Milan Rakovac

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Milan Rakovac 2012. godine u Kopru

Milan Rakovac (Rakovci kraj Poreča, 12. prosinca 1939.), hrvatski književnik, publicist i prevoditelj.

Životopis[uredi - уреди | uredi izvor]

Milan Rakovac rodio se u Rakovcima kraj Poreča 1939. godine. Pučkoškolsku i gimnazijsku naobrazbu stekao u Puli i Zagrebu.[1] Završio je Vojnopomorsku akademiju u Divuljama. Napustivši vojnu službu, obnaša određene političke dužnosti u Puli i Rijeci. Dvije godine bio je glavni urednik pulskih dnevnih novina Glasa Istre (1973.-1975.). Redovito objavljuje novinske kolumne i publicističke tekstove. Svojedobno, od prvih dana utemeljenja, vrlo aktivan u Čakavskome saboru gdje aktivno djeluje u radu tijela i katedri na raznim dužnostima.[2]

Član Društva hrvatskih književnika, od 1980. godine,[2] te Hrvatskog društva pisaca i Matice hrvatske.[1]

Notiran u Hrvatskome leksikonu II (Zagreb, 1997.).

Živi u Zagrebu gdje radi kao urednik na Hrvatskoj televiziji.

Književno stvaralaštvo[uredi - уреди | uredi izvor]

U romanima i pripovijetkama oblikuje osobitu narativnu strukturu služeći se pri tom amalgamom koji je neobična mješavina književnoga standarda i čakavsko-talijansko-englesko-njemačkih dijalektalnih ili govornih izraza. Suautor u nekoliko grafičko-pjesničkih mapa, npr. sa slikarima Milanom Legovićem (Kus kamika, Pula, 1982.), Ivanom Obrovcem (Istarski rukopisi – Caligrafie istriane, 1998.) itd. Zastupljen u antologijama, zajedničkim zbirkama, leksikonima i sl. – primjerice, Zvane Črnje i Ive Mihovilovića (Korablja začinjavca, Rijeka, 1969.), Milorada Stojevića (Čakavsko pjesništvo XX. stoljeća, Rijeka, 1987.), Mirjane Strčić (Hrvatsko pjesništvo Istre 19. i 20. stoljeća – Istarska pjesmarica, Pula, 1989.), Borisa Biletića (I ča i što i kaj – iz suvremene hrvatskoistarske lirike, Pula, 1997.), Daniela Načinovića (Priče iz Istre – hrvatski pripovjedači XX. stoljeća, Pula, 1999.); u izborima Osamljenik (Zagreb, 1993.) i Europa erlesen – Istrien (Klagenfurt/CelovecAustrija, 1998.) i dr.

Njegova djela prevođena su na talijanski, njemački, engleski, ukrajinski i slovenski jezik.[1] Nekoliko je njegovih pjesama uglazbljeno. Samostalno ili u suautorstvu pisac je tekstova u više monografija na hrvatskome i/ili stranim jezicima. Bio je članom više uredništava (edicije "Istra kroz stoljeća", časopisa “Istra” i “Nova Istra”).

Godine 2011. Istarski ogranak DHK iz Pule objavio je knjigu "Književni portret: Milan Rakovac" (142 str + DVD u trajanju od 90 min.), koja donosi najvažnije kritičke i esejističke tekstove o književniku, naslovnice svih knjiga, obiteljske fotografije i snimak intervjua sa spisateljem (iz 2010.).

Prevoditelj[uredi - уреди | uredi izvor]

S talijanskoga jezika preveo je roman Bolji život Fulvija Tomizze (Pula-Rijeka, 1980.), dokumentarnu knjigu Izbrisani identitet Paola Parovela (Pazin, 1993.) i studiju Jadranski iredentizam Angela Vivantea (Zagreb, 2002.).

Radio i TV[uredi - уреди | uredi izvor]

Autor nekoliko kulturološko-povijesnih ogleda emitiranih na Trećemu programu Hrvatskoga radija. Napisao je scenarije za televizijski film Grgo gre u Pazin (Televizija Zagreb, 1983.; redatelj: Vladimir Fulgosi) i igrani film Na istarski način (Adria film, Zagreb 1986.; redatelj: Vladimir Fulgosi).

Nagrade[uredi - уреди | uredi izvor]

  • 1963.: Prva nagrada za zbirku pjesama, natječaj, Pula.[1]
  • 1986.: Prva nagrada za pripovijest, Međunarodni skup, Portorož.[1]
  • 2007.: Treća nagrada za dramski tekst Marin Držić.[1]

Djela[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Joakim Rakovac (životopis), Narodna armija, Beograd, 1977.
  • Rušnjak, 35 godina: 1943-1978. (suautor Drago Orlić) (monografija), 30 dana, Poreč, 1979.
  • Priko Učke (poezija, eseji, putopisi, zapisi), "Istra kroz stoljeća" (II. kolo, knj. 12), Čakavski sabor–Istarska naklada–Otokar Keršovani, Pula–Rijeka, 1980.
  • Sik (pjesme), Otokar Keršovani, Rijeka, 1980.
  • Riva i druži ili, caco su nassa dizza (roman), Globus, Zagreb, 1983. (2. izmij. izd., Istarska naklada, Pula, 1984., pogovor Alda Klimana: “Fantazmagorični svijet stvarnosti”).
  • Haluj ili Sunce je ditesino zlatno (roman, sv. sadrži i scensku igru Politeama ili lokalno-globalni patatrac), Istarska naklada, Pula, 1986.
  • Sliparija (roman), Jugoart, Zagreb, 1986.
  • Snovid (roman), Naprijed, Zagreb, 1987.
  • Hrvatska (fotomonografija, fotografije: Branko Babić), Motovun, 1987.
  • Narodni heroj Đusepe Budičin Pino (životopis), Vojnoizdavački i novinski centar, Beograd, 1988.
  • Istragram: štorije i uganke (kratke priče), Areagrafika, Zagreb, 2000.
  • Sliparija (obnovljeno), Istra kroz stoljeća, Pula, 2004.
  • Cha for kids: pismarica ditinjska, Školska knjiga, Zagreb, 2004.
  • La Triestina (roman), Rijeka, 2006.
  • Kvarnerski otočni lucidar, Dom i svijet, Zagreb, 2006.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 HDP - hrvatsko društvo pisaca: Rakovac Milan, preuzeto 2. srpnja 2012.
  2. 2,0 2,1 Istrapedia: Rakovac, Milan, preuzeto 2. srpnja 2012.