Igor Mandić
| Igor Mandić | |
|---|---|
 Igor Mandić na Interliberu 2008. | |
| Rođenje | 20. studenog 1939. Šibenik, Hrvatska |
| Smrt | 13. ožujka 2022. Zagreb, Hrvatska[1] |
| Zanimanje | književni kritičar, esejist, kolumnist, polemičar |
| Period pisanja | od 1970. |
| Književne vrste | esej, polemika, autobiografija, književna kritika, roman |
| Supruga(e) | Slavica Mandić |
Nagrade | |
Igor Mandić (Šibenik, 20. studenog 1939. - Zagreb, 13. ožujka 2022.), bio je jugoslavenski i hrvatski književni kritičar, esejist, kolumnist i polemičar. Objavljivao je književne kritike, socio-kulturološke feljtone, eseje i polemike. Bio je dugogodišnji suradnik mnogih radijskih i televizijskih postaja. Dobitnik je nagrade Hrvatskog novinarskog društva za životno djelo 2005.[2]
Rođen je 20. studenoga 1939. u Šibeniku, od oca Emila (1894–1970) i majke Ade rođ. Širola (1908–56). Otac mu je u Šibeniku držao knjižaru i papirnicu (1938–48). Prve razrede osnovne (pučke) škole polazio je u rodnom gradu, a nakon nacionalizacije knjižare obitelj se preselila u Split, gdje je završio osnovnu školu i potom pohađao klasičnu gimnaziju. Studij komparativne književnosti završio je 1963. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1966. bio je zaposlen u Vjesniku, kao kritičar u dnevnim novinama, kao kolumnist Vjesnika u srijedu, te interni recenzent, urednik i autor tekstova u pojedinim Vjesnikovim izdanjima.
Od 1993. do 1995. pisao je kulturološke komentare za Slobodnu Dalmaciju. U lipnju 1996. je bio prvi hrvatski intelektualac koji je nakon rata otputovao u Beograd i sudjelovao u jednom tamošnjem kulturnom događaju kako bi svojim primjerom potakao normalizaciju kulturne suradnje dvije zemlje.[3] 1997. prešao je u slobodne umjetnike, te je objavljivao u raznim listovima. Bio je glavni urednik novina Vjesnik (2000.). Godine 2005. dobio je nagradu Hrvatskog novinarskog društva za životno djelo.[2] Bogata novinarska karijera okončana je početkom 2011. kada je dobio otkaz u Jutarnjem listu jer je u svojoj kolumni afirmativno govorio o Snježani Kordić.[4][5][6] Živio je i radio u Zagrebu, gdje je i umro od srčanog udara 13. ožujka 2022. godine, u bolnici Sveti Duh.
- Uz dlaku, kritike (Zagreb, 1970.)
- Mysterium televisionis, eseji (Split, 1972.)
- Gola masa, feljtoni (Zagreb, 1973.)
- Nježno srce, polemike (Zagreb, 1975.)
- Mitologija svakidašnjeg života, feljtoni (Rijeka, 1976.)
- Od Bacha do Cagea, eseji, kritike (Zagreb, 1977.)
- 101 kratka kritika (Zagreb, 1977.)
- U sjeni ocvale glazbe, polemike (Zagreb, 1977.)
- Policajci duha, polemike (Zagreb, 1979.)
- Šok sadašnjosti, eseji (Zagreb, 1979.)
- Arsen, monografija (Zagreb, 1983.)
- Književnost i medijska kultura, eseji (Zagreb, 1984.)
- Što, zapravo, hoće te žene?, feljtoni (Zagreb, 1984., Varaždin i Pula, 1985.)
- Principi krimića, eseji (Beograd, 1985.)
- Jedna antologija hrvatske poratne poezije, antologija (Prokuplje, Zagreb, 1987.)
- Zbogom dragi Krleža, polemike (Beograd, 1988.)
- Bračna kuhinja, feljtoni /sa Slavicom Mandić/ (Zagreb, 1989.)
- Ekstaze i mamurluci, eseji (Zagreb, 1989.)
- Romani krize, kritike (Beograd, 1996.)
- Književno (st)ratište, kritike (Zagreb, 1998.)
- Za našu stvar, kritike, polemike (Zagreb, 1999.; II. prošireno izdanje, Beograd, 2001.)
- Prijapov problem, eseji (1999.)
- Između dv(ij)e vatre, kolumne (Beograd, 2000.)
- Bijela vrana, kolumne-polemike (Zagreb, 2002.)
- Hitna služba; izbor kolumni iz "Vjesnika" 1999. - 2005. (Zagreb, 2005.)
- Sebi pod kožu. Nehotična autobiografija (Zagreb, 2006.)
- Bračna kuhinja /sa Slavicom Mandić/ (Zagreb, 2006.)
- Notes - VUS 1968-1972 (Zagreb, 2007.)
- U zadnji čas. Autobiografski reality show (Zagreb, 2009.)
- ↑ n.a. (14. ožujka 2022). „In memoriam: Igor Mandić (1939-2022)”. Novosti. Pristupljeno 14. ožujka 2022.
- 1 2 Igor Mandić Arhivirano 2008-06-20 na Wayback Machine-u, – Hrvatsko društvo pisaca
- ↑ Vuković, Siniša (2026-03-13). „Deputat-diverzant”. Novosti. ISSN 1845-8955. Pristupljeno 2026-03-19.
- ↑ Bakić, Marin (2014-11-09). „Igor Mandić: Pornografija vlasti jedina prava pornografija”. Aktiviraj Karlovac. Pristupljeno 2025-02-08. »Tamo sam jako puno čačkao po jeziku a propos jezikoslovke Snježane Kordić i ostalim stvarima koje su bile nepoćudne čak i za jedan navodno liberalni Jutarnji list. I kako su me od tamo otjerali otišao sam u penziju.«
- ↑ Mandić, Igor (2010-11-21). „Svojom polemikom možda pokušava izbrisati naš identitet... Što, zapravo, hoće ta žena?”. Jutarnji list. str. 19. Arhivirano iz originala na datum 2012-07-07. Pristupljeno 2024-11-04.
- ↑ Mandić, Igor (2010-12-05). „Josipović i Tadić, predsjednici država, komunicirali su prirodno i opušteno. Zašto im nisu trebali prevoditelji?”. Zagreb: Jutarnji list. str. 19. ISSN 1331-5692. Arhivirano iz originala na datum 2012-07-05. Pristupljeno 2016-02-09.
- Djela čiji je autor ili tema Igor Mandić u bibliotekama (WorldCat katalog)
- Igor Mandić na sajtu IMDb
