Deklaracija o zajedničkom jeziku

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije

Deklaracija o zajedničkom jeziku, programatsko-protestni tekst o zajedničkom jeziku koji se govori u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji, pripremljen krajem 2016. i početkom 2017. u krugovima lingvistâ, književnikâ i drugih eksperata iz sve četiri države i predstavljen 30. III. 2017. s potpisom više od dvjesto istaknutih bosanskohercegovačkih, crnogorskih, hrvatskih i srpskih intelektualaca.[1] Na tragu Deklaracije iz 1967.,[2][3] čija je pedeseta godišnjica obilježena sredinom istoga mjeseca, i pred zahtjevima novog doba i pojava koje je ono donijelo, Deklaracija o zajedničkom jeziku ukazuje na goruće teme vezane za jezik.[4]

Sadržaj Deklaracije[uredi - уреди | uredi izvor]

U Deklaraciji se konstatira da Bošnjaci, Srbi, Hrvati i Crnogorci govore zajedničkim policentričnim standardnim jezikom.[5] Također i da je jezična politika naglašavanja razlika dovela do niza negativnih pojava u kojima se jezično izražavanje nameće kao kriterij nacionalne pripadnosti i sredstvo iskazivanja političke lojalnosti. Potpisnici Deklaracije navode da se jezik i narod ne moraju podudarati, da svaki nacionalni kolektiv može svoju varijantu samostalno normirati i da su one međusobno ravnopravne.[6] Pozivaju na prestanak razdvajanja djece po nacionalnoj osnovi u školama u ime toga što navodno govore drugim jezikom.[4] Potpisnici se u Deklaraciji zalažu za slobodu jezičnog izražavanja svakog pojedinca.[7]

Regionalni projekt Jezici i nacionalizmi[uredi - уреди | uredi izvor]

Deklaraciji je prethodio regionalni projekt Jezici i nacionalizmi u okviru kojeg su se tokom 2016. odvijale konferencije u četiri države čime je na terenu dobiven uvid u aktualno stanje i probleme.[8] Projekt je inspiraciju imao u knjizi Jezik i nacionalizam,[9] a organizirala su ga četiri nevladina udruženja iz svake od uključenih zemalja: P.E.N. Centar u BiH iz Sarajeva, udruga Kurs iz Splita, KROKODIL iz Beograda te Centar za građansko obrazovanje iz Podgorice.[10] Organizirana interdisciplinarno, serija ekspertskih konferencija održana u Podgorici, Splitu, Beogradu i Sarajevu odvijala se tako da su uz lingviste sudjelovali i književnici, novinari, antropolozi i dr.[11][12] Velik značaj dat je i uključivanju brojne publike.[13][14] Naslovi debatnih krugova u okviru konferencijâ bili su:

Serija regionalnih ekspertskih konferencije Jezici i nacionalizmi
Mjesto Naziv debatnog kruga Datum
Podgorica Govori li svaki narod u Crnoj Gori drugim jezikom? 21. IV. 2016.
Kakav je smisao povećavanja jezičkih razlika? 22. IV. 2016.
Split Prijeti li anarhija ako ne propisujemo kako govoriti? 19. V. 2016.
Što ako Hrvati i Srbi imaju zajednički jezik? 20. V. 2016.
Beograd Ko kome krade jezik? 5. X. 2016.
Ideologija ispravnog jezika 6. X. 2016.
Sarajevo Političke manipulacije temom jezika 23. XI. 2016.
Lektori kao utjerivači nacionalnosti 24. XI. 2016.

Sastavljanje teksta Deklaracije[uredi - уреди | uredi izvor]

