Jezik

Izvor: Wikipedia
Disambig.svg Za ostala značenja v. Jezik (razvrstavanje).

Jezik je sistem gestikulacije, gramatike, znakova, glasova, simbola, ili reči, koji se koristi za prikaz i razmenu koncepata (tj., za komunikaciju), ideja, značenja i misli. Može se zamisliti kao "semantički kod". Proučavanje jezika kao koda se zove lingvistikom, koju je kao akademsku disciplinu u tom obliku uveo Ferdinand de Sosir. Oni koji govore ili na druge načine koriste jezik smatrani su (od strane samoproglašenih lingvista) delom te jezičke teorijsko-lingvističke zajednice.

Ljudski jezici[uredi - уреди]

Neophodno je razlikovati "stvarni", upotrebni jezik od standardnog, zvaničnog. Standardni jezik postoji dok postoji podržavajuća politička struktura, dok upotrebni jezik od takvih struktura (uslovno) ne zavisi. Standardni jezik je usko vezan za političke i etničke prilike, dok upotrebni jezik nije; iako se ne može sporiti njihov međusobni uticaj.

Najrečitiji primer za ovo je južnoslovenski jezički prostor: od Crnog mora na istoku do Alpa na zapadu i od južne Mađarske na severu do severne Grčke na jugu. Na tom prostoru postoji sedam standardnih jezika (bugarski, makedonski, srpski, crnogorski, bosanski ili bošnjački, hrvatski i slovenački) i jedan nekada standardni (srpskohrvatski) a danas, sa stanovišta podržavanja političkih struktura -- mrtvi jezik. Sa druge strane, postoji jedan jedini dijalekatski kontinuum: pomerajući se od istoka prema zapadu i od severa prema jugu Balkana -- između dva susedna mesta se neće pronaći do te mere značajna dijalekatska razlika da bi se ta dva mesta mogla definisati kao naseobine u kojima se koriste različiti jezici.

Standardni bugarski jezik je zasnovan na istočnim dijalektima bugarskog jezičkog prostora, dok je standardni srpski jezik zasnovan na zapadnim dijalektima srpskog jezika. Govornici zapadnih bugarskih dijalekata i govornici istočnih srpskih dijalekata de facto govore istim jezikom i među njima ne postoji gotovo ni najmanje nerazumevanje. Za razliku od njih, iako se načelno mogu razumeti, govornici ova dva standardna jezika imaće poprilično teškoća u sporazumevanju. Iako su u pitanju znatno manji prostori, slična je stvar i sa razlikom između hrvatskog jezika slovenačkog jezika, ali i, svakog ponaosob, bugarskog i srpskog jezika prema makedonskom jeziku.

Stvari postaju znatno bizarnije kada se uporede čak i standardi četiri zvanična jezika nastala na osnovu, danas mrtvog, srpskohrvatskog jezika. Čak i između standarda srpskog, crnogorskog, bosanskog ili bošnjačkog i hrvatskog jezika ne postoje razlike koje bi ih lingvistički odvojile u različite jezike. Ipak, politički i etnički osećaj govornika tih jezika je takav da se oni poistovećuju samo sa normom jezika svog etniciteta, odnosno države.

Zato je bitno shvatiti da je standardni jezik politička a ne lingvistička kategorija, dok se lingvisti bave osobinama i standardnog i upotrebnog jezika. (Pogledajte odrednice dijalekat ili Avgust Šlajher za duži opis ove problematike; u jednom slučaju savremeni (dijalekat) u drugom onakav kakvim su ovu problematiku videli lingvisti iz devetnaestog veka Avgust Šlajher.)

Koncepti Ausbausprache-a, Abstandsprache-a, i Dachsprache-a su korišćeni za stvaranje jasnijih razlika između jezika i dijalekata.

Lingvistika[uredi - уреди]

Osnovni članak: lingvistika

Lingvistika detaljno proučava različite teorijske perspektive ljudskih jezika. Članak lingvistika je koristan za kao uvodni članak o jeziku.

Jezička taksonomija[uredi - уреди]

Osnovni članak: jezičke grupe i jezici

Svetski jezici su podeljeni u porodice koje imaju sličnosti. Neke od jezičkih grupa su: indoevropski jezici, afroazijatski jezici, sinotibetanski jezici.

Veštački jezici[uredi - уреди]

Osnovni članak: veštački jezik

Najpoznatiji veštački jezik, zvan esperanto stvorio je L. L. Zamenhof. Esperanto je skup različitih elemenata različitih jezika, a bio je zamišljen kao jezik koji bi trebalo lako da se nauči.

Drugi pisci, kao što je J. R. R. Tolkin, napravili su fantastične jezike zbog literature, lingvistike ili iz ličnih razloga. Ha primer, jedan od Tolkinovih jezika zove se kvenija, a predstavlja dijalekat vilovnjačkog jezika. Taj jezik ima svoju azbuku (tengvar) i izgovor prema jeziku germanolikih ljudi.

Životinjski jezici[uredi - уреди]

Osnovni članak: životinjski jezik

Iako se termin "životinjski jezik" koristi, najveći broj istraživača se slaže u tome da životinjski jezici nisu tako složeni i izražajni kao ljudski. Neki drugi istraživači govore da postoji značajna razlika koja deli ljudske jezike od komunikacije među životinjama, kao i da osnovni principi tih komunikacija nisu u vezi.

Druti istraživači kažu da postoji kontinuitet između komunikacionih metoda svih životinja. Gotovo svi istraživači se slažu da je ljudski jezik složeniji nego komunikacija među životinjama. Više o komunikaciji među ostalim životinjama pogledajte na Projektu "Životinjska komunikacija" (na engleskom).

Formalni jezici[uredi - уреди]

Osnovni članak: formalni jezik

Matematika i računarske nauke koriste veštačke entitete zvane formalnim jezicima (uključujući programske jezike i jezike za označavanje). Ovi jezici često predstavljaju nizove karaktera uzglobljenih u neku vrstu kombinacije formalne gramatike i semantike.

Informacije o jezicima i pismima na Vikipediji[uredi - уреди]

Prirodni jezici[uredi - уреди]

Glavne jezične grupe[uredi - уреди]

Grupe Afrike i jugozapadne Azije[uredi - уреди]

Grupe Evrope, sjeverne, zapane i južne Azije[uredi - уреди]

Grupe istočne i južne Azije i Pacifika[uredi - уреди]

Grupe Amerike[uredi - уреди]


Predložene jezičke nadgrupe[uredi - уреди]

Kreolski jezici, pidgin i trgovački jezici[uredi - уреди]

Izolovani jezici[uredi - уреди]

Znakovni jezici[uredi - уреди]

Ostali priridni jezici[uredi - уреди]


Neprirodni jezici[uredi - уреди]

Ostali jezici neprirodnoga porijekla

Vidi još[uredi - уреди]

Eksterni linkovi[uredi - уреди]

Commons-logo.svg U Wikimedijinoj ostavi nalazi se članak na temu: Language
Wiktionary-logo-en.png Potražite izraz jezik u W(j)ečniku, slobodnom rječniku.