Nikola Vučić

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Nikola Vučić
Nema slobodne slike
Nikola Vučić (2019)
Rođen/a 23. septembar 1995. (1995-09-23) (dob: 23)
Mostar, Bosna i Hercegovina
Prebivalište Sarajevo
Mostar
Nacionalnost Hrvat[1]
Državljanstvo Bosna i Hercegovina
Zanimanje televizijski voditelj, novinar
Godine aktivnosti 2008.–
Poslodavac N1 (televizija)
Nagrade Novinarska nagrada UN Women u BiH, Udruženje BH novinari, Asocijacija XY
2017 za izvještavanje o temi rodno zasnovanog nasilja
Nagrada Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, uz podršku Misije OSCE-a u BiH
2018 za doprinos ravnopravnosti spolova

Nikola Vučić (Mostar, 23. 9. 1995.), reporter i prezenter na N1 televiziji u Bosni i Hercegovini.

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Nikola Vučić je rođen 23. 9. 1995. godine u Mostaru. Godine 2008. je kao 13-godišnjak osnovao s četvoricom vršnjaka u Mostaru internetsku televiziju "Bijeli brijeg", koja je program putem interneta emitirala u dnevnom ritmu i za koju je dvije godine snimao i uređivao svakoga tjedna vlastitu emisiju o događajima u Mostaru pod naslovom "Extra".[1][2] S napunjenih 20 godina postaje najmlađi voditelj Dnevnika na Federalnoj televiziji u Sarajevu,[2] gdje radi godinu dana, nakon čega 2016. godine prelazi na N1 televiziju, koja je ekskluzivni regionalni informativni partner CNN-a. Radio je niz novinarskih priloga za Federalnu televiziju,[3] a zatim aktivno radi autorske novinarske priloge za N1.[4] Njegovi počeci angažmana u medijima vezuju se za rodni Mostar, gdje je neko vrijeme bio i novinar radija Studio88,[5] portala Tačno.net,[2] član dramskog studija u Teatru mladih,[6] voditelj tribina i organizator Omladinskog foruma. Dobitnik je nekoliko nagrada, prve već s 18 godina.[6][7][2]

Kritika nacionalizma[uredi - уреди | uredi izvor]

Teme koje su u fokusu novinarskog angažmana Nikole Vučića, prema izvoru internetskog portala N1,[8] tiču se ponajprije obrazovnih i kulturnih politika, izgradnje mira i ljudskih prava. Novinarstvo je za njega - kako kaže - jedna od mogućih i važnijih formi društvenog angažmana, ali najprije objektivan pogled na društvenu svakodnevicu. Tijekom 2014., 2015. i 2016. godine na portalu Tačno.net, koji djeluje u okviru Centra za kritičko mišljenje, objavio je niz kritičkih tekstova o (hrvatskom) nacionalizmu. Posebnu su pozornost izazvali tekstovi na račun hrvatskih jezikoslovaca, u prvome redu Sande Ham,[9] ali i Anite Peti Stantić,[10] u kojima kroz primjere i citate ukazuje na nacionalizam hrvatskog jezikoslovlja i ignoriranje znanstvenih argumenata. Pozitivan prikaz piše o knjizi "Jezik i nacionalizam" hrvatske lingvistice Snježane Kordić, o čijim tvrdnjama iznesenim u toj znanstvenoj monografiji kaže kako su potkrijepljene obimnom inozemnom stručnom literaturom te da predstavljaju ohrabrenje svim onim ljudima koji propituju ustaljene nacionalističke dogme, poput temeljne, koju Snježana Kordić imenuje kao “sveto trojstvo jezika, nacije i države”.[11] Kritički tekst o studentima Sveučilišta u Mostaru koji djeluju u okviru Hrvatskog studentskog politološkog foruma objavio je nakon njihovog javnog priopćenja o pitanju pokretanja hrvatskog kanala u Bosni i Hercegovini[12], istaknuvši kako je nonsens širiti ideju o tome da se jezik Hrvata razlikuje od jezika druga dva konstitutivna naroda i većine onih koje Ustav BiH prepoznaje kao Ostale, te zato tražiti da bude posebno tretiran u javnom radio-televizijskome sustavu.[13] U skladu sa svojim kritičkim odnosom prema jezičnome nacionalizmu, Nikola Vučić je krajem 2016. godine došao na ideju da napiše jedan dokument kojemu je dao naslov "Deklaracija o zajedničkom jeziku", i pozvao je eksperte da njegovu verziju teksta dorade i ponude na potpisivanje istaknutim intelektualcima.[14] Kada su se početkom 2017. lingvisti usuglasili oko svih formulacija u tekstu, potpisao je Deklaraciju među prvima.[15]

