Jezik i nacionalizam

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Jezik i nacionalizam
Jezik i nacionalizam.JPG
korice knjige Jezik i nacionalizam
Autor(i) Snježana Kordić
Država  Hrvatska
Jezik srpskohrvatski, zapadna varijanta
Serija Rotulus Universitas
Tematika sociolingvistika, lingvistika, sociologija, antropologija, filozofija, historiografija, filologija, serbokroatistika
Žanr(ovi) znanstvena monografija
Izdavač Durieux, Zagreb
Datum izdanja 12010., 22018.
Vrsta medija štampano - tvrdi uvez
Stranica 430
Veličina i masa 22 x 14 x 3 cm, 600 g[1]
ISBN 978-953-188-311-5
OCLC broj 729837512
Dewey Decimal 306/.449
LC klasifikacija P40 .K67 2010
DOI:10.2139/ssrn.3467646
Dostupno u bibliotekama:
(CROLIB) (COBISS-Sr) (COBISS.BH) (COBISS-Sl) (NSK) (GISKO) (COBISS-CG) (COBISS-RS) (FFZG) (CROSBI) (SWB) (BVB) (SBB) (HBZ) (GKV) (SLK) (OBV) (SUDOC) (BL) (MIRLYN) (SUL) (JALE) (UCH) (JISC) (LIBRIS) (NEBIS) (NLA)
PDF čitave knjige
Kronologija

Prethodi: Slijedi:

knjiga
Riječi na granici punoznačnosti 		–

Jezik i nacionalizam, znanstvena monografija Snježane Kordić koju je 2010. objavio zagrebački izdavač Durieux u seriji Rotulus Universitas.

Osnovne teze knjige koja obuhvaća 430 stranica su da je jezično čistunstvo oruđe nacionalizma,[2] zatim da poput raznih drugih nacija u svijetu, Hrvati, Srbi, Bošnjaci i Crnogorci govore varijantama jednog višenacionalnog policentričnog standardnog jezika,[3] i naposljetku, da proširenu sliku nacionalne povijesti, kulture i identiteta treba osloboditi od mitova.[4]

Metodološki je knjiga koncipirana tako da je uočljiv „impresivan način na koji je svaka suštinska tvrdnja kroz cijelu knjigu podržana nizom citata međunarodnih eksperata iz raznih polja misli i znanosti“ – zaključuje prevoditelj knjige na španjolski Juan Cristóbal Díaz.[5] Autorica tom vrlo zahtjevnom tehnikom pisanja knjige, citiranjem nekoliko stotina radova, pokazuje da su iznesene teze široko potvrđene u suvremenom znanstvenom pristupu temi.[6]

Godinama knjiga izaziva veliki interes medija i šire javnosti.[7][8][9][10] O tome svjedoči i preko šesdeset intervjua koje je autorica povodom knjige dala u medijima.[11][12]

Tematske cjeline u knjizi[uredi - уреди | uredi kôd]

Prvi dio: Jezični purizam[uredi - уреди | uredi kôd]

Prvi dio knjige (str. 9-68), raslojen u 12 poglavlja[13], na osnovi uvida u obimnu inozemnu literaturu opisuje povezanost čišćenja jezika s nacionalizmom.[14] Podsjeća da »etničko čišćenje se uvijek prvo odvija u glavama, tj. na području jezika i simbola« (str. 10). Govori o ulozi purizma u doba nacističke Njemačke,[15] kada je takva »jezična politika bila glavni dio oblikovanja identiteta Rajha« (str. 11). U nastavku se prikazuju strategije purista u Hrvatskoj obuhvaćenoj purističkim Zeitgeistom[16] i razotkriva se da je tvrdnja o propadanju jezika mit. Nadalje, osvjetljavaju se uzroci i posljedice purizma te pokazuje da jezični purizam i propisivanje, nametanje i zabranjivanje jezičnih oblika nemaju uporište u znanosti o jeziku.[17][18][19]

Drugi dio: Policentrični standardni jezik[uredi - уреди | uredi kôd]

