Jezik i nacionalizam

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Jezik i nacionalizam
Jezik i nacionalizam.JPG
korice knjige Jezik i nacionalizam
Autor(i)Snježana Kordić
Država Hrvatska
Jeziksrpskohrvatski, zapadna varijanta
SerijaRotulus Universitas
Tematikasociolingvistika, lingvistika, sociologija, antropologija, filozofija, historiografija, filologija, serbokroatistika
Žanr(ovi)znanstvena monografija
IzdavačDurieux, Zagreb
Datum izdanja12010., 22018.
Vrsta medijaštampano - tvrdi uvez
Stranica430
Veličina i masa22 x 14 x 3 cm, 600 g[1]
ISBN978-953-188-311-5
OCLC broj729837512
Dewey Decimal306/.449
LC klasifikacijaP40 .K67 2010
DOI:10.2139/ssrn.3467646
Dostupno u bibliotekama:
(CROLIB) (COBISS-Sr) (COBISS.BH) (COBISS-Sl) (NSK) (GISKO) (COBISS-CG) (COBISS-RS) (FFZG) (CROSBI) (SWB) (BVB) (SBB) (HBZ) (GKV) (SLK) (OBV) (SUDOC) (BL) (MIRLYN) (SUL) (JALE) (UCH) (JISC) (LIBRIS) (NEBIS) (NLA)
PDF čitave knjige
Kronologija
Prethodi: Slijedi:
knjiga
Riječi na granici punoznačnosti 		–

Jezik i nacionalizam, znanstvena monografija Snježane Kordić koju je 2010. objavio zagrebački izdavač Durieux u seriji Rotulus Universitas.

Osnovne teze knjige koja obuhvaća 430 stranica su da je jezično čistunstvo oruđe nacionalizma,[2] zatim da poput raznih drugih nacija u svijetu, Hrvati, Srbi, Bošnjaci i Crnogorci govore varijantama jednog višenacionalnog policentričnog standardnog jezika,[3] i naposljetku, da proširenu sliku nacionalne povijesti, kulture i identiteta treba osloboditi od mitova.[4]

Metodološki je knjiga koncipirana tako da je uočljiv „impresivan način na koji je svaka suštinska tvrdnja kroz cijelu knjigu podržana nizom citata međunarodnih eksperata iz raznih polja misli i znanosti“ – zaključuje prevoditelj knjige na španjolski Juan Cristóbal Díaz.[5] Autorica tom vrlo zahtjevnom tehnikom pisanja knjige, citiranjem preko pet stotina radova,[6] pokazuje da su iznesene teze široko potvrđene u suvremenom znanstvenom pristupu temi.[7]

Godinama knjiga izaziva veliki interes medija i šire javnosti.[8][9][10][11] O tome svjedoči i preko šesdeset intervjua koje je autorica povodom knjige dala u medijima.[12][13] Citati iz njezine knjige se izlažu u galerijskim prostorima ne samo u inezemstvu nego i u Hrvatskoj.[14]

Tematske cjeline u knjizi[uredi | uredi kod]

Prvi dio: Jezični purizam[uredi | uredi kod]

Prvi dio knjige (str. 9-68), raslojen u 12 poglavlja[15], na osnovi uvida u obimnu inozemnu literaturu opisuje povezanost čišćenja jezika s nacionalizmom.[16] Podsjeća da »etničko čišćenje se uvijek prvo odvija u glavama, tj. na području jezika i simbola« (str. 10). Govori o ulozi purizma u doba nacističke Njemačke,[17] kada je takva »jezična politika bila glavni dio oblikovanja identiteta Rajha« (str. 11). U nastavku se prikazuju strategije purista u Hrvatskoj obuhvaćenoj purističkim Zeitgeistom[18] i razotkriva se da je tvrdnja o propadanju jezika mit. Nadalje, osvjetljavaju se uzroci i posljedice purizma te pokazuje da jezični purizam i propisivanje, nametanje i zabranjivanje jezičnih oblika nemaju uporište u znanosti o jeziku.[19][20][21]

Drugi dio: Policentrični standardni jezik[uredi | uredi kod]