Nikola Vučić dok vodi Dnevnik na Federalnoj televiziji (2015)

O knjizi bosanskog franjevca Drage Bojića "Zlato i tamjan: kritički osvrti na politiku i religiju" objavio je 2016. u bh. nezavisnim novinama "Oslobođenje" afirmativan prikaz "Knjiga društvene nelagode".[16] A kritički osvrt objavio je o tekstu "Marijina poslušnost i žene danas" katoličkog teologa Ivice Raguža,[17] citirajući suvremene feminističke teološke misli i problematizirajući pitanje Raguževog doslovnog, bukvalnog čitanja biblijskoga teksta kroz model kanonskoga autoriteta. Navodi kako takav pristup valja promatrati s jasnom kritičkom distancom, budući da je tekst prema takvom tumačenju apsolutno proročanstvo i otkrovenje nadvremenske istine, koja odgovara na pitanja i probleme svih vremena.[18] Vučić je sudjelovao na više konferencija i okruglih stolova povodom tema religije, feminizma i ljudskih prava.[19] Zajedno sa drugim mladim autoricama i autorima sudjelovao je u izradi zbornika "Kada se sretnu feminizam i religija" u koji je uvršten i njegov članak o temi "Feminizam je i muško pitanje".[20] Nakon što je u Hrvatskoj objavljen prijevod knjige "Vjera i sloboda" feminističke teologinje Terese Forcades, objavljuje prikaz knjige naslovljen "Vjera i sloboda: teologija subverzije" u kojem navodi da ova "knjiga teološko-filozofskih eseja (...) djelo je koje zavređuje i pobuđuje pozornost čitateljstva, stoga je preporuka na čitanje svima onima koji žele (iznova) iskoračiti iz nametnute logike mišljenja o vjeri i slobodi".[21] Objavljivao je prikaze i eseje u Književnoj republici i u Beharu.

Nagrade[uredi - уреди | uredi izvor]

Nikola Vučić u studiju N1 televizije (2017)
  • Novinarska nagrada UN Women u BiH, Udruženja BH novinari i Asocijacije XY u kategoriji TV novinarstva za izvještavanje o temi rodno zasnovanog nasilja (2017.)[22]
  • Nagrada Komisije za ostvarivanje ravnopravnosti spolova Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, koja Priznanje za doprinos ravnopravnosti spolova u 2017. godini dodjeljuje zajedno sa Agencijom za ravnopravnost spolova Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, uz podršku Misije OSCE-a u BiH. Za nagradu je predložen od strane Mreže za izgradnju mira i Sarajevskog otvorenog centra (2018.).[23]