Drugi dio knjige (str. 69-168), sastavljen od 41 poglavlja, pruža čitateljima pogled u suvremene sociolingvističke radove zapadnih autora koji jezičnu situaciju u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Srbiji uspoređuju s jezičnom situacijom u državama engleskog govornog područja,[20] zatim njemačkog, nizozemskog, arapskog, francuskog, portugalskog, španjolskog. Riječ je, dakle, o jeziku kojim govori nekoliko nacija u nekoliko država, i pritom između nacija postoje određene jezične razlike koje, međutim, ne sprečavaju tečnu komunikaciju pa je stoga očito da dotične nacije imaju zajednički jezik.[21] Na primjer, američka nacija i britanska nacija govore zajedničkim jezikom, austrijska nacija i njemačka nacija također. Svaki takav jezik se u sociolingvistici naziva policentrični standardni jezik jer on ima nekoliko centara ovisno o broju nacija ili država.[22] U tim centrima se kodificira pojedina nacionalna varijanta, tj. objavljuju se rječnici, gramatike i/ili pravopisi koji se u nekim pojedinostima razlikuju od drugog centra istog jezika.[23] Hrvatska, Srbija, Bosna i Hercegovina i Crna Gora su četiri centra četiriju standardnih varijanata jednog policentričnog jezika,[24] koji se otkako postoji moderna lingvistika najčešće u znanosti naziva srpskohrvatski jezik.[25] Svaka nacija ili država govori ravnopravnom varijantom, dakle »i srpska varijanta je varijanta kao što je to i hrvatska. Drukčije rečeno, nije srpska varijanta 'jezik', a hrvatska 'varijanta' tog jezika. Tko predočava nekakav 'varijantski model u kojem srpski fungira kao nadređeni entitet', time falsificira sociolingvističku teoriju o varijantama i, sa srpske strane, 'manifestira jezični nacionalizam u obliku serbocentrizma'« (str. 143) – autorica sa slaganjem citira ovu konstataciju lingvista Bernharda Gröschela.[26]

Kao što je i na brojnim drugim mjestima u knjizi eksplicitno vidljivo, sociolingvistička teorija o varijantama ne dovodi u pitanje postojanje hrvatske nacije i drugih nacija ili država, niti dovodi u pitanje samostalnost jezičnog normiranja unutar nacije, nego pokazuje na osnovi brojnih primjera u svijetu da to nije automatski razlog da ih lingvisti klasificiraju kao različite jezike. Također knjiga ne potiče na ponovno uspostavljanje zajedničke države, s obzirom da se i varijante svakog drugog policentričnog jezika govore u nekoliko država.[27] O nazivu jezika u knjizi se konstatira da se u lingvistici od standardizacije u 19. stoljeću zajednički jezik najčešće nazivao dvodjelnom oznakom, da nelingvisti, za razliku od lingvista, mogu zvati jezik kako hoće, i da državna politika treba da sluša lingvistiku a ne obrnuto.[28]

Treći dio: Nacija, identitet, kultura, povijest[uredi - уреди | uredi kôd]

Konceptualna umjetnost inspirirana knjigom Jezik i nacionalizam

Treći dio knjige je opsegom najveći (str. 169-379), a sastoji se od 54 poglavlja. U njemu je primijenjen interdisciplinaran pristup pa se pored lingvističkih radova citiraju radovi modernih antropologa, sociologa, politologa i povjesničara. Na više mjesta u ovom dijelu knjige kritizira se romantičarski pogled na jezik i naciju proširen u Hrvatskoj, a u svijetu odavno odbačen, kojemu je porijeklo u Njemačkoj u 19. stoljeću kada se smatralo da se nacija i jezik moraju podudarati. Istu »koncepciju o jedinstvu jezika, naroda i nacije zastupalo je jezikoslovlje Trećeg Rajha« (str. 173). Unazad više od pola stoljeća je taj stav o nužnosti podudaranja napušten i u samoj Njemačkoj, što dokazuju citati brojnih njemačkih znanstvenika u knjizi.

Treći dio knjige opisuje kako nastaju nacije, govori o konstrukcijskom karakteru kulture i identiteta,[29] o prepravljanju povijesti, istražuje je li u Jugoslaviji postojao jezični unitarizam, analizira nacionalizam i ulogu medija i škole kod širenja nacionalizma. Zalaže se za etiku u znanosti, i istupa protiv uplitanja politike u lingvistiku.

