Relativna rečenica

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Relativna rečenica
Snjezana Kordic, Relativna recenica, 1995.JPG
korice knjige Relativna rečenica
Autor(i) Snježana Kordić
Država  Hrvatska
Jezik srpskohrvatski, zapadna varijanta
Serija Znanstvena biblioteka, knj. 25
Tematika lingvistika, gramatika, sintaksa
Žanr(ovi) znanstvena monografija
Izdavač Matica hrvatska i Hrvatsko filološko društvo, Zagreb
Datum izdanja 1995.
Vrsta medija štampano
Stranica 366
Veličina i masa 20 x 13 x 2 cm, 400 g
ISBN 953-6050-04-8
OCLC broj 37606491
Dewey Decimal 491.825
LC klasifikacija PG1325 .K67 1995
Dostupno u bibliotekama:
(CROLIB) (COBISS-Sr) (COBISS-BH) (GISKO) (CROSBI) (SWB) (BVB) (HBZ) (GKV) (SLK) (OBV) (SUDOC) (COPAC) (NEBIS) (AMICUS) (HOLLIS)
PDF čitave knjige
Kronologija
Prethodi: Slijedi:
knjiga
Riječi na granici punoznačnosti

Relativna rečenica, znanstvena monografija Snježane Kordić koju su 1995. objavili zagrebački izdavači Matica hrvatska i Hrvatsko filološko društvo u svojoj seriji Znanstvene biblioteke, knjiga 25.[1]

Knjiga je dobila u znanstvenim časopisima širom svijeta više pozitivnih prikaza nego bilo koja druga lingvistička knjiga dotad objavljena u Hrvatskoj.[2][3] Takav neuobičajeni odjek u svjetskoj akademskoj zajednici naveo je njemačkog izdavača Lincom Europa da ju potom objavi u njemačkom prijevodu.[4]

U knjizi autorica analizira jednu čestu[5] i kompleksnu sintaktičku konstrukciju u srpskohrvatskom jezikurelativnu ili odnosnu rečenicu. Za istraživanje je prikupila reprezentativan korpus[6] suvremenog jezika s više tisuća primjera relativnih rečenica i konsultirala je ogromnu lingvističku literaturu[6] od oko petsto bibliografskih jedinica na brojnim jezicima. U knjizi se često povlače paralele s odgovarajućim rečenicama u raznim drugim jezicima, tako da ova dosad najiscrpnija studija[7] o srpskohrvatskim relativnim rečenicama ima vrijednost i za usporednu lingvistiku.

Poglavlja u knjizi[uredi - уреди | uredi izvor]

Određenje relativne rečenice[uredi - уреди | uredi izvor]

Dijagram (na str. 164) Snježane Kordić pokazuje u kojem funkcionalnom stilu se veznički relativizator što najviše koristi kao stilska rezerva umjesto relativne zamjenice koji

Na početku analize relativnih rečenica, za koje Kordić podsjeća da su najstariji tip zavisnih rečenica,[8] u ovoj knjizi izdvojena su i opisana svojstva vezana za relativnu rečenicu kakva se najčešće ostvaruje u različitim jezicima, uključujući i srpskohrvatski, pa se stoga ta svojstva mogu smatrati svojstvima tipičnog, najučestalijeg predstavnika relativne rečenice:[9] zavisna je rečenica; atribut je (adjektivnog tipa); to podrazumijeva da nadređena rečenica sadrži riječ, antecedent, na koju se relativna rečenica odnosi; antecedent je najčešće imenica; relativna rečenica sadrži relativizator, vezničko sredstvo;[10][11][12] najučestaliji relativizator je relativna zamjenica; relativna zamjenica ima sintaktičku funkciju u relativnoj rečenici i iskazuje ju odgovarajućim morfološkim oblikom; u relativnoj rečenici sačuvana je za antecedent sintaktičko-semantička i pragmatička funkcija; antecedent i relativizator su u kontaktnom položaju,[13] i to tako da je antecedent ispred relativizatora, koji se nalazi na početku relativne rečenice; iz toga proizlazi da je relativna rečenica iza riječi na koju se odnosi, postponirana je.

Premda su navedena svojstva izražena u najučestalijem tipu relativne rečenice, ona nisu ujedno i svojstva svih relativnih rečenica. Rečenica se može ostvariti kao relativna i bez nekog od nabrojanih svojstava. Koja svojstva moraju uvijek biti prisutna zavisi od jezika do jezika. U srpskohrvatskom jeziku to su svojstva da je zavisna rečenica, da ima relativizator i da je u njoj sačuvana za antecedent sintaktičko-semantička i pragmatička funkcija.[14] Ovakvim gledanjem na relativne rečenice koriste se spoznaje tipološkog pristupa. Po njemu se i netipičniji predstavnici ne isključuju iz opisa jer se kategorije promatraju kao kontinuiteti sa svojim fokalnim predstavnicima.

