Bibliografija

Izvor: Wikipedia

Bibliografija(grč. bibliographia- pisanje knjiga) je u najopćenitijem smislu učenje i opisivanje knjiga. Može biti uređena prema autoru, temi itd. Katalog neke nacionalne knjižnice često je nacionalna bibliografija jer sadrži sva djela koja su izašla u toj zemlji. Bibliografija se dijeli na nabrajačku ili sistematsku i na kritičku ili analitičku. Bibliografska djela se najčešće koriste kao tercijarni izvori. Ovaj članak će govoriti i o anotiranoj bibliografiji, koja daje kratak sadržaj i opis objavljenih radova.

Nabrajačka i analitička bibliografija[uredi - уреди]

Nabrajačka bibliografija je indikativni ili iscrpni popis djela i ne može sadržavati više od jednog izvora za pojedinu bibliografiju: autora, naslov, godinu izdanja i listu referenci. Analitička bibliografija je kritičko proučavanje iste podjeljeno na opisnu, povijesnu i tekstualnu. Opisna bibliografija je temeljito proučavanje knjiga kao fizičkog predmeta. Povijesna bibliografija proučava izdavaštvo. Tekstualna bibliografija se naziva i tekstualnom kritikom. Tekstualna kritika je grana filologije ili bibliografije koja se bavi pronalaskom i ispravljanjem pogrešaka u tekstovima ili manuskriptima.

Anotirana bibliografija[uredi - уреди]

Anotirana bibliografija je vrsta iste koja daje sažetak napravljenog istraživanja. Uz bibliografske podatke, anotirana bibliografija daje i kratak sažetak anotacija. Mora sadržavati sve ili barem neke od sljedećih podataka: objašnjenje autorstva i/ili sposobnosti autora, cilj ili glavnu svrhu rada, bilo koja uočljiva odstupanja, ciljanu publiku i komentar sažetka. Svrha anotacije je da čitateljima pruži detaljniji opis izvora, uključujući i sažetak. Anotacije mogu biti indikativne, informacijske, procjenjivačke i kombinirane. Stil pisanja anotacije može biti telegrafski, pisan cijelim rečenicama i pisan u paragrafima. Bez obzira koji stil pisanja koristimo, podatci bi trebali biti sažeti i samo najvažnije pojedinosti bi trebale biti spomenute. Anotirana bibliografija nam može pomoći da saznamo više o određenoj temi, za formuliranje teza i pomoć drugim istraživačima.

Zaključak[uredi - уреди]

Bibliografije su jako korisne čitateljima u snalaženju među brojnom literaturom. Mogu biti od pomoći i osobama koje su novaci u znanstvenom radu jer će lakše pronaći temu koja još nije istražena.

Izvori[uredi - уреди]