Reakcije na knjigu[uredi - уреди | uredi kôd]

Osporavanje knjige u Srbiji[uredi - уреди | uredi kôd]

Nakon intervjua s autoricom knjige u beogradskom tjedniku NIN, uslijedio je u istom tjedniku osporavajući osvrt Dragoljuba Zbiljića pod naslovom »Odstrel srpskog jezika«, koji završava tvrdnjom da »je poluistina Kordićeve neuporedivo opasnija za srpsku nego za hrvatsku lingvistiku«.[30] U drugom beogradskom tjedniku Pečat izišao je obiman osvrt Nenada Nikolića »Čiji je jezik srpski«, u kojem se tvrdi da knjiga Jezik i nacionalizam »za Srbe je pogubna« jer »jezik oslobađa obeleženosti srpskom tradicijom, svodi ga na simbolički neutralno sredstvo komunikacije i podstiče na ravnodušnost prema njegovom imenovanju i broju raznoraznih imena koja se srpskom jeziku daju«.[31] Nikolić zamjera i da knjiga uskraćuje Srbima autorefleksiju. U obranu knjige je stao Nenad Vujatović, ali njegov odgovor nije mogao izići u tom tjedniku pa je objavljen u sarajevskom tjedniku Dani i na H-alteru.[32]

Prijava protiv ministra kulture Republike Hrvatske zbog sufinanciranja knjige[uredi - уреди | uredi kôd]

2010. je jedno hrvatsko udruženje podnijelo prijavu Općinskom državnom odvjetništvu Republike Hrvatske u Zagrebu protiv tadašnjeg ministra kulture Bože Biškupića jer je Ministarstvo kulture sufinanciralo tiskanje knjige Jezik i nacionalizam.[33] Prijavu je Državno odvjetništvo odbacilo kao neosnovanu.[34] I u medijima je prijava naišla na kritiku:

Osvrti[uredi - уреди | uredi kôd]

Novinski prikazi[uredi - уреди | uredi kôd]

Snježana Kordić 2010. s knjigom Jezik i nacionalizam

Odjeci u novinama zapadnih zemalja[uredi - уреди | uredi kôd]

Na engleskom ispisana poglavlja knjige u izložbenom prostoru 2015.

Inozemni prikazi u stručnim časopisima[uredi - уреди | uredi kôd]

Snježana Kordić 2011. s knjigom
Zaključci iz inozemnih prikaza

Henryk Jaroszewicz recenziju u časopisu Poljske akademije znanosti Socjolingwistyka završava sljedećim riječima:

Wikiquote „Zaključno se s punim uvjerenjem može reći da je Jezik i nacionalizam kapitalna monografija. [...] Možemo se čak usuditi reći da monografija Snježane Kordić ima potencijal da postane prekretnica u povijesti kroatistike, epohalno djelo - u punom smislu te riječi - za hrvatsko jezikoslovlje. [...] Stoga djelo Snježane Kordić može postati svojevrsna katarza kroatistike, izvrsno i pošteno razračunavanje s erom u kojoj je hrvatska lingvistika tako često tonula u znanstvenu stagnaciju, reducirana od strane hrvatskih elita samo na podređenu ulogu oružja korištenog u političkoj borbi za hrvatsku državotvornost. Pitanje je jedino jesu li današnja kroatistika i današnje hrvatsko društvo već spremni prihvatiti jedno takvo djelo kao što je Jezik i nacionalizam?“
(Socjolingwistyka 26)

U talijanskom časopisu Studi Slavistici Maria Rita Leto u recenziji ističe:

Wikiquote „Godinama se Kordić u Hrvatskoj bori pokušavajući razvezati čvor koji veže jezikoslovlje, nacionalizam i politiku (i godinama je zbog toga marginalizirana i napadana). [...] Ponovno Kordić strpljivo razdvaja lingvistički aspekt od politike, želeći se strogo pridržavati načela lingvistike kako bi zadržala svoju neovisnost od nacionalističke propagande i manipulacije. [...] Knjiga Snježane Kordić je pisana jasno, analitički i čita se s užitkom.“
(Studi Slavistici 8)
Snježana Kordić govori o zaključcima iz svoje knjige na konferenciji u Japanu 2018.[35]

