Ivana Bodrožić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Ivana Bodrožić
Biografske informacije
Rođenje1982.
Državljanstvohrvatsko
Djeca2
Opus
2005–
Književne vrsteproza, poezija
Jeziksrpskohrvatski
Znamenita djela
Hotel Zagorje, 100% pamuk, Rupa
Nagrade
Kiklop i Kočićevo pero
2010 Hotel Zagorje
Nagrada Meša Selimović
2021 Sinovi, kćeri

Ivana Bodrožić (Vukovar, 1982.) je hrvatska književnica.

Biografija

[uredi | uredi kod]

Ivana Bodrožić rođena je 1982. godine u Vukovaru, opću gimnaziju pohađala je u Zagrebu, a magistrirala je na studiju filozofije i kroatistike Sveučilišta u Zagrebu.

Za vrijeme rata 1990-ih njezin otac Ante ubijen je na Ovčari,[1][2] (službeno se vodi kao nestao),[3] a ona je s majkom i bratom kao izbjeglica živjela u Zagrebu i Kumrovcu. Od 2006. do 2016. imala je dvostruko prezime Simić Bodrožić, dok je bila u braku s književnikom i urednikom Romanom Simićem.[4]

Za zbirku poezije Prvi korak u tamu objavljenu 2005. godine nagrađena je uglednom književnom nagradom Goran za mlade pjesnike. Za istu zbirku dobiva nagradu Matice hrvatske Kvirin, za najboljeg pjesnika do 35 godina. Poeziju objavljuje u raznim književnim časopisima (Vijenac, Quorum,[5] Poezija), a uvrštena je i u antologiju suvremene hrvatske poezije Utjeha kaosa Miroslava Mićanovića,[6] kao najmlađa autorica. Također je uvrštena u antologiju Damira Šodana Drugom stranom. Pjesme su joj prevođene na razne evropske jezike, a prijevod cjelovite zbirke Prvi korak u tamu izašao je na španjolskom jeziku.

Roman Hotel Zagorje (objavljen 2010. godine u izdavačkoj kući Profil) nagrađen je sljedećim nagradama: Josip i Ivan Kozarac (Povelja uspješnosti); Kočićevo pero, Banjaluka – Beograd (za vanredne uspehe u savremenoj književnosti); Kiklop – za najbolje prozno djelo. 2012. godine izišao je njemački prijevod tog romana u uglednoj izdavačkoj kući Hanser, te u francuskoj Acte Sud. Roman je objavljen i u Srbiji, te na slovenskom, češkom, makedonskom, turskom i danskom jeziku. Prema istom djelu, kao koscenaristica, Ivana Bodrožić zajedno s nagrađivanom bosanskohercegovačkom redateljicom Jasmilom Žbanić napisala je scenarij za igrani film. Dobitnica je Večernjakove nagrade „Ranko Marinković“ (2. mjesto) za najbolju kratku priču u 2011. godini.

Djela (izbor)

[uredi | uredi kod]
  •    (2005). Prvi korak u tamu. Goranovo proljeće: novi hrvatski pjesnici, knj. 40. Zagreb: Studentsko kulturno umjetničko društvo Ivan Goran Kovačić. str. 58. ISBN 953-6126-23-0. OCLC 876646908.  (NSK).
španjolsko izdanje: Primer paso a la oscuridad, Baile del Sol, Tenerife, 2011.[7]
Inozemna izdanja:
Hotel Zagorje, Modrijan, Ljubljana, 2011.
Hotel Zagorje, Rende, Beograd, 2011.
Hôtel Z, Actes Sud, Arles, 2012.
Hotel Nirgendwo, Zsolnay Verlag, Beč, 2012.
Hotel Zagorje, Magor, Skopje, 2012.
Hotel Zagorje, Paseka, Prag-Litomyšl, 2012.
Hiçbir yer oteli, Aylak Adam, Istanbul, 2015.
Hotel Intetsteds, Tiderne Skifter, Kopenhagen, 2015.

Nagrade

[uredi | uredi kod]
  • 2005. Goran za mlade pjesnike (za rukopis Prvi korak u tamu)[9]
  • 2005. Kvirin, za najbolju pjesničku knjigu autora do 35 godina, (za zbirku pjesama Prvi korak u tamu)[10]
  • 2010. Kočićevo pero za roman Hotel Zagorje[11]
  • 2010. Kiklop za prozno djelo godine[12]
  • 2011. Ranko Marinković, 2. nagrada, za kratku priču Nema mjesta
  • 2017. Balkan Noir, za roman Rupa[8]
  • 2021. Meša Selimović, za roman Sinovi, kćeri[13]

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. ↑ Vitkine, Benoît (28. 12. 2011). „Vingt ans après, l'impossible réconciliation des Serbes et des Croates de Vukovar” (francuski). Pariz: Le Monde. Pristupljeno 1. 6. 2012. »Le père d'Ivana Bodrozic, Ante, est l'un des morts d'Ovcara.« 
  2. ↑ Lucić, Predrag (9. 6. 2012). „Ovčara za Ivanu Simić Bodrožić”. Rijeka: Novi list. ISSN 1334-1545. Arhivirano iz originala na datum 2012-06-10. Pristupljeno 4. 2. 2013. 
  3. ↑ Knjiga osoba nestalih na području Republike Hrvatske - Book of Missing Persons on the Territory of the Republic of Croatia Arhivirano 2015-02-26 na Wayback Machine-u, str. 13., hck.hr, pristupljeno 18. veljače 2017.
  4. ↑ „Razveli se Ivana Bodrožić i Roman Simić”. Zagreb: Story.hr. 2. 4. 2016. Pristupljeno 21. 3. 2017. 
  5. ↑ Lokotat, Kruno (30. 9. 2004). „Čekajući da se stvari razjasne”. Zagreb: Vijenac br. 276. Arhivirano iz originala na datum 2022-09-25. Pristupljeno 6. 7. 2005. 
  6. ↑ Mićanović, Miroslav. „Utjeha kaosa”. Hrvatski plus. Pristupljeno 5. 4. 2011. 
  7. ↑ Alberto García-Teresa, Primer paso a la oscuridad, culturamas.es, 31. 7. 2011., pristupljeno 18. 2. 2017.
  8. ↑ 8,0 8,1 Sinovi, kćeri Ivana Bodrožić Arhivirano 2020-10-29 na Wayback Machine-u, cortoliterary.com, pristupljeno 25. listopada 2020.
  9. ↑ „Kulturna kronika”. Zagreb: Vijenac br. 287. 2005. Arhivirano iz originala na datum 2008-04-11. Pristupljeno 2. 7. 2006. 
  10. ↑ „Prvi korak u tami Ivane Simić-Bodrožić”. Moderna vremena. 30. 9. 2008. Pristupljeno 4. 1. 2009. 
  11. ↑ „Kočićevo pero za Ivanu Simić-Bodrožić”. Sutra.ba. 9. 11. 2010. Arhivirano iz originala na datum 2020-02-23. Pristupljeno 5. 6. 2011. 
  12. ↑ „Ivana Simić Bodrožić dobila 'Kiklop' za Hotel Zagorje”. Zagreb: Jutarnji list. 11.12. 2010. ISSN 1331-5692. Pristupljeno 8.7. 2012. 
  13. ↑ Marušić, Antonela (17. oktobra 2021). „Ivana Bodrožić: Nagrada Meša Selimović inzistira na našim sličnostima”. Zagreb: Novosti. ISSN 1845-8955. Pristupljeno 19. 10. 2021. 

Eksterni linkovi

[uredi | uredi kod]
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Ivana_Bodrožić&oldid=41913581