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 M. D. (19. studeni 2008). "Hrvati dobili TV program zahvaljujući 13-godišnjacima". Zagreb: Dnevnik.hr. Arhivirano iz originala 14. studenog 2015. http://dnevnik.hr/vijesti/svijet/hrvati-dobili-tv-program-zahvaljujuci-13-godisnjacima.html. pristupljeno 3. prosinca 2015. 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 Jovanović, Živana (6. april 2018). "Muškarac koji ne zazire od feminizma: intervju s Nikolom Vučićem". Sarajevo: Gracija. ISSN 1840-071X. https://ia801507.us.archive.org/30/items/GracijaIntervjuNikolaVucic642018/Gracija-intervju-Nikola-Vucic-6-4-2018.jpeg. pristupljeno 28. aprila 2018.  (COBISS.BH).
  3. Vučić, Nikola (7. lipnja 2016). "Dnevnik 2: Ima li u BiH spemnosti za cjelovitu reformu obrazovanja?". Sarajevo: Federalna televizija. http://www.federalna.ba/bhs/vijest/168509/sustav-fragmentiran-sve-konce-vuku-nize-razine. pristupljeno 3. veljače 2018.  (2 minute)
  4. Vučić, Nikola (2016-2018). Autorski prilozi, reportaže i tekstovi objavljeni i emitirani na N1 televiziji i web portalu. Sarajevo: N1 Info. pristupljeno 5. ožujka 2018.
  5. B. A. (2. veljače 2013). "Esej mladog Mostarca: svi smo samo kapi vode od kojih je svaka posebna a opet dio istoga toka". Sarajevo: 24 sata. Arhivirano iz originala 15. studenog 2015. http://24sata.info//vijesti/bosna-i-hercegovina/mostar/133771-esej-mladog-mostarca-svi-smo-samo-kapi-vode-od-kojih-je-svaka-posebna-a-opet-dio-istoga-toka.html. pristupljeno 7. prosinca 2016. 
  6. 6,0 6,1 "Jesmo li sigurni?". Mostar: Tačno.net. 2. veljače 2013. Arhivirano iz originala 15. studenog 2015. http://www.tacno.net/novosti/nikola-vucic-jesmo-li-sigurni/. pristupljeno 4. siječnja 2016. 
  7. (COBISS.BH).
  8. N1info.com, TV lica, Naslovna, Nikola Vučić., pristupljeno 9. listopada 2017.
  9. Vučić, Nikola (9. ožujka 2015). "Jezikova milicija Sande Ham". Tačno.net. pristupljeno 12. siječnja 2018.
  10. Vučić, Nikola (14. srpnja 2016.). "(Srpsko)hrvatski naš svagdašnji". Tačno.net. pristupljeno 2. srpnja 2017.
  11. Vučić, Nikola (5. lipnja 2016). "O jeziku i nacionalizmu: šest godina kasnije". Tačno.net. pristupljeno 7. veljače 2018.
  12. A. A. (19. travnja 2016). "HSPF: Kome i zašto smeta hrvatski TV kanal?" Pogled.ba. pristupljeno 24. studenog 2017.
  13. Vučić, Nikola (9. svibnja 2016.) "Studenti u nacionalističkom loncu". Tačno.net. pristupljeno 3. ožujka 2018.
  14. Promocija Deklaracije u Beču, vidjeti od minute 1:05:45 na YouTubeu
  15. "Novi Bečki dogovor?". Mostar: Tačno.net. 25. ožujka 2019. Arhivirano iz originala 15. travnja 2019. http://www.webcitation.org/77dteohoj. pristupljeno 21. travnja 2019. 
  16. Vučić, Nikola (27. kolovoza 2016). "Knjiga društvene nelagode". Sarajevo: Oslobođenje. pristupljeno 14. lipnja 2017.
  17. Raguž, Ivica (33-34, 2016). "Marijina poslušnost i žene danas". Glas Koncila. pristupljeno 27. siječnja 2018.
  18. Vučić, Nikola (15. kolovoza 2016). "Feministička teologija nasuprot Glasa Koncila: kritika glorifikacije poslušnosti". Tačno.net. pristupljeno 4. kolovoza 2017.
  19. A. A. (21. srpnja 2016). "Tribina 'Žensko tijelo kao bojno polje': Veliki problem žrtava ratnog silovanja je šutnja". Pogled.ba. pristupljeno 5. veljače 2018.
  20. Vučić, Nikola (2017). Kada se sretnu feminizam i religija (zbornik, ur. Mujić, Medina), članak: "Feminizam je i muško pitanje", str. 8-13, Sarajevo: TPO Fondacija, Omladinski forum, IMIC "Zajedno". pristupljeno 23. siječnja 2018. (COBISS.BH).
  21. Vučić, Nikola (14. prosinca 2017). "Vjera i sloboda: teologija subverzije". Sarajevo: Prometej.ba. pristupljeno 23. siječnja 2018.
  22. Nagrada za reportera N1 Nikolu Vučića. Sarajevo: N1. pristupljeno 12. prosinca 2017.
  23. Novo priznanje za reportera N1 Nikolu Vučića. Sarajevo: N1. pristupljeno 8. ožujka 2018.

Vidi još[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]