U londonskom časopisu The Slavonic and East European Review recenzija završava tvrdnjom da

Wikiquote „ovom knjigom Kordić nudi uzoritu gestu kako lingvistika može zadržati svoju neovisnost, dostojanstvo i visoke akademske standarde nasuprot političkim manipulacijama.“
(The Slavonic and East European Review 89 (3))

A u japanskom časopisu Eurasia Border Review se kaže kako

Wikiquote „nakon temeljite analize, autorica s pravom ističe da nema lingvističke ili sociolingvističke osnove koja opravdava ili zahtijeva podjelu srpskohrvatskog u četiri jezika nasljednika.“
(Eurasia Border Review 3 (1))

Znanstveni časopis Studia z Filologii Polskiej i Słowiańskiej objavio je recenziju Jerzya Molasa u kojoj piše da knjiga Jezik i nacionalizam

Wikiquote „izuzetno brižljivo, koristeći bogatu literaturu iz područja slavistike i opće lingvistike, sociologije, kulturološke antropologije i politologije, predstavlja sve aspekte spora oko srpsko-hrvatskog jezika. Vjerojatno više od polovice teksta čine prikladno izabrani citati iz radova, uglavnom autora s engleskog i njemačkog govornog područja, koji se odnose na ovu temu.“
(Studia z Filologii Polskiej i Słowiańskiej 45)

Henryk Jaroszewicz također zapaža da

Wikiquote „Monografija Snježane Kordić je nesumnjivo plod dubinskog izučavanja raznih aspekata jezične politike na području Hrvatske i bivše Jugoslavije. Ogromna količina citata i bibliografija koja obuhvaća preko petsto djela proizišlih iz pera njemačkih i engleskih, ali i francuskih, švedskih, ruskih, danskih, hrvatskih, srpskih i poljskih znanstvenika, pokazuje da je Kordić pripremajući Jezik i nacionalizam detaljno prostudirala širok dijapazon literature o toj problematici. Rezultat tog rada je jedno impresivno djelo.“
(Socjolingwistyka 26)

Hrvatski znanstvenik Goran Miljan je u Berlinu objavio recenziju u kojoj ocjenjuje da

Wikiquote „Kordić razrađuje ideje jezika, lingvistike, politike, povijesti, kulture itd. na dobro strukturiran i akademski izuzetno pohvalan način.“
(H-Soz-Kult)
Snježana Kordić iznosi zaključke iz svoje knjige na konferenciji u Pragu 2018.[36]

Pavel Krejčí u recenziji objavljenoj u češkom filološkom časopisu naglašava da

Wikiquote „knjiga je bez sumnje jedna od najvažnijih i najvrednijih publikacija o datoj temi.“
(Opera Slavica - slavistické rozhledy 22 (4))

Njemački lingvist Ulrich Obst nakon što je istakao da se u knjizi "svi pseudoargumenti bravurozno osporavaju" završava recenziju sljedećom rečenicom:

Wikiquote „Čovjek bi jako poželio ovoj knjizi da naiđe na plodno tlo prvenstveno kod osoba koje su na prominentnim pozicijama u političkom i kuturnom životu dotičnih država i da tamo gdje je potrebno dovede do promjena u razmišljanju.“
(Zeitschrift für Balkanologie 49 (1))

Prijevod knjige[uredi - уреди | uredi kôd]

Priznanje izdavaču[uredi - уреди | uredi kôd]

Najtiražniji njemački politički dnevnik Süddeutsche Zeitung, 29.12.2010. str. 2,[37] proglasio je izdavača Nenada Popovića povodom objavljivanja knjige Jezik i nacionalizam za jednog od šest najistaknutijih mirotvoraca u svijetu za godinu 2010., kao jedinog Evropljanina među njima.[38] U Hrvatskoj je Jezik i nacionalizam uvršten među pet "knjiga desetljeća iz područja mirotvorstva, nenasilnog djelovanja i ljudskih prava."[39]

Inspiracija za međunarodni projekt[uredi - уреди | uredi kôd]

Knjiga je poslužila kao inspiracija za međunarodni projekt Jezici i nacionalizmi, u kojem je kao članica radne grupe iz Hrvatske sudjelovala i autorica knjige.[40][41] Potom je bila uključena i u radnu grupu koja je sastavljala Deklaraciju o zajedničkom jeziku, podržanu potpisima od preko deset tisuća ljudi.