Drugi dio knjige (str. 69-168), sastavljen od 41 poglavlja, pruža čitateljima pogled u suvremene sociolingvističke radove zapadnih autora koji jezičnu situaciju u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Srbiji uspoređuju s jezičnom situacijom u državama engleskog govornog područja,[22] zatim njemačkog, nizozemskog, arapskog, francuskog, portugalskog, španjolskog. Riječ je, dakle, o jeziku kojim govori nekoliko nacija u nekoliko država, i pritom između nacija postoje određene jezične razlike koje, međutim, ne sprečavaju tečnu komunikaciju pa je stoga očito da dotične nacije imaju zajednički jezik.[23] Na primjer, američka nacija i britanska nacija govore zajedničkim jezikom, austrijska nacija i njemačka nacija također. Svaki takav jezik se u sociolingvistici naziva policentrični standardni jezik jer on ima nekoliko centara ovisno o broju nacija ili država.[24] U tim centrima se kodificira pojedina nacionalna varijanta, tj. objavljuju se rječnici, gramatike i/ili pravopisi koji se u nekim pojedinostima razlikuju od drugog centra istog jezika.[25] Hrvatska, Srbija, Bosna i Hercegovina i Crna Gora su četiri centra četiriju standardnih varijanata jednog policentričnog jezika,[26] koji se otkako postoji moderna lingvistika najčešće u znanosti naziva srpskohrvatski jezik.[27] Svaka nacija ili država govori ravnopravnom varijantom, dakle »i srpska varijanta je varijanta kao što je to i hrvatska. Drukčije rečeno, nije srpska varijanta 'jezik', a hrvatska 'varijanta' tog jezika. Tko predočava nekakav 'varijantski model u kojem srpski fungira kao nadređeni entitet', time falsificira sociolingvističku teoriju o varijantama i, sa srpske strane, 'manifestira jezični nacionalizam u obliku serbocentrizma'« (str. 143) – autorica sa slaganjem citira ovu konstataciju lingvista Bernharda Gröschela.[28]

Kao što je i na brojnim drugim mjestima u knjizi eksplicitno vidljivo, sociolingvistička teorija o varijantama ne dovodi u pitanje postojanje hrvatske nacije i drugih nacija ili država, niti dovodi u pitanje samostalnost jezičnog normiranja unutar nacije, nego pokazuje na osnovi brojnih primjera u svijetu da to nije automatski razlog da ih lingvisti klasificiraju kao različite jezike. Također knjiga ne potiče na ponovno uspostavljanje zajedničke države, s obzirom da se i varijante svakog drugog policentričnog jezika govore u nekoliko država.[29] O nazivu jezika u knjizi se konstatira da se u lingvistici od standardizacije u 19. stoljeću zajednički jezik najčešće nazivao dvodjelnom oznakom, da nelingvisti, za razliku od lingvista, mogu zvati jezik kako hoće, i da državna politika treba da sluša lingvistiku a ne obrnuto.[30]

Treći dio: Nacija, identitet, kultura, povijest[uredi | uredi kod]

Konceptualna umjetnost inspirirana knjigom Jezik i nacionalizam

Treći dio knjige je opsegom najveći (str. 169-379), a sastoji se od 54 poglavlja. U njemu je primijenjen interdisciplinaran pristup pa se pored lingvističkih radova citiraju radovi modernih antropologa, sociologa, politologa i povjesničara. Na više mjesta u ovom dijelu knjige kritizira se romantičarski pogled na jezik i naciju proširen u Hrvatskoj,[31] a u svijetu odavno odbačen, kojemu je porijeklo u Njemačkoj u 19. stoljeću kada se smatralo da se nacija i jezik moraju podudarati. Istu »koncepciju o jedinstvu jezika, naroda i nacije zastupalo je jezikoslovlje Trećeg Rajha« (str. 173). Unazad više od pola stoljeća je taj stav o nužnosti podudaranja napušten i u samoj Njemačkoj, što dokazuju citati brojnih njemačkih znanstvenika u knjizi.