U sastavljanju teksta Deklaracije sudjelovalo je preko trideset eksperata raznih profila i nacionalnosti iz sve četiri države, a proces pisanja trajao je više mjeseci.[15] Inicijativa se pojavila neposredno nakon posljednje konferencije u Sarajevu kada je grupa mladih ljudi u tom gradu,[16] koji su obrazovanje prošli kroz takozvane »dvije škole pod jednim krovom«,[17] došla na ideju da sastave tekst kojim bi potaknuli na promjenu jezične politike u sve četiri zemlje,[18] a naslovili su ga Deklaracija o zajedničkom jeziku.[19] Poslije nekoliko još razrađenijih verzija prepustili su daljnju doradu profesionalnim lingvistima, tako da je sljedećih mjeseci Deklaracija dorađivana u Zagrebu pa se stoga može zvati i »zagrebačkom Deklaracijom«.[15] Odlučeno je da izrada Deklaracije bude nastavak projekta Jezici i nacionalizmi. Posljednju verziju u 2016. godini potpisalo je na individualno upućen poziv četrdeset istaknutih intelektualaca, velikim dijelom iz Hrvatske. Neočekivano brojan odaziv kao i nekoliko sugestija u kojem smjeru fokusirati tekst naveli su na zaključak da u društvu postoji velika potreba za ovakvom deklaracijom. Nastavljen je rad formiranjem odbora eksperata različitih nacionalnosti iz sve četiri zemlje koji su 16. i 17. I. 2017. u Zagrebu radili na konačnoj verziji Deklaracije.[18] Nakon sastanka je tekst upućen i na kritičku procjenu dvadesetak konzultanata čiji neki prijedlozi su potom ugrađeni u završnu formu teksta. Deklaracija o zajedničkom jeziku s više od dvjesto potpisa istaknutih intelektualaca iz Hrvatske, Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Srbije istovremeno je predstavljena javnosti 30. III. 2017. u Zagrebu, Podgorici, Beogradu i u Sarajevu, gdje je upriličena i konferencija za medije i dva debatna kruga za javnost s naslovima Šta je zajednički jezik? i Jezik i budućnost. Potom je Deklaracija ponuđena za daljnje potpisivanje svima zainteresiranima.[20] Sljedećih dana ju je potpisalo 7.000 ljudi.[17]

Tekst[uredi - уреди | uredi izvor]

Suočeni s negativnim društvenim, kulturnim i ekonomskim posljedicama političkih manipulacija jezikom i aktualnih jezičnih politika u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji, mi, doljepotpisani, donosimo
DEKLARACIJU O ZAJEDNIČKOM JEZIKU

Na pitanje da li se u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji upotrebljava zajednički jezik – odgovor je potvrdan.

Riječ je o zajedničkom standardnom jeziku policentričnog tipa – odnosno o jeziku kojim govori više naroda u više država s prepoznatljivim varijantama – kakvi su njemački, engleski, arapski, francuski, španjolski, portugalski i mnogi drugi. Tu činjenicu potvrđuju štokavica kao zajednička dijalekatska osnovica standardnog jezika, omjer istoga spram različitoga u jeziku i posljedična međusobna razumljivost.

Korištenje četiri naziva za standardne varijante – bosanski, crnogorski, hrvatski i srpski – ne znači da su to i četiri različita jezika.

Inzistiranje na malom broju postojećih razlika te nasilnom razdvajanju četiri standardne varijante dovodi do niza negativnih društvenih, kulturnih i političkih pojava, poput korištenja jezika kao argumenta za segregaciju djece u nekim višenacionalnim sredinama, nepotrebnih ”prevođenja” u administrativnoj upotrebi ili medijima, izmišljanja razlika gdje one ne postoje, birokratskih prisila, kao i cenzure (te nužno auto-cenzure), u kojima se jezično izražavanje nameće kao kriterij etno-nacionalne pripadnosti i sredstvo dokazivanja političke lojalnosti.

Mi, potpisnici ove Deklaracije, smatramo da
  • činjenica postojanja zajedničkog policentričnog jezika ne dovodi u pitanje individualno pravo na iskazivanje pripadnosti različitim narodima, regijama ili državama;
  • svaka država, nacija, etno-nacionalna ili regionalna zajednica može slobodno i samostalno kodificirati svoju varijantu zajedničkog jezika;
  • sve četiri trenutno postojeće standardne varijante ravnopravne su i ne može se jedna od njih smatrati jezikom, a druge varijantama tog jezika;
  • policentrična standardizacija je demokratski oblik standardizacije najbliži stvarnoj upotrebi jezika;
  • činjenica da se radi o zajedničkom policentričnom standardnom jeziku ostavlja mogućnost svakom korisniku da ga imenuje kako želi;
  • između standardnih varijanti policentričnog jezika postoje razlike u jezičnim i kulturnim tradicijama i praksama, upotrebi pisma, rječničkom blagu kao i na ostalim jezičnim razinama, što mogu pokazati i različite standardne varijante zajedničkog jezika na kojima će ova Deklaracija biti objavljena i korištena;
  • standardne, dijalektalne i individualne razlike ne opravdavaju nasilno institucionalno razdvajanje, već naprotiv, doprinose ogromnom bogatstvu zajedničkog jezika.
Stoga, mi, potpisnici ove Deklaracije, pozivamo na
  • ukidanje svih oblika jezične segregacije i jezične diskriminacije u obrazovnim i javnim ustanovama;
  • zaustavljanje represivnih, nepotrebnih i po govornike štetnih praksi razdvajanja jezika;
  • prestanak rigidnog definiranja standardnih varijanti;
  • izbjegavanje nepotrebnih, besmislenih i skupih ”prevođenja” u sudskoj i administrativnoj praksi kao i sredstvima javnog informiranja;
  • slobodu individualnog izbora i uvažavanje jezičnih raznovrsnosti;
  • jezičnu slobodu u književnosti, umjetnosti i medijima;
  • slobodu dijalektalne i regionalne upotrebe;
  • i, konačno, slobodu ”miješanja”, uzajamnu otvorenost te prožimanje različitih oblika i izričaja zajedničkog jezika na sveopću korist svih njegovih govornika.