Intervjui s autoricom povodom knjige[uredi - уреди | uredi kôd]

Povodom knjige objavljivani su u čitavoj regiji intervjui s autoricom.

U Hrvatskoj
U Srbiji
U Bosni i Hercegovini
U Crnoj Gori

Izvori[uredi - уреди | uredi kôd]

  1. ↑ UPC 9789531883115
  2. ↑ Milović, Jelena (2011). „Croato, serbo, montenegrino e bosniaco. Quattro lingue o una lingua con quattro nomi?” [Hrvatski, srpski, crnogorski i bosanski. Četiri jezika ili jedan jezik s četiri imena?] (talijanski). Studi di Glottodidattica (Bari) 5 (2): 36. ISSN 1970-1861. OCLC 742525275. Arhivirano iz originala 2016-01-07. http://ojs.cimedoc.uniba.it/index.php/glottodidattica/article/viewFile/133/4. Pristupljeno 2018-05-28. 
  3. ↑ Mančić, Milica (8. marta 2015). „Osmi mart: deset inspirativnih žena”. SEEbiz. Arhivirano iz originala 8. maja 2015. https://web.archive.org/web/20150508141453/http://hr.seebiz.eu/osmi-mart-deset-inspirativnih-zena/ar-106959/. Pristupljeno 24. januara 2017. 
  4. ↑ Isječci iz novinskih prikaza
  5. ↑ „Prevoditelj na španjolski Juan Cristóbal Díaz o knjizi”. Arhivirano iz originala 2014-02-26. https://www.webcitation.org/6Ng9hK8p8?url=http://www.euphoniaediciones.com/canal/lengua-y-nacionalismo/11. 
  6. ↑ Izdavač o knjizi
  7. ↑ „Jezik i nacionalizam: tri godine kasnije”. Arhivirano iz originala 2014-07-19. http://www.zarez.hr/clanci/jezik-i-nacionalizam-tri-godine-kasnije. 
  8. ↑ Ivančić, Barbara (septembar 2015). „Nessuna lingua è pura: Intervista a Snježana Kordić” [Nijedan jezik nije čist: intervju sa Snježanom Kordić] (talijanski). Versodove: rivista di litteratura (Bolonja) 17: 9. ISBN 978-88-9408-452-8. OCLC 848896269. CROSBI 792596. Arhivirano iz originala 2016-01-07. http://bib.irb.hr/datoteka/792596.Intervju_Versodove_2015.PDF. Pristupljeno 2018-02-03. 
  9. ↑ Bahrer, Manuel (1. oktobra 2018). „Zajednički jezik nema veze s Jugoslavijom”. Beč: Kosmo. http://bib.irb.hr/datoteka/965944.Intervju-Kosmo-2018.png. Pristupljeno 9. novembra 2018. 
  10. ↑ „U Austriji održana konferencija o jeziku i nacionalizmu”. Mostar: Tačno.net. 25. septembra 2018. CROSBI 976386. Arhivirano iz originala 2018-12-13. https://www.tacno.net/kultura/u-austriji-odrzana-konferencija-o-jeziku-i-nacionalizmu/. Pristupljeno 3. februara 2019. 
  11. ↑ Kordić, Snježana (24. avgusta 2018). „Kratke noge laži (odgovor Borisu Budenu)”. Zagreb: Slobodni Filozofski. CROSBI 951612. Arhivirano iz originala 2018-08-26. http://slobodnifilozofski.com/2018/08/kratke-noge-lazi-odgovor-borisu-budenu.html. Pristupljeno 7. septembra 2018. 
  12. ↑ Gromača Vadanjel, Tatjana (11. jula 2015). „Jezikoslovci rade u korist nacionalističke politike”. Zagreb: Autograf. ISSN 1849-143X. Arhivirano iz originala 2015-07-11. http://www.autograf.hr/snjezana-kordic-jezikoslovci-rade-u-korist-nacionalisticke-politike. Pristupljeno 24. novembra 2017. 
  13. ↑ Popis svih poglavlja knjige
