Aleksandar Loma

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Aleksandar Loma (Valjevo, 2. mart 1955) klasični filolog i indoevropeist, etimolog, onomastičar, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu, akademik SANU.[1] Bavi se istorijom religija i mitologija, toponimijom i istorijskom geografijom. Suprug klasičnog filologa Svetlane Loma.

Život i rad[uredi | uredi kod]

Naučno se obrazovao na Odeljenju za klasičnu filologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu. Diplomirao 1978., magistrirao 1986. (Značaj konteksta onomastičkih podataka u izučavanju reliktnih jezika), doktorirao 1988. (Problemi izučavanja supstrata u toponimiji Srbije), sve pod mentorstvom prof. dr Ljiljane Crepajac. Od 1979. radi na Odeljenju za klasičnu filologiju. Izabran za redovnog profesora tog odeljenja 2001. Predaje pretežno grecistiku (Istorijsku gramatiku grčkog jezika I i II; Istoriju religija).

Stručna znanja sticao je na Univerzitetu u Minhenu (1989—1991) kao Humboltov stipendist, na Univerzitetu u Solunu (2000) kao stipendist grčkog ministarstva obrazovanja.

Sudelovao je u mnogim naučnim skupovima u Srbiji, bivšoj Jugoslaviji, Nemačkoj, Austriji, Francuskoj, Rusiji, Poljskoj, Češkoj, Slovačkoj i Bugarskoj.

Predavao je po pozivu na univerzitetima u Minhenu, Solunu, Budimpešti, Monpeljeu i Beču. Od 1994. sarađuje na izradi Etimološkog rečnika srpskog jezika pri Institututu za srpski jezik SANU, od 2000. voditelj je izrade i glavni urednik dosad izašlih svezaka (I/2003, II/2006, III/2008).

Objavio je oko 250 radova na srpskom, engleskom, nemačkom, francuskom, ruskom, bugarskom i ukrajinskom jeziku. Bavio se i prevođenjem umetničke i naučne književnosti sa starogrčkog, latinskog, Aveste, nemačkog, engleskog i francuskog.

Dobitnik je nagrade «Aleksandar Belić» za najbolji članak mladog lingvista 1987., Nagrade Vukove zadužbine za najbolju naučnu knjigu 2002.

Član je Etimološke komisije Međunarodnog slavističkog komiteta (2003—2008. bio je njen predsednik), Izdavačkog odbora Evropskog lingvističkog atlasa (Atlas linguarum Europae) i Morfonološke komisije Opšteslovenskog lingvističkog atalasa (Общеславянский лингвистический атлас). Član je redakcija više domaćih i stranih naučnih časopisa i njihov recenzent. Glavni je urednik Onomatoloških priloga u izdanju SANU.

Bibliografija (izbor)[uredi | uredi kod]

Knjige[uredi | uredi kod]

  • Prakosovo. Slovenski i indoevropski koreni srpske epike, Beograd 2002.
  • Toponimija Banjske hrisovulje : ka osmišljenju starosrpskog toponomastičkog rečnika i boljem poznavanju opšteslovenskih imenoslovnih obrazaca, SANU, Beograd 2013.

Prevodi[uredi | uredi kod]

  • Aleksandar Gotlib Baumgarten, Filozofske meditacije o nekim aspektima pesničkog dela, Beograd 1985.
  • Jozef Šic, Geografska terminologija srpskohrvatskog jezika, Gornji Milanovac — Beograd — Novi Sad 1994.
  • Arijan Flavije, Indija, Sremski Karlovci — Novi Sad 1997.
  • Emil Benvenist, Rečnik indoevropskih ustanova. Privreda, srodstvo, društvo, vlast, pravo, religija, Sremski Karlovci — Novi Sad 2002.
  • Manfred Majrhofer, Sanskritska gramatika sa poredbenim objašnjenjima, Sremski Karlovci — Novi Sad 2002.

Priređivač[uredi | uredi kod]

  • Jan Puhvel, Uporedna mitologija, Sremski Karlovci — Novi Sad 2010.

Reference[uredi | uredi kod]

  1. „Aleksandar Loma, Odeljenje jezika i književnosti, redovni član“ (kratka biografija), Srpska akademija nauka i umetnosti

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]