Treći dio knjige opisuje kako nastaju nacije, govori o konstrukcijskom karakteru kulture i identiteta,[32] o prepravljanju povijesti, istražuje je li u Jugoslaviji postojao jezični unitarizam,[33] analizira nacionalizam i ulogu medija i škole kod širenja nacionalizma. Zalaže se za etiku u znanosti, i istupa protiv uplitanja politike u lingvistiku.

Reakcije na knjigu[uredi | uredi kod]

Osporavanje knjige u Srbiji[uredi | uredi kod]

Nakon intervjua s autoricom knjige u beogradskom tjedniku NIN, uslijedio je u istom tjedniku osporavajući osvrt Dragoljuba Zbiljića pod naslovom »Odstrel srpskog jezika«, koji završava tvrdnjom da »je poluistina Kordićeve neuporedivo opasnija za srpsku nego za hrvatsku lingvistiku«.[34] U drugom beogradskom tjedniku Pečat izišao je obiman osvrt Nenada Nikolića »Čiji je jezik srpski«, u kojem se tvrdi da knjiga Jezik i nacionalizam »za Srbe je pogubna« jer »jezik oslobađa obeleženosti srpskom tradicijom, svodi ga na simbolički neutralno sredstvo komunikacije i podstiče na ravnodušnost prema njegovom imenovanju i broju raznoraznih imena koja se srpskom jeziku daju«.[35] Nikolić zamjera i da knjiga uskraćuje Srbima autorefleksiju. U obranu knjige je stao Nenad Vujatović, ali njegov odgovor nije mogao izići u tom tjedniku pa je objavljen u sarajevskom tjedniku Dani i na H-alteru.[36]

Prijava protiv ministra kulture Republike Hrvatske zbog sufinanciranja knjige[uredi | uredi kod]

2010. je jedno hrvatsko udruženje podnijelo prijavu Općinskom državnom odvjetništvu Republike Hrvatske u Zagrebu protiv tadašnjeg ministra kulture Bože Biškupića jer je Ministarstvo kulture sufinanciralo tiskanje knjige Jezik i nacionalizam.[37] Prijavu je Državno odvjetništvo odbacilo kao neosnovanu.[38] I u medijima je prijava naišla na kritiku:

Osvrti[uredi | uredi kod]

Novinski prikazi[uredi | uredi kod]

Snježana Kordić 2010. s knjigom Jezik i nacionalizam

Odjeci u novinama zapadnih zemalja[uredi | uredi kod]

Na engleskom ispisana poglavlja knjige u izložbenom prostoru 2015.

Inozemni prikazi u stručnim časopisima[uredi | uredi kod]

Snježana Kordić 2011. s knjigom

. ZDB-ID 202237-0. Arhivirano iz originala na datum 2012-07-07. Pristupljeno 2014-05-09. 

Zaključci iz inozemnih prikaza

Henryk Jaroszewicz recenziju u časopisu Poljske akademije znanosti Socjolingwistyka završava sljedećim riječima:

Wikiquote „Zaključno se s punim uvjerenjem može reći da je Jezik i nacionalizam kapitalna monografija. [...] Možemo se čak usuditi reći da monografija Snježane Kordić ima potencijal da postane prekretnica u povijesti kroatistike, epohalno djelo - u punom smislu te riječi - za hrvatsko jezikoslovlje. [...] Stoga djelo Snježane Kordić može postati svojevrsna katarza kroatistike, izvrsno i pošteno razračunavanje s erom u kojoj je hrvatska lingvistika tako često tonula u znanstvenu stagnaciju, reducirana od strane hrvatskih elita samo na podređenu ulogu oružja korištenog u političkoj borbi za hrvatsku državotvornost. Pitanje je jedino jesu li današnja kroatistika i današnje hrvatsko društvo već spremni prihvatiti jedno takvo djelo kao što je Jezik i nacionalizam?“
(Socjolingwistyka 26)

U talijanskom časopisu Studi Slavistici Maria Rita Leto u recenziji ističe:

Wikiquote „Godinama se Kordić u Hrvatskoj bori pokušavajući razvezati čvor koji veže jezikoslovlje, nacionalizam i politiku (i godinama je zbog toga marginalizirana i napadana). [...] Ponovno Kordić strpljivo razdvaja lingvistički aspekt od politike, želeći se strogo pridržavati načela lingvistike kako bi zadržala svoju neovisnost od nacionalističke propagande i manipulacije. [...] Knjiga Snježane Kordić je pisana jasno, analitički i čita se s užitkom.“
(Studi Slavistici 8)
Snježana Kordić govori o zaključcima iz svoje knjige na konferenciji u Japanu 2018.[39]

