Igor Mandić

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Igor Mandić
Igor Mandić Interliber 2008.jpg
Igor Mandić na Interliberu 2008.
Rođenje 20. studenog 1939.
Šibenik, Hrvatska
Zanimanje književni kritičar, esejist, kolumnist, polemičar
Nacionalnost Hrvat
Period pisanja 1970. -
Književne vrste esej, polemika, autobiografija, književna kritika, roman
Supruga(e) Slavica Mandić

Igor Mandić (Šibenik, 20. studenog 1939. – ), književni kritičar, esejist, kolumnist, polemičar. Objavljuje književne kritike, socio-kulturološke feljtone, eseje i polemike. Dugogodišnji suradnik mnogih radijskih i televizijskih postaja. Dobitnik nagrade Hrvatskog novinarskog društva za životno djelo 2005.

Životopis[uredi - уреди | uredi izvor]

Završio studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1963. godine. Od 1966. bio zaposlen u Vjesniku, kao kritičar u dnevnim novinama, kao kolumnist Vjesnika u srijedu, te interni recenzent, urednik i autor tekstova u pojedinim Vjesnikovim izdanjima. Od 1993. do 1995. pisao je kulturološke komentare za Slobodnu Dalmaciju, a 1997. prešao u slobodne umjetnike, te je objavljivao u raznim listovima, npr. Novom Plamenu. Bio je glavni urednik novina Vjesnik (2000.). Živi i radi u Zagrebu.

Politička stajališta[uredi - уреди | uredi izvor]

Mandić je u emisiji "Nedjeljom u dva" izjavio da se zalaže za ponovno političko udruženje Srba i Hrvata.[1] Protivi se neovisnosti Kosova jer je po njemu Kosmet srpska zemlja. Također je izjavio kako se protivi neovisnosti Crne Gore. Smatra da su Srbi i Hrvati "dva plemena istoga naroda" i da je za ponovno stvaranje federalne zajednice .[2]

Dio Mandićeve izjave s komemoracije u Jadovnom 26. 6. 2011. (prema pisanju srpskih Novosti): "Ustaški koljački mentalitet još stoluje u hrvatskom narodu i to mogu vikati s nebodera na zagrebačkom Trgu Republike." ... "Dok god postoje zloćudni povici na stadionima, grafiti... a iza toga mržnja i iracionalno bjesnilo potpomognuti politikom, neće biti sreće. Što je najgore, iza svega se krije i interes cijele fašističke Europe."[3]

Djela[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Uz dlaku, kritike (Zagreb, 1970.)
  • Mysterium televisionis, eseji (Split, 1972.)
  • Gola masa, feljtoni (Zagreb, 1973.)
  • Nježno srce, polemike (Zagreb, 1975.)
  • Mitologija svakidašnjeg života, feljtoni (Rijeka, 1976.)
  • Od Bacha do Cagea, eseji, kritike (Zagreb, 1977.)
  • 101 kratka kritika (Zagreb, 1977.)
  • U sjeni ocvale glazbe, polemike (Zagreb, 1977.)
  • Policajci duha, polemike (Zagreb, 1979.)
  • Šok sadašnjosti, eseji (Zagreb, 1979.)
  • Arsen, monografija (Zagreb, 1983.)
  • Književnost i medijska kultura, eseji (Zagreb, 1984.)
  • Što, zapravo, hoće te žene?, feljtoni (Zagreb, 1984., Varaždin i Pula, 1985.)
  • Principi krimića, eseji (Beograd, 1985.)
  • Jedna antologija hrvatske poratne poezije, antologija (Prokuplje, Zagreb, 1987.)
  • Zbogom dragi Krleža, polemike (Beograd, 1988.)
  • Bračna kuhinja, feljtoni /sa Slavicom Mandić/ (Zagreb, 1989.)
  • Ekstaze i mamurluci, eseji (Zagreb, 1989.)
  • Romani krize, kritike (Beograd, 1996.)
  • Književno (st)ratište, kritike (Zagreb, 1998.)
  • Za našu stvar, kritike, polemike (Zagreb, 1999.; II. prošireno izdanje, Beograd, 2001.)
Naslovnica knjige Igora Mandića Prijapov problem 1999.
  • Prijapov problem, eseji (1999.)
  • Između dv(ij)e vatre, kolumne (Beograd, 2000.)
  • Bijela vrana, kolumne-polemike (Zagreb, 2002.)
  • Hitna služba; izbor kolumni iz "Vjesnika" 1999. - 2005. (Zagreb, 2005.)
  • Sebi pod kožu. Nehotična autobiografija (Zagreb, 2006.)
  • Bračna kuhinja /sa Slavicom Mandić/ (Zagreb, 2006.)
  • Notes - VUS 1968-1972 (Zagreb, 2007.)
  • U zadnji čas. Autobiografski reality show (Zagreb, 2009.)

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/71886/Default.aspx
  2. Slobodna Dalmacija 27.9.2009: "Igor Mandić: Hrvati i Srbi bi se trebali ponovo ujediniti!", 01.prosinca.2008' [1]
  3. novossti.com, Ne slavimo smrt nego život svih ljudi, 3. srpnja 2011., pristupljeno 10. srpnja 2011.