Glas

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Glas. Za druga značenja, pogledajte Glas (Beč).

Glas ili fon, u jezikoslovlju, najmanji raspoznatljivi govorni odsječak, odonosno najmanju raspoznatljivu govornu jedinicu. Glas je najmanji odsječak govora koji se može ponavljati ili zamjenjivati.

Glas je najmanja jezična jedinica kojom razlikujemo značenje riječi. Znak kojim se glas bilježi je slovo, Glasovi mogu biti: Prema načinu tvorbe, prema mjestu tvorbe i prema zvučnosti

Dva su glasa različita ako se razlikuju za barem jedno opažajno obilježje. Tako je npr. glas [n] u riječi Ana različit od glasa [ŋ] u riječi Anka. Prvi je glas po mjestu tvorbe nadzubni (alveolarni) a drugi mekonepčani (velarni).

Podjela glasova u srpskohrvatskom[uredi - уреди | uredi izvor]

Samoglasnici[uredi - уреди | uredi izvor]

Samoglasnici, otvornici ili vokali u fonetskom smislu glasovi su koji se stvaraju bez zapreke u govornom traktu tako da zračna struja slobodno prolazi od pluća do usana.

Samoglasnici u standardnom srpskohrvatskom jeziku u fonetskom smislu su: [a], [e], [i], [o], [u] i dvoglas [ie] (ije).

U fonološkom smislu samoglasnici su slogotvorni glasovi.

U tom smislu, osim gore navedenih samoglasnika, i slogotovorno [] predstavlja samoglasnik u srpskohrvatskom jeziku (crv, prst).

Suglasnici[uredi - уреди | uredi izvor]

Suglasnici, zatvornici ili konsonanti (u fonetskom smislu) glasovi su koji se stvaraju tako da je prolaz zračnoj struji potpuno ili djelomično zatvoren.

Suglasnici u srpskohrvatskom jeziku su: [b], [ts] (c), [] (č), [] (ć), [d], [] (), [] (đ), [f], [g], [x] (h), [j], [k], [l], [ʎ] (lj), [m], [n], [ɲ] (nj), [p], [r], [s], [ʃ] (š), [t], [ʋ] (v), [z] i [ʒ] (ž).

Otvornici i zatvornici nižu se u riječi,a onaj dio riječi koji se može izgovoriti koa izgovorna cijelina naziva se slog.

Suglasnici se dijele po tvorbenom mjestu i načinu.
Suglasnici po tvorbenom mjestu:
usnenici: b, p, m
zubousnenici: v, f
zubnici: c, z, s, d, t, n
desnici: r, l
nepčanici: j, lj, nj, đ, dž, š, č, ć
jedrenici: k, g, h

Suglasnici po tvorbenom načinu: zvonačnici (sonanti) i šumnici (konsonanti)
Šumnici se po zvučnosti dijele na zvučne i bezvučne.

Zvučni b d g z ž đ - - -
Bezvučni p t k s š ć č c f h

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Stjepan Babić i sur.: Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga književnog jezika. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i Globus, Nakladni zavod, Zagreb, 1991. ISBN 86-407-0014-1
  • Lugarić, Koharović: Hrvatski jezik - udžbenik za 8. razred osnovne škole

Vidi još[uredi - уреди | uredi izvor]


Linguistics stub.png Nedovršeni članak Glas koji govori o lingvistici je u začetku. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.