U londonskom časopisu The Slavonic and East European Review recenzija završava tvrdnjom da

Wikiquote „ovom knjigom Kordić nudi uzoritu gestu kako lingvistika može zadržati svoju neovisnost, dostojanstvo i visoke akademske standarde nasuprot političkim manipulacijama.“
(The Slavonic and East European Review 89 (3))

A u japanskom časopisu Eurasia Border Review se kaže kako

Wikiquote „nakon temeljite analize, autorica s pravom ističe da nema lingvističke ili sociolingvističke osnove koja opravdava ili zahtijeva podjelu srpskohrvatskog u četiri jezika nasljednika.“
(Eurasia Border Review 3 (1))

Znanstveni časopis Studia z Filologii Polskiej i Słowiańskiej objavio je recenziju Jerzya Molasa u kojoj piše da knjiga Jezik i nacionalizam

Wikiquote „izuzetno brižljivo, koristeći bogatu literaturu iz područja slavistike i opće lingvistike, sociologije, kulturološke antropologije i politologije, predstavlja sve aspekte spora oko srpsko-hrvatskog jezika. Vjerojatno više od polovice teksta čine prikladno izabrani citati iz radova, uglavnom autora s engleskog i njemačkog govornog područja, koji se odnose na ovu temu.“
(Studia z Filologii Polskiej i Słowiańskiej 45)

Henryk Jaroszewicz također zapaža da

Wikiquote „Monografija Snježane Kordić je nesumnjivo plod dubinskog izučavanja raznih aspekata jezične politike na području Hrvatske i bivše Jugoslavije. Ogromna količina citata i bibliografija koja obuhvaća preko petsto djela proizišlih iz pera njemačkih i engleskih, ali i francuskih, švedskih, ruskih, danskih, hrvatskih, srpskih i poljskih znanstvenika, pokazuje da je Kordić pripremajući Jezik i nacionalizam detaljno prostudirala širok dijapazon literature o toj problematici. Rezultat tog rada je jedno impresivno djelo.“
(Socjolingwistyka 26)

Hrvatski znanstvenik Goran Miljan je u Berlinu objavio recenziju u kojoj ocjenjuje da

Wikiquote „Kordić razrađuje ideje jezika, lingvistike, politike, povijesti, kulture itd. na dobro strukturiran i akademski izuzetno pohvalan način.“
(H-Soz-Kult)
Snježana Kordić iznosi zaključke iz svoje knjige na konferenciji u Pragu 2018.[40]

Pavel Krejčí u recenziji objavljenoj u češkom filološkom časopisu naglašava da

Wikiquote „knjiga je bez sumnje jedna od najvažnijih i najvrednijih publikacija o datoj temi.“
(Opera Slavica - slavistické rozhledy 22 (4))

Njemački lingvist Ulrich Obst nakon što je istakao da se u knjizi "svi pseudoargumenti bravurozno osporavaju" završava recenziju sljedećom rečenicom:

Wikiquote „Čovjek bi jako poželio ovoj knjizi da naiđe na plodno tlo prvenstveno kod osoba koje su na prominentnim pozicijama u političkom i kuturnom životu dotičnih država i da tamo gdje je potrebno dovede do promjena u razmišljanju.“
(Zeitschrift für Balkanologie 49 (1))

Prijevod knjige[uredi | uredi kod]

Priznanje izdavaču[uredi | uredi kod]

Najtiražniji njemački politički dnevnik Süddeutsche Zeitung, 29.12.2010. str. 2,[41] proglasio je izdavača Nenada Popovića povodom objavljivanja knjige Jezik i nacionalizam za jednog od šest najistaknutijih mirotvoraca u svijetu za godinu 2010., kao jedinog Evropljanina među njima.[42] U Hrvatskoj je Jezik i nacionalizam uvršten među pet "knjiga desetljeća iz područja mirotvorstva, nenasilnog djelovanja i ljudskih prava."[43]

Inspiracija za međunarodni projekt[uredi | uredi kod]

Knjiga je poslužila kao inspiracija za međunarodni projekt Jezici i nacionalizmi, u kojem je kao članica radne grupe iz Hrvatske sudjelovala i autorica knjige.[44][45][46] Potom je bila uključena i u radnu grupu koja je sastavljala Deklaraciju o zajedničkom jeziku, podržanu potpisima od preko deset tisuća ljudi.