U Zagrebu, Podgorici, Beogradu i Sarajevu, 30. III. 2017.


Neki od prvih dvjesto potpisnika Deklaracije:

Ivana Bodrožić

Boris Buden

Mirjana Karanović

Rajko Grlić

Željko Komšić

Bora Ćosić

Snježana Banović

Svetislav Basara

Filip David

Vladimir Arsenijević

Janko Baljak

Štefica Galić

Rade Dragojević

Vili Matula

Ivan Čolović

Snježana Kordić

Dubravka Ugrešić

Ante Tomić

Boris Dežulović

Dragan Markovina

Enver Kazaz

Svetlana Lukić

Viktor Ivančić

Nihad Hasanović

Teofil Pančić

Srđan Srdić

Nikola Vučić

Nikša Butijer

Josip Mlakić

Borka Pavićević

Ranko Bugarski

Daša Drndić

Rade Šerbedžija

Svenka Savić

Biljana Srbljanović

Predrag Lucić

Dubravka Stojanović

Slobodan Šnajder

Nenad Veličković

Borka Rudić

Dritan Abazović

Milan Rakovac

Tatjana Šojić

Dragan Velikić

Jasmila Žbanić

Izvor: Novosti[19]

Vidi još[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Avram, Jakov (30. III. 2017). "Jezik, Deklaracija i politika". emisija Kontekst. Al Jazeera Balkans. https://www.youtube.com/watch?v=aOR5VWn5EMs. pristupljeno 2. IV. 2017.  minuta 0.25
  2. Kovačević, Miloš (30. III. 2017). "Deklaracija napad na Sebe i srpski jezik". Faktor. https://www.faktor.ba/vijest/kovacevic-deklaracija-napad-na-srbe-i-srpski-jezik-lucic-potiranje-hrvatskog-242328. pristupljeno 4. IV. 2017. "Ova Deklaracija je mnogo povoljnija za Hrvate jer im sad omogućava sve što su uzeli od Srba, ali i Muslimanima i Crnogorcima. Ova deklaracija je napravljena u starom komunističkom stilu da su svi ravnopravni u svemu i svi podjednako krivi u svemu. To je perfidno propagiranje hrvatske deklaracije iz 1967. ... opasno je to što se kaže da nijedna varijanta nije vrednija od druge. Prema njima, bosanska ili crnogorska varijanta srpskog nije manje vrijedna od naše čisto srpske" 
  3. Bodrožić, Ivana (30. III. 2017). "Govor na predstavljanju Deklaracije u Sarajevu (ninuta 1:40)". Zagreb: Večernji list. ISSN 0350-5006. Arhivirano iz originala 20. III. 2017. http://www.vecernji.hr/hrvatska/bodrozic-ne-stvaramo-jugoslavenski-jezik-1159780. pristupljeno 4. IV. 2017. "znači da je riječ o jednoj lingvističkoj osnovici koja je spomenuta u deklaraciji donesenoj prije pedeset godina – ustvrdila je Bodrožić." 
  4. 4,0 4,1 Duhaček, Goran; Pavliša, Mija (28. III. 2017). "Deklaracija o zajedničkom jeziku uzbunit će duhove; evo što kažu njeni potpisnici". Zagreb: T-portal. ISSN 1334-3130. https://www.tportal.hr/kultura/clanak/deklaracija-o-zajednickom-jeziku-uzbunit-ce-duhove-evo-sto-kazu-njeni-potpisnici-20170328. pristupljeno 29. III. 2017. 
  5. "Predstavljena Deklaracija o zajedničkom jeziku". emisija Vesti. B92. 30. III. 2017. https://www.youtube.com/watch?v=ZKsSwZXw0pE. pristupljeno 2. IV. 2017.  minuta 0.13
  6. "Deklaracija o zajedničkom jeziku predstavljena u Sarajevu". emisija Vijesti. Al Jazeera Balkans. 30. III. 2017. https://www.youtube.com/watch?v=cAjm5pbRwaQ. pristupljeno 2. IV. 2017.  minuta 1.07
  7. Zukić, Amir (29. III. 2017). "Gošća Pressinga Snježana Kordić". emisija Pressing. N1 (televizija). https://www.youtube.com/watch?v=Lwvedwnv24U&t=528s. pristupljeno 3. IV. 2017.  57 minuta
  8. "Konferencija Jezici i nacionalizmi". emisija Novi dan. N1 (televizija). 22. XI. 2016. http://ba.n1info.com/a123799/Video/Info/Konferencija-Jezici-i-nacionalizmi.html. pristupljeno 1. IV. 2017.  15. minuta