  14. ↑ Jović, Dejan (2017). Rat i mit: politika identiteta u suvremenoj Hrvatskoj. Biblioteka Platforma ; 60. Zaprešić: Fraktura. str. 194, 317. ISBN 978-953-266-876-6. OCLC 1015859338. CROSBI 899891. 
  15. ↑ Bahrer, Manuel (15. marta 2018). „Die Sprachpolitik am Balkan ähnelt jener des Dritten Reiches” [Jezična politika na Balkanu slična je onoj u Trećem Rajhu] (njemački). Beč: Kosmo. https://www.kosmo.at/die-sprachpolitik-am-balkan-aehnelt-jener-des-dritten-reiches/. Pristupljeno 7. septembra 2018. 
  16. ↑ Zanelli, Aldo (2018) (njemački). Eine Analyse der Metaphern in der kroatischen Linguistikfachzeitschrift Jezik von 1991 bis 1997 [Analiza metafora u hrvatskom lingvističkom stručnom časopisu Jezik od 1991. do 1997.]. Studien zur Slavistik ; 41. Hamburg: Dr. Kovač. str. 76. ISBN 978-3-8300-9773-0. OCLC 1023608613. (FFZG). 
  17. ↑ Starčević, Anđel (2016). „Govorimo hrvatski ili ’hrvatski’: standardni dijalekt ili jezične ideologije u institucionalnom diskursu”. Suvremena lingvistika (Zagreb) 42 (81): 74, 101. ISSN 0586-0296. OCLC 985162660. CROSBI 827610. ZDB-ID 012432865. https://hrcak.srce.hr/161878. Pristupljeno 2019-11-25. 
  18. ↑ „6 najboljih i najgorih u 2014. godini”. Prometej. 1. januara 2015. Arhivirano iz originala 2015-02-08. https://www.webcitation.org/6WBufAGJc?url=http://www.prometej.ba/index.php/home-2/1871-6-najboljih-i-najgorih-u-2014-godini. Pristupljeno 12. aprila 2016. 
  19. ↑ Ukratko o jezičnom purizmu od iste autorice
  20. ↑ Pisker, Lidija (1. oktobra 2018). „The politics of language in Bosnia and Herzegovina” [Politika jezika u Bosni i Hercegovini] (engleski). Brussels: Equal Times. Arhivirano iz originala 3. marta 2019. https://www.equaltimes.org/the-politics-of-language-in-bosnia. Pristupljeno 7. aprila 2019. 
  21. ↑ Sretenović, Marjana (7. oktobra 2016). „Razlika između listopada i oktobra”. Belgrade: Politika. str. 1, 12. ISSN 0350-4395. Arhivirano iz originala 2018-09-07. http://www.politika.rs/sr/clanak/365156/Razlika-izmedu-listopada-i-oktobra. Pristupljeno 4. januara 2019. 
  22. ↑ Ukratko o policentričnom standardnom jeziku od iste autorice
  23. ↑ Predstavljanje knjige Jezik i nacionalizam 2012. na YouTube (10 minuta)
  24. ↑ Šipka, Danko (2019) (engleski). Lexical layers of identity: words, meaning, and culture in the Slavic languages [Leksički slojevi identiteta: riječi, značenje i kultura u slavenskim jezicima]. New York: Cambridge University Press. str. 166. DOI:10.1017/9781108685795. ISBN 978-953-313-086-6. LCCN 2018048005. OCLC 1061308790. 
  25. ↑ Iz knjige odlomak o imenu jezika Arhivirano 2013-05-27 na WebCite-u E-novine
  26. ↑ Prikaz Gröschelove knjige od iste autorice
  27. ↑ SOS ili tek alibi za nasilje nad jezikom, Forum 16. marta 2012. str. 39
  28. ↑ Karabeg, Omer (30. septembra 2018). „Da li će Dejton uništiti kulturu u BiH: razgovor s Tanjom Šljivar i Dinom Mustafićem”. Radio Slobodna Evropa. https://www.slobodnaevropa.org/a/most-kultura-bih/29515070.html. Pristupljeno 23. oktobra 2018. 