Intervjui s autoricom povodom knjige[uredi | uredi kod]

Povodom knjige objavljivani su u čitavoj regiji intervjui s autoricom.

U Hrvatskoj
U Srbiji
U Bosni i Hercegovini
U Crnoj Gori

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. ↑ UPC 9789531883115
  2. ↑ Milović, Jelena (2011). „Croato, serbo, montenegrino e bosniaco. Quattro lingue o una lingua con quattro nomi?” [Hrvatski, srpski, crnogorski i bosanski. Četiri jezika ili jedan jezik s četiri imena?] (talijanski). Studi di Glottodidattica (Bari) 5 (2): 36. ISSN 1970-1861. OCLC 742525275. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-03. Pristupljeno 2018-05-28. 
  3. ↑ Mančić, Milica (8. marta 2015). „Osmi mart: deset inspirativnih žena”. SEEbiz. Arhivirano iz originala na datum 8. maja 2015. Pristupljeno 24. januara 2017. 
  4. ↑ Isječci iz novinskih prikaza
  5. ↑ „Prevoditelj na španjolski Juan Cristóbal Díaz o knjizi”. Arhivirano iz originala na datum 2014-02-26. Pristupljeno 2014-07-30. 
  6. ↑ Glušica, Rajka (20. juna 2020). „Mitovima i obmanama do poželjne slike stvarnosti”. Podgorica: Vijesti. ISSN 1450-6181. Arhivirano iz originala na datum 28. juna 2020. Pristupljeno 25. jula 2022. »broj citiranih autora i radova je preko pet stotina« 
  7. ↑ Izdavač o knjizi
  8. ↑ „Jezik i nacionalizam: tri godine kasnije”. Arhivirano iz originala na datum 2014-07-19. Pristupljeno 2014-07-19. 
  9. ↑ Ivančić, Barbara (septembar 2015). „Nessuna lingua è pura: Intervista a Snježana Kordić” [Nijedan jezik nije čist: intervju sa Snježanom Kordić] (talijanski). Versodove: rivista di litteratura (Bolonja) 17: 9. ISBN 978-88-9408-452-8. OCLC 848896269. CROSBI 792596. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-15. Pristupljeno 2018-02-03. 
  10. ↑ Bahrer, Manuel (1. oktobra 2018). „Zajednički jezik nema veze s Jugoslavijom”. Beč: Kosmo. Pristupljeno 9. novembra 2018. 
  11. ↑ „U Austriji održana konferencija o jeziku i nacionalizmu”. Mostar: Tačno.net. 25. septembra 2018. CROSBI 976386. Arhivirano iz originala na datum 2018-12-13. Pristupljeno 3. februara 2019. 
  12. ↑ Kordić, Snježana (24. avgusta 2018). „Kratke noge laži (odgovor Borisu Budenu)”. Zagreb: Slobodni Filozofski. CROSBI 951612. Arhivirano iz originala na datum 2018-08-26. Pristupljeno 7. septembra 2018. 
  13. ↑ Gromača Vadanjel, Tatjana (11. jula 2015). „Jezikoslovci rade u korist nacionalističke politike”. Zagreb: Autograf. ISSN 1849-143X. Arhivirano iz originala na datum 2015-07-11. Pristupljeno 24. novembra 2017. 
  14. ↑ Video prezentacija izložbe "Jezik je virus – Instalacija na temu policentričnosti jezika i Snježane Kordić na YouTube, Kustos i umjetničko vodstvo: Emil Matešić", Galerija na katu KIC-a, Zagreb 2022.
  15. ↑ Popis svih poglavlja knjige
  16. ↑ Jović, Dejan (2017). Rat i mit: politika identiteta u suvremenoj Hrvatskoj. Biblioteka Platforma ; 60. Zaprešić: Fraktura. str. 194, 317. ISBN 978-953-266-876-6. OCLC 1015859338. CROSBI 899891. 
