff 37
7 Fritz Walter 33
8 Klaus Fischer 32
9 Ernst Lehner 31
10 Michael Ballack* 30

Treneri kronološki poredani[uredi - уреди]

Ime Period Utakmica Pobjeda Neriješeno Poraz Osvojeni trofeji
DFB (Njemački nogometni savez) 1908-1927 63 18 13 32
Otto Nerz 1928-1936 70 42 10 18
Sepp Herberger 1936-1964 162 92 26 44 Svjetski prvak sa SP 1954.
Helmut Schön 1964-1978 139 87 30 22 2. mjesto sa SP 1966., prvak EP 1972., svjetski prvak 1974., 2. mjesto na EP 1976.
Jupp Derwall 1978-1984 67 45 11 11 Prvak EP-a 1980., 2. mjesto na SP-u 1982.
Franz Beckenbauer 1984-1990 66 36 17 13 2. mjesto s SP-a 1986., prvak svijeta 1990.
Berti Vogts 1990-1998 102 67 23 12 2. mjesto s EP 1992., prvak na EP 1996.
Erich Ribbeck 1998-2000 24 10 6 8
Rudi Völler 2000-2004 53 29 11 13 2. mjesto sa SP 2002.
Jürgen Klinsmann 2004- 25 14 6 5
Ukupno 771 440 153 178

Zanimljivosti[uredi - уреди]

  • Njemačka reprezentacija nema fiksni stadion, već se oni mijenjaju, najčešće u smjeru kruga po zemljopisnoj karti.
  • Boje dresa su se izmjenjivale tijekom povijesti. Od zelene iz poštovanja prema Ircima, do tmurne sive i crne. Čak se jednom pojavio i crveni.
  • Gary Lineker, Englez je jednom rekao: Nogomet je predivna igra koju 22 ljudi igra i u kojoj Nijemci uvijek pobjeđuju.
  • Od EP 1976., Nijemci nisu ispali na jedanaesterce. Naprotiv, Englezi tradicionalno gube od njih upravo na jedaneesterce.

Trenutni sastav[uredi - уреди]

Broj Ime i prezime igrača Nogometni klub Rođen
Vratari
1 Jens Lehmann Engleska Arsenal 10. studeni 1969.
19 Timo Hildebrand Engleska VfB Stuttgart 05. travnja 1979.
Obrana
2 Marcell Jansen Njemačka Borussia Mönchengladbach 04. studenog 1985.
? Patrick Owomoyela Njemačka Werder Bremen 5. studenog 1979.
3 Arne Friedrich Njemačka Hertha BSC Berlin 29. svibnja 1979.
4 Robert Huth Engleska Chelsea 18. kolovoz 1984.
? Christian Schulz
16 Philipp Lahm Njemačka Bayern München 11. studenog 1983.
17 Per Mertesacker Njemačka Hannover 96 29. rujna 1984.
21 Christoph Metzelder Njemačka Borussia Dortmund 05. studenog 1980.
Vezni red
5 Sebastian Kehl Njemačka Borussia Dortmund 13. veljače 1980.
7 Bastian Schweinsteiger Njemačka Bayern München 01. kolovoza 1984.
8 Torsten Frings Njemačka Werder Bremen 22. studenog 1976.
13 Michael Ballack (kapetan) Engleska Chelsea 26. rujna 1976.
15 Thomas Hitzlsperger Njemačka VfB Stuttgart 05. travnja 1982.
18 Tim Borowski Njemačka Werder Bremen 02. svibnja 1980.
19 Bernd Schneider Njemačka Bayer Leverkusen 17. studenog 1973.
? Fabian Ernst Njemačka Schalke 04 30. svibnja 1979.
? Sebastian Deisler Njemačka Bayern München 5. siječnja 1980.
22 David Odonkor Njemačka Borussia Dortmund 21. veljače 1984.
? Paul Freier Njemačka Bayer Leverkusen 26. srpnjA 1979.
Napadači:
9 Mike Hanke Njemačka VfL Wolfsburg 05. studenog 1983.
11 Miroslav Klose Njemačka Werder Bremen 09. lipnja 1978.
14 Gerald Asamoah Njemačka FC Schalke 04 03. listopada 1978.
20 Lukas Podolski Njemačka Bayern München 04. lipnja 1985.
? Kevin Kurányi Njemačka Schalke 04 2. ožujka 1982.
Izbornik:
- Njemačka Joachim Löw ... 3. veljače 1960.

Postava na SP 2006.[uredi - уреди]

Izbornik Jürgen Klinsmann je pozvao iduću momčad:

Broj Ime i prezime igrača Nogometni klub Rođen
Vratari
1 Jens Lehmann Engleska Arsenal 10. studeni 1969.
12 Oliver Kahn Njemačka Bayern München 15. lipnja 1969.
19 Timo Hildebrand Engleska VfB Stuttgart 05. travnja 1979.
Obrana
2 Marcell Jansen Njemačka Borussia Mönchengladbach 04. studenog 1985.
3 Arne Friedrich Njemačka Hertha BSC Berlin 29. svibnja 1979.
3 Arne Friedrich Njemačka Hertha BSC Berlin 29. svibnja 1979.
4 Robert Huth Engleska Chelsea 18. kolovoz 1984.
6 Jens Nowotny Hrvatska Dinamo Zagreb 11. siječnja 1974.
16 Philipp Lahm Njemačka Bayern München 11. studenog 1983.
17 Per Mertesacker Njemačka Hannover 96 29. rujna 1984.
21 Christoph Metzelder Njemačka Borussia Dortmund 05. studenog 1980.
Vezni red
5 Sebastian Kehl Njemačka Borussia Dortmund 13. veljače 1980.
7 Bastian Schweinsteiger Njemačka Bayern München 01. kolovoza 1984.
8 Torsten Frings Njemačka Werder Bremen 22. studenog 1976.
13 Michael Ballack (kapetan) Engleska Chelsea 26. rujna 1976.
15 Thomas Hitzlsperger Njemačka VfB Stuttgart 05. travnja 1982.
18 Tim Borowski Njemačka Werder Bremen 02. svibnja 1980.
19 Bernd Schneider Njemačka Bayer Leverkusen 17. studenog 1973.
Napadači:
9 Mike Hanke Njemačka VfL Wolfsburg 05. studenog 1983.
10 Oliver Neuville Njemačka Borussia Mönchengladbach 01. svibnja 1973.
11 Miroslav Klose Njemačka Werder Bremen 09. lipnja 1978.
14 Gerald Asamoah Njemačka FC Schalke 04 03. listopada 1978.
10 Oliver Neuville Njemačka Borussia Mönchengladbach 05. studeni 1983.
20 Lukas Podolski Njemačka Bayern München 04. lipnja 1985.
22 David Odonkor Njemačka Borussia Dortmund 21. veljače 1984.
Izbornik:
- Njemačka Jürgen Klinsmann ... 30. srpnja 1964.

Eksterni linkovi[uredi - уреди]