  9. "Srbi, Hrvati, Bošnjaci i Crnogorci govore istim jezikom". emisija N1 na jedan. N1 (televizija). 21. XI. 2016. http://ba.n1info.com/a123713/Vijesti/Vijesti/Snjezana-Kordic-u-vezi-jezika.html. pristupljeno 1. IV. 2017.  25. minuta
  10. "Regionalne ekspertske konferencije: Jezici i nacionalizmi". Podgorica: Vijesti. 1. IV. 2016. ISSN 1450-6181. http://www.vijesti.me/caffe/regionalne-ekspertske-konferencije-jezici-i-nacionalizmi-881803. pristupljeno 1. IV. 2017. 
  11. "Uzdizanje čistog govora vodi u lingvicizam". Beograd: Danas. 7. X. 2016. ISSN 1450-538X. Arhivirano iz originala 2. III. 2017. http://www.danas.rs/drustvo.55.html?news_id=329337&title=Uzdizanje+%C4%8Distog+govora+vodi+u+lingvicizam. pristupljeno 1. IV. 2017. 
  12. Banjac, Dragan (9. X. 2016.). "Kradu li nacionalisti jezik?". Al Jazeera Balkans. Arhivirano iz originala 2. III. 2017. http://balkans.aljazeera.net/vijesti/kradu-li-nacionalisti-jezik. pristupljeno 1. IV. 2017. 
  13. Duilo, Dražen (19. V. 2016.). "A što ako Srbi i Hrvati imaju zajednički jezik?". Split: Slobodna Dalmacija. ISSN 0350-4662. Arhivirano iz originala 2. III. 2017. http://www.slobodnadalmacija.hr/scena/kultura/clanak/id/313000/a-sto-ako-srbi-i-hrvati-imaju-zajednicki-jezik. pristupljeno 1. IV. 2017. 
  14. Komarčević, Dušan (6. X. 2016.). "Čiji je naš jezik?". Radio Slobodna Evropa. Arhivirano iz originala 2. III. 2017. http://www.slobodnaevropa.org/a/ciji-je-nas-jezik/28034800.html. pristupljeno 1. IV. 2017. 
  15. 15,0 15,1 Derk, Denis (28. III. 2017.). "Donosi se Deklaracija o zajedničkom jeziku Hrvata, Srba, Bošnjaka i Crnogoraca". Zagreb: Večernji list. str. 6–7. ISSN 0350-5006. http://www.vecernji.hr/hrvatska/deklaracija-o-zajednickom-jeziku-iz-zagreba-donosi-se-30-ozujka-u-sarajevu-1159142. pristupljeno 29. III. 2017. 
  16. Glušica, Rajka (30. III. 2017). "Glušica: Ako se dobro razumijemo – govorimo jednim jezikom". emisija Novi dan. N1 (televizija). http://ba.n1info.com/a145947/Vijesti/Vijesti/Glusica-Ako-se-dobro-razumijemo-govorimo-jednim-jezikom.html. pristupljeno 1. IV. 2017. "Cilj tih konferencija nije bio deklaracija, već se to desilo spontano na konferenciji u Sarajevu kada je predložila grupa mladih ljudi."  minuta 1.50
  17. 17,0 17,1 Jurišić, Duška (3. IV. 2017). "O provokaciji ili dekontaminaciji". emisija Pošteno. Federalna televizija. http://www.federalna.ba/bhs/vijest/198793/03042017. pristupljeno 4. IV. 2017.  minuta 14.00
  18. 18,0 18,1 Lasić, Igor (13. I. 2017.). "Četiri naziva uzgajaju zabludu o četiri jezika". Zagreb: Novosti. str. 16–17. ISSN 1845-8955. Arhivirano iz originala 2. III. 2017. http://www.portalnovosti.com/snjezana-kordic-cetiri-naziva-uzgajaju-zabludu-o-cetiri-jezika. pristupljeno 1. IV. 2017. 
  19. 19,0 19,1 Grozdanić, Dragan (31. III. 2017.). "Bez tlake na jeziku". Zagreb: Novosti. str. 4–6. ISSN 1845-8955. http://www.portalnovosti.com/bez-tlake-na-jeziku. pristupljeno 1. IV. 2017. 
  20. P.E.N. (27. III. 2017). "Deklaracija o zajedničkom jeziku". Sarajevo: P.E.N. BiH. http://penbih.ba/2017/03/deklaracija-o-zajednickom-jeziku/. pristupljeno 29. III. 2017. 

Eksterni linkovi[uredi - уреди | uredi izvor]