  17. ↑ Bahrer, Manuel (15. marta 2018). „Die Sprachpolitik am Balkan ähnelt jener des Dritten Reiches” [Jezična politika na Balkanu slična je onoj u Trećem Rajhu] (njemački). Beč: Kosmo. Pristupljeno 7. septembra 2018. 
  18. ↑ Zanelli, Aldo (2018) (njemački). Eine Analyse der Metaphern in der kroatischen Linguistikfachzeitschrift Jezik von 1991 bis 1997 [Analiza metafora u hrvatskom lingvističkom stručnom časopisu Jezik od 1991. do 1997.]. Studien zur Slavistik ; 41. Hamburg: Dr. Kovač. str. 76. ISBN 978-3-8300-9773-0. OCLC 1023608613. (FFZG). 
  19. ↑ Starčević, Anđel (2016). „Govorimo hrvatski ili ’hrvatski’: standardni dijalekt ili jezične ideologije u institucionalnom diskursu”. Suvremena lingvistika (Zagreb) 42 (81): 74, 101. ISSN 0586-0296. OCLC 985162660. CROSBI 827610. ZDB-ID 012432865. Pristupljeno 2019-11-25. 
  20. ↑ „6 najboljih i najgorih u 2014. godini”. Prometej. 1. januara 2015. Arhivirano iz originala na datum 2015-02-08. Pristupljeno 12. aprila 2016. 
  21. ↑ Ukratko o jezičnom purizmu od iste autorice
  22. ↑ Pisker, Lidija (1. oktobra 2018). „The politics of language in Bosnia and Herzegovina” [Politika jezika u Bosni i Hercegovini] (engleski). Brussels: Equal Times. Arhivirano iz originala na datum 2019-03-27. Pristupljeno 7. aprila 2019. 
  23. ↑ Sretenović, Marjana (7. oktobra 2016). „Razlika između listopada i oktobra”. Belgrade: Politika. str. 1, 12. ISSN 0350-4395. Arhivirano iz originala na datum 2018-09-07. Pristupljeno 4. januara 2019. 
  24. ↑ Ukratko o policentričnom standardnom jeziku od iste autorice
  25. ↑ Predstavljanje knjige Jezik i nacionalizam 2012. na YouTube (10 minuta)
  26. ↑ Šipka, Danko (2019) (engleski). Lexical layers of identity: words, meaning, and culture in the Slavic languages [Leksički slojevi identiteta: riječi, značenje i kultura u slavenskim jezicima]. New York: Cambridge University Press. str. 166. DOI:10.1017/9781108685795. ISBN 978-953-313-086-6. LCCN 2018048005. OCLC 1061308790. 
  27. ↑ Iz knjige odlomak o imenu jezika Arhivirano 2013-05-10 na Wayback Machine-u E-novine
  28. ↑ Prikaz Gröschelove knjige od iste autorice
  29. ↑ SOS ili tek alibi za nasilje nad jezikom, Forum 16. marta 2012. str. 39
  30. ↑ Karabeg, Omer (30. septembra 2018). „Da li će Dejton uništiti kulturu u BiH: razgovor s Tanjom Šljivar i Dinom Mustafićem”. Radio Slobodna Evropa. Pristupljeno 23. oktobra 2018. 
  31. ↑ Lukić, Marija (2020) (španjolski) (PDF). ¿A quién partenece (nuestra) lengua? La lucha para la paz lingüística en los Balcanes. El serbocroata entre el recuerdo, el rechazo y el anhelo [Kome pripada (naš) jezik? Borba za jezični mir na Balkanu. Srpskohrvatski između sjećanja, odbijanja i čežnje]. tesis doctoral. Granada: Universidad de Granada. str. 18. Pristupljeno 23. jula 2022. »Snježana Kordić, investigadora croata, publicó en su paí s la obra Nacionalismi y langua, donda ataca el unilateralismo de los lingüistas croatas, cuyas actuaciones considera muy nacionalistas.« 
  32. ↑ Ukratko o nacionalnom identitetu i kulturi od iste autorice