  29. ↑ Ukratko o nacionalnom identitetu i kulturi od iste autorice
  30. ↑ Zbiljić, Dragoljub (5. novembra 2010). „Odstrel srpskog jezika”. Beograd: NIN. str. 4. ISSN 0027-6685. Arhivirano iz originala 2012-07-05. https://www.webcitation.org/68vV3EAqq?url=http://www.snjezana-kordic.de/Dragoljub_Zbiljic_o_NIN-u.doc. Pristupljeno 9. februara 2013. 
  31. ↑ Nikolić, Nenad (31. marta 2011). „Čiji je jezik srpski?”. Beograd: Pečat. str. 63–65. ISSN 1820-712X. Arhivirano iz originala 5. jula 2012. http://www.pecat.co.rs/2011/03/ciji-je-jezik-srpski-2/. Pristupljeno 4. aprila 2014. 
  32. ↑ Vujatović, Nenad (13. maja 2011). „Kako upokojiti vampira?”. Sarajevo: Dani. str. 74–77. ISSN 1512-5130. Arhivirano iz originala 2012-07-05. https://www.webcitation.org/68vWUqxj1?url=http://www.snjezana-kordic.de/Kako_upokojiti_vampira.PDF. Pristupljeno 6. Novembra 2013.  ; „Kako upokojiti vampira?”. Zagreb: H-alter. ISSN 1847-3784. Arhivirano iz originala 2012-07-09. https://www.webcitation.org/691XbhG0X?url=http://www.h-alter.org/vijesti/kultura/kako-upokojiti-vampira. Pristupljeno 3. marta 2015. 
  33. ↑ Tekst prijave
  34. ↑ Popratno obrazloženje Državnog odvjetništva uz odbacivanje prijave
  35. ↑ „U Japanu konferencije o jeziku i nacionalizmu”. Mostar: Tačno.net. 19. decembra 2018. CROSBI 976044. Arhivirano iz originala 2018-12-21. https://www.tacno.net/kultura/u-japanu-konferencije-o-jeziku-i-nacionalizmu/. Pristupljeno 8. maja 2019.  (program konferencije)
  36. ↑ „U Pragu konferencija o jeziku”. Mostar: Tačno.net. 21. oktobra 2018. CROSBI 976385. Arhivirano iz originala 2018-12-13. https://www.tacno.net/nasi-u-svijetu/u-pragu-konferencija-o-jeziku. Pristupljeno 5. aprila 2019. 
  37. ↑ „Menschen, die Frieden stiften” (njemački). München: Süddeutsche Zeitung. 2010-12-29. pp. 2. ISSN 0174-4917. https://archive.org/details/SnjezanaKordicInSZ29122010. Pristupljeno 2018-06-07. 
  38. ↑ Simić, Tanja (11. januara 2011). „Njemačka mirovna nagrada književnom enfant terribleu: razgovor s Nenadom Popovićem”. Zagreb: Nacional. str. 52–56. ISSN 1330-9048. Arhivirano iz originala 2012-07-11. http://arhiva.nacional.hr/clanak/99429/nenad-popovic-njemacka-mirovna-nagrada-knjizevnom-enfant-terribleu. Pristupljeno 9. decembra 2016. 
  39. ↑ Centar za mir, nensailje i ljudska prava
  40. ↑ „Srbi, Hrvati, Bošnjaci i Crnogorci govore istim jezikom”. emisija N1 na jedan. N1 (televizija). 21. septembra 2016. Arhivirano iz originala 2017-12-01. https://web.archive.org/web/20171201043043/http://ba.n1info.com/a123713/Vijesti/Vijesti/Snjezana-Kordic-u-vezi-jezika.html. Pristupljeno 3. aprila 2018.  minuta 01:05
  41. ↑ Tribina "Čiji je naš jezik?", minuta 25:20 na YouTube

Vidi još[uredi - уреди | uredi kôd]

Eksterni linkovi[uredi - уреди | uredi kôd]

Commons-logo.svg
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Jezik_i_nacionalizam&oldid=41221268