Ivan Klajn

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Ivan Klajn

Rođenje (1937-01-31)31. 1. 1937.
Beograd
Smrt 31. 3. 2021. (dob: 84)
Beograd
Prebivalište Zemun
Državljanstvo Republike Srbije
Polje lingvist, filolog, historičar jezika
Institucija Univerzitet u Beogradu

Ivan Klajn (Beograd, 31. januar 1937Beograd, 31. mart 2021) bio je lingvist, historičar jezika, redovni profesor Filološkog fakulteta u Beogradu, redovni član Srpske akademije nauka i umetnosti i dopisni član Akademije della Crusca u Firenci. Za dopisnog člana SANU izabran je 2000. godine, za redovnog 2003. godine. Za dopisnog člana najstarije evropske akademije, Akademije della Crusca u Firenci, izabran je 11. septembra 2013. godine. Završio je studij talijanskog jezika i književnosti 1961. na Filološkom fakultetu u Beogradu, gde je predavao morfologiju i sintaksu savremenog talijanskog jezika, historiju talijanskog jezika, historijsku gramatiku španskog jezika, primenjenu lingvistiku i uporednu gramatiku romanskih jezika. Kao lektor za srpskohrvatski, boravio je od 1968. do 1970. u Univerzitetu u Firenci, a akademske 1983/1984. na Univerzitetu Jejl u Sjedinjenim Američkim Državama.

Talijansko odličje za zasluge Commendatore dell'Ordine della Stella d'Italia primio je 26. jula 2004. Sretenjski orden trećeg stepena primio je 15. februara 2015.

Knjige i članci[uredi | uredi kod]

Od 1974. piše dvosedmične rubrike o problemima savremenog srpsko(hrvatsko)g jezika najprije u "Borbi", a zatim u "Politici" i u "Ilustrovanoj Politici", posljednjih petnaestak godina u "Ninu".

Bio je glavni urednik lingvističkog časopisa Jezik danas, koji izdaje Matica srpska. Objavio je brojne radove u lingvističkim časopisima.

Knjige[uredi | uredi kod]

  • Uticaji engleskog jezika u italijanskom (1971)
  • Istorijska gramatika španskog jezika (1977)
  • Razgovori o jeziku (1978)
  • Jezik oko nas (1980)
  • O funkciji i prirodi zamenica (1985)
  • Rečnik novih reči (1992 )
  • Rečnik jezičkih nedoumica (1992)
  • Pisci i pismenjaci (1994)
  • Italijansko-srpski rečnik (1996, pet izdanja)
  • Ispeci pa reci (1998)
  • Lingvističke studije (2000)
  • Stranputice smisla (2000)
  • Tvorba reči u savremenom srpskom jeziku — prvi deo (2002)
  • Tvorba reči u savremenom srpskom jeziku — drugi deo (2003)
  • Zanimljiva imena (2005)
  • Veliki rečnik stranih reči i izraza (s Milanom Šipkom) (2006)
  • Gramatika srpskog jezika za strance (2006)
  • I filozofi su ludi: antologija smešnih štamparskih grešaka (2007)
  • Grammatica della lingua serba (2007)
  • Ime moje i tvoje (s Milanom Šipkom) (2011)
  • Strani izrazi i izreke (s Milanom Šipkom) (2011)
  • Bušenje jezika (2012)
  • B(r)ušenje jezika (2013)
  • Normativna gramatika srpskog jezika (s Predragom Piperom) (2013)

U suautorstvu s Pavlom Ivićem, Mitrom Pešikanom i Branislavom Brborićem napisao je Jezički priručnik u izdanju Radio-televizije Beograd (1991). U zborniku Srpski jezik na kraju veka (1996) napisao je dio o leksici. Njegov Rečnik jezičkih nedoumica doživio je šest izdanja. Za Italijansko-srpski rečnik (1996) dobio je nagradu talijanske vlade.

Prevodilaštvo[uredi | uredi kod]

Preveo je više knjiga s talijanskog i engleskog jezika. Njegov prijevod komedije Giordana Bruna Svećar izvodio se u Ateljeu 212 u Beogradu. Jedan je od priređivača srpskog izdanja Kembričke enciklopedije jezika (Nolit, Beograd, 1987) Davida Crystala i jedan od prevodilaca (uz Borisa Hlebeca) srpskog izdanja Enciklopedijskog rečnika moderne lingvistike (Nolit, Beograd, 1988) istog autora.

Članstva[uredi | uredi kod]

Bio je član je saveta Vukove zadužbine, je Odbora za standardizaciju srpskog jezika i predsjednik Komisije za odnose s javnošću i rešavanje neodložnih pitanja. Bio je suradnik Matice srpske.

Enigmatika[uredi | uredi kod]

Zanimao se i za enigmatiku. U zagrebačkom Vjesnikovom kvizu (i njegovim posebnim izdanjima) objavio je nekoliko članaka s enigmatskom tematikom, kao i nekoliko zagonetaka (npr. palindromnih rečenica) ili zadataka povezanih s jezikom. Dio njegovih enigmatskih doprinosa spomenut je u knjizi "Kombinatorika u igrama riječi" Alojza Buljana (Matica hrvatska - ogranak Novska, Novska, 2003).

Izvori[uredi | uredi kod]

Vanjske veze[uredi | uredi kod]