Dejan Čavić
Dejan Čavić (Zenica, 10. septembar 1934 — Beograd, 22. mart 2025) je srpski glumac, prevodilac i režiser.
Dejan Čavić je rođen u Zenici 10. septembra 1934. godine. Završio je Akadeniju za pozorišnu umetnost 1955. Završio je i diplomske studije na Šekspirovom univerzitetu u Bermingamu, Stratfor na Ejvonu 1958/59, studirao anglistiku u Beogradu.
Karijeru je započeo u Narodnom pozorištu u Sarajevu, a od 1961. do 1996. je igrao u Ateljeu 212, gde je pored glume bio i režiser, operativni direktor, pomoćnik upravnika, v.d. upravnika a učestvovao je i u realizaciji BITEF-a.
Pisao članke o pozorištu u časopisima i novinama.
Bio je profesor glume i dikcije na Akademiji umetnosti BK Univerziteta u Beogradu.
Odigrao je više od 100 uloga u pozorištu i tridesetak na filmu i televiziji.
Preveo je dela Hauarda Pintera: Rođendan, Revija, Patuljci, Tišina.
U Ateljeu 212:
- Rođendan – Harold Pinter
- Srećan Događaj – Slavomir Mrožek
- Ludilo udvoje – Ežen Jonesko
Za Radio Beograd – dvadesetak drama
| Filmografija glumca Dejan Čavić | |||
| God. | Naziv | Uloga | |
|---|---|---|---|
| 1960.-te | |||
| 1965. | Inspektor | komandir milicije | |
| 1967. | Arsenik i stare čipke | ||
| 1967. | Smoki (TV serija) | ||
| 1967. | Pusti snovi | prevodilac | |
| 1968. | Ledeno ljeto | ||
| 1970.-te | |||
| 1971. | Ceo zivot za godinu dana | upravnik doma za stare | |
| 1972. | Paljenje rajhstaga | ||
| 1972. | Rozenbergovi ne smeju da umru | ||
| 1973. | Kralj Ibi | ||
| 1975. | Svedoci optuzbe | ||
| 1976. | Poseta stare dame | Hanke | |
| 1977. | Marija Magdalena | sudski stražar | |
| 1977. | Babino unuče (TV serija) | očuh | |
| 1978. | Povratak otpisanih (TV serija) | Pilot | |
| 1980.-te | |||
| 1981. | Svetozar Marković (TV serija) | ||
| 1983. | Licem u lice u Napulju | Ivan | |
| 1983. | Korespondencija | Baron | |
| 1985. | Priče iz bečke šume | ||
| 1985. | Tajna Laze Lazarevića | sudski veštak | |
| 1987. | Escape from Sobibor | ||
| 1988. | Roman o Londonu | ginekolog | |
| 1987 - 1988. | Bolji život | islednik | |
| 1989. | Čudo u Šarganu | Manojlo | |
- Hamlet, Oberon, Marko Antonije (Vilijem Šekspir)
- Poručnik (Balada o poručniku i Marjutki. Kreft)
- Renc (Šarena lopta, Torkar)
- Marik (Pobuna na Kejnu, Herman Vouk)
- Van Dorn (Mladost pred sudom, Timajer)
- Mik (Nastojnik, Harold Pinter)
- Marsel (Afera, Krištof Jacek Kozak)
- Marko Antonije (Julije Cezar, Verih i Voskovic)
- Tedi (Povratak, Harold Pinter)
- Ričard, Džejms (Ljubavnik & Revija, Harold Pinter)
- Žak Ru (Progon i ubistvo Mara Sada kako ga prikazuje glumačka grupa iz Šarantona, Piter Vajs)
- Ritmajster (Priče iz Bečke šume, Horvat)
- Radž (Sledeći put ću vam to otpevati, Sanders)
- Soul (Veza, Džek Gelber)
- On (Ludilo, Ežen Jonesko)
- Vanredna Sterijina nagrada – za kulturu scenskog govora