Relativizator koji[uredi - уреди | uredi izvor]

Grafikon Snježane Kordić (na str. 56) pokazuje koliko često pojedini relativizator uvodi relativne rečenice

Analiza nekoliko tisuća relativnih rečenica iz funkcionalno raslojenog korpusa suvremenog standardnog srpskohrvatskog jezika pokazala je da se u njemu daleko najviše pojavljuju relativne rečenice koje imaju sva nabrojana svojstva. Pritom je najučestaliji relativizator zamjenica koji. Ona ima najširi raspon antecedenata, a prvenstveno su to imenice i lične zamjenice. Kad se ima u vidu da su upravo imenice vrsta riječi uz koju se atributi najčešće vezuju, te da je relativna rečenica najčešće atributna rečenica, onda frekvencija pridjevne zamjenice koji naspram imeničkih relativnih zamjenica koje ne mogu imati imenicu za svoj antecedent (tko, deklinabilno što) ne iznenađuje. Također ne iznenađuje što je mnogo frekventnija i od drugih pridjevnih relativnih zamjenica jer naspram njihove specijalizirane semantike posvojnosti (čiji), kvalitete (kakav) ili kvantitete (koliki) zamjenica koji ima najširu predmetno-poistovjećuju semantiku.

Genitivno-akuzativni sinkretizam[uredi - уреди | uredi izvor]

Korpus pokazuje da se kod zamjenice koji može evidentirati nekoliko zanimljivih promjena koje su u toku. Jedna od njih je širenje genitivno-akuzativnog sinkretizma i na muški rod za neživo u paradigmi te zamjenice (npr. GA auto kojeg je progutao mrak umjesto NA auto koji je progutao mrak). Razlog javljanju tog sinkretizma leži u potrebi da se razlika između subjekta i objekta morfološki nedvosmisleno iskaže. U tome nominativno-akuzativni sinkretizam oblika koji nije praktičan, nego se prednost daje genitivnom obliku kojeg. On rješava težnju govornika da morfološki nedvosmisleno izraze objekt, pogotovo što neutralni red riječi podrazumijeva da je na prvom mjestu u rečenici subjekt (na tom mjestu se u relativnoj rečenici nalazi relativna zamjenica). Budući da se o širenju genitivno-akuzativnog sinkretizma u nekim drugim suvremenim slavenskim jezicima govori prvenstveno kod imenica, tim više ova pojava zaslužuje pažnju. Da je ona već u poodmaklom stadiju kod zamjenice koji vidi se po tome što je osim direktnog objekta zahvatila i prijedložni objekt te što je osim muškog roda zahvatila i srednji rod.[15]

Izražavanje posvojnosti relativizatorima koji i čiji[uredi - уреди | uredi izvor]

Druga promjena tiče se posvojnog genitiva zamjenice koji.[16] Iz korpusa je vidljivo da se početkom 20. stoljeća taj genitiv gotovo isključivo ostvarivao tako da stoji ispred imenice na koju se posvojnost odnosi (npr. čovjek kojega kuću...), dok se danas sve češće ostvaruje stojeći iza imenice na koju se posvojnost odnosi (npr. čovjek kuću kojega...).[17] Time posvojni genitiv te zamjenice i po svom položaju postaje jednak posvojnom genitivu zamijenjene imenice. Kako se slavenski jezici međusobno razlikuju po tome kojem od navedenih položaja posvojnog genitiva daju prednost, ova pojava je vrijedna pažnje jer bi njen rezultat mogao biti da se srpskohrvatski jezik prestane nalaziti među onim slavenskim jezicima koji čuvaju stari redoslijed posvojnog genitiva s relativnom zamjenicom na prvom mjestu.

Restriktivnost/nerestriktivnost relativne rečenice[uredi - уреди | uredi izvor]

Grafikon Snježane Kordić (na str. 91) pokazuje intonaciju njemačke restriktivne relativne rečenice

Budući da su relativne rečenice uvedene pomoću koji najučestalije, na primjeru tih rečenica opisuje se utjecaj sastava antecedenta na ostvarivanje relativne rečenice kao restriktivnog ili kao nerestriktivnog atributa.[18][19][20] U knjizi se mjeri intonacija restriktivnih i nerestriktivnih rečenica u govorenom jeziku,[21][22] a i njihova učestalost u pisanom jeziku, koja se ispostavlja kao podjednaka. I po pojedinim funkcionalnim stilovima pisanog jezika razlika u zastupljenosti jednog i drugog tipa rečenice je neznatna. Malo restriktivniji je administrativno-pravni stil. To je razumljivo uslijed sadržaja tekstova iz tog stila, u kojima se veoma često nešto precizno određuje i razgraničava (npr. što tko smije, što tko ne smije, tko će biti kriv, a tko neće i sl.). Svojom restriktivnošću administrativno-pravni stil je najbliži govorenom jeziku, a znatnija restriktivnost govorenog jezika može se objasniti time što se u govorenom jeziku općenito ljudi jednostavnije izražavaju i koriste kraće rečenične konstrukcije pa se zato mnoge rečenice koje bi se u pisanom jeziku ostvarile kao nerestriktivne relativne rečenice ostvaruju u govorenom jeziku kao nezavisne rečenice (stoga je broj nerestriktivnih relativnih rečenica u govorenom jeziku manji). Nasuprot administrativno-pravnom stilu nešto nerestriktivniji je među stilovima pisanoga jezika znanstveni stil. U znanstvenom stilu se više nego u drugim stilovima pojavljuju rečenice u kojima se, nakon što je referent već precizno određen, ipak još nude i dodatna objašnjenja i dodatne informacije o referentu.