  33. ↑ Leto, Maria Rita (2019). „Brotherhood and Unity: Language and Language Politics in the Socialist Federal Republic of Yugoslavia (1945-1991)” [Bratstvo i jedinstvo: Jezik i jezična politika u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji (1945-1991)]. u: Bassi, Giulia (engleski). Words of Power, the Power of Words. The Twentieth-Century Communist Discourse in International Perspective. Studi di Storia ; 6. Trst: Edizioni Università di Trieste. str. 296. ISBN 978-88-5511-086-0. Pristupljeno 9. januara 2020. 
  34. ↑ Zbiljić, Dragoljub (5. novembra 2010). „Odstrel srpskog jezika”. Beograd: NIN. str. 4. ISSN 0027-6685. Arhivirano iz originala na datum 2012-07-05. Pristupljeno 9. februara 2013. 
  35. ↑ Nikolić, Nenad (31. marta 2011). „Čiji je jezik srpski?”. Beograd: Pečat. str. 63–65. ISSN 1820-712X. Arhivirano iz originala na datum 2011-08-31. Pristupljeno 4. aprila 2014. 
  36. ↑ Vujatović, Nenad (13. maja 2011). „Kako upokojiti vampira?”. Sarajevo: Dani. str. 74–77. ISSN 1512-5130. Arhivirano iz originala na datum 2012-07-05. Pristupljeno 6. Novembra 2013.  ; „Kako upokojiti vampira?”. Zagreb: H-alter. ISSN 1847-3784. Arhivirano iz originala na datum 2012-07-09. Pristupljeno 3. marta 2015. 
  37. ↑ Tekst prijave
  38. ↑ Popratno obrazloženje Državnog odvjetništva uz odbacivanje prijave
  39. ↑ „U Japanu konferencije o jeziku i nacionalizmu”. Mostar: Tačno.net. 19. decembra 2018. CROSBI 976044. Arhivirano iz originala na datum 2018-12-21. Pristupljeno 8. maja 2019.  (program konferencije)
  40. ↑ „U Pragu konferencija o jeziku”. Mostar: Tačno.net. 21. oktobra 2018. CROSBI 976385. Arhivirano iz originala na datum 2018-12-13. Pristupljeno 5. aprila 2019. 
  41. ↑ „Menschen, die Frieden stiften” (njemački). München: Süddeutsche Zeitung. 2010-12-29. str. 2. ISSN 0174-4917. Pristupljeno 2018-06-07. 
  42. ↑ Simić, Tanja (11. januara 2011). „Njemačka mirovna nagrada književnom enfant terribleu: razgovor s Nenadom Popovićem”. Zagreb: Nacional. str. 52–56. ISSN 1330-9048. Arhivirano iz originala na datum 2012-07-11. Pristupljeno 9. decembra 2016. 
  43. ↑ Centar za mir, nensailje i ljudska prava
  44. ↑ Bugarski, Ranko (2019). „"The Declaration on the Common Language": A View from the Inside” ["Deklaracija o zajedničkom jeziku": pogled iznutra] (engleski). Aegean Working Papers in Ethnographic Linguistics 2 (2): 23. DOI:10.12681/awpel.22595. ISSN 2858-2801. S2CID 216297674. Pristupljeno 17. VII. 2022. »The Declaration came into being as a result of a year-long regional project called "Jezici i nacionalizmi" [Languages and nationalisms], originally inspired by an influential book by the well-known Croatian linguist Snježana Kordić (2010).« 
  45. ↑ „Srbi, Hrvati, Bošnjaci i Crnogorci govore istim jezikom”. emisija N1 na jedan. N1 (televizija). 21. septembra 2016. Arhivirano iz originala na datum 2017-12-01. Pristupljeno 3. aprila 2018.  minuta 01:05
  46. ↑ Tribina "Čiji je naš jezik?", minuta 25:20 na YouTube

Vidi još[uredi | uredi kod]

Eksterni linkovi[uredi | uredi kod]

Commons-logo.svg

Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Jezik_i_nacionalizam&oldid=41314945