Slobodna relativna rečenica[uredi - уреди | uredi izvor]

Grafikon Snježane Kordić (na str. 218) pokazuje da među relativnim rečenicama slobodnih ima 2-10%

Do odstupanja od svojstava tipične relativne rečenice dolazi rijetko. Stoga većina odstupanja pridonosi stilskoj obilježenosti izraza te sa sobom donosi i nijansu nekog dodatnog značenja - može povećati neodređenost, smanjiti jasnoću i sl. Budući da se funkcionalni stilovi jezika međusobno razlikuju po tome koliko se u pojedinom od njih npr. uopćeno piše, korpus je pokazao da se može točno pratiti povezanost učestalosti pojavljivanja relativnih rečenica u kojima odstupanje od nekog svojstva pridonosi tome. Od svojstva relativne rečenice koje se najčešće uvrštava u njenu definiciju (a to je: funkcija atributa uz antecedent) odstupa se u manjem broju primjera.[23] To su primjeri kada se relativna rečenica ostvaruje bez antecedenta, te tada nema sintagmatsku funkciju atributa, već rečeničnu funkciju subjekta, priložne oznake ili drugu (usp. Izletnici koji krenu danas stići će sutra. i Koji krenu danas stići će sutra.). Takve rečenice čine grupu supstantivnih ili slobodnih relativnih rečenica. Za njih je karakteristično da su im referenti neodređeni i da se referira uopćeno.[24] Osim toga, takve rečenice su labavije vezane za kontekst, mogu se lako iz njega isključiti - dokaz tomu je da se pojavljuju u poslovicama. Stoga i same imaju nešto od poslovičnosti. Usporede li se funkcionalni stilovi, primjećuje se da postotak slobodnih relativnih rečenica nije jednak u svakom od stilova. Najniži je u administrativno-pravnom i u znanstvenom stilu, a najviši u književnom i u novinskom stilu. To znači da se u administrativno-pravnom i znanstvenom stilu najviše izbjegavaju neodređenost, uopćenost i poslovičnost, koje su svojstvene većini slobodnih relativnih rečenica.

Ekstraponirana relativna rečenica[uredi - уреди | uredi izvor]

Od svojstva tipičine relativne rečenice da se njen antecedent i relativizator nalaze u kontaktnom položaju odstupa se veoma rijetko u korpusu. Uslijed uobičajenosti kontaktnog položaja on je istovremeno i znak da ulogu antecedenta relativne rečenice ima ona riječ koja se nalazi neposredno ispred relativizatora. Kad se ipak između antecedenta i relativizatora nađe neki drugi član nadređene rečenice, govori se o ekstraponiranoj relativnoj rečenici (npr. Kapu je stavio na glavu koju je nedavno kupio.).[25] Korpus potvrđuje da su takve rečenice bile češće u starijem jeziku, koji je svojom sintaksom bliži usmenom razgovornom jeziku. U suvremenom pisanom jeziku ekstrapozicija relativne rečenice izbjegava se u svim funkcionalnim stilovima. Budući da ona može smanjiti jasnoću i uzrokovati dvosmislenost, nije neobično da od svih stilova pisanoga jezika ekstrapoziciju najviše izbjegava administrativno-pravni stil. U ostalim je funkcionalnim stilovima postotak ekstraponiranih rečenica podjednak, s tim da je neznatno veći u književnom stilu (na što je utjecao rimovani stih iz pjesničkog jezika) i u novinskom stilu (na što je utjecala njegova bliskost govorenom jeziku).

Nerestriktivna/nezavisna rečenica[uredi - уреди | uredi izvor]

Povećavanje brojnosti nerestriktivnih relativnih rečenica u suvremenom pisanom jeziku naspram starijeg i govorenog jezika odvijalo se na račun nezavisnih rečenica - usložnjavanje iskaza u pisanom jeziku uzrokovalo je da se potencijalno nezavisne rečenice sve češće ostvaruju kao nerestriktivne relativne rečenice. Time se i generalno povećala frekventnost relativnih rečenica u suvremenom pisanom jeziku.

Particip i relativna rečenica[uredi - уреди | uredi izvor]

Osim što na povećavanje frekventnosti relativnih rečenica u suvremenom pisanom jeziku utječe veća brojnost nerestriktivnih relativnih rečenica koje se ostvaruju na račun nezavisnih rečenica, tu frekventnost još dodatno povećava i upotreba relativne rečenice na račun odgovarajućeg participa. Širenje upotrebe relativne rečenice na račun upotrebe odgovarajućeg participa, koje je vidljivo ne samo kad se usporedi jezik od prije petsto godina[26] nego i kad se pogledaju tekstovi s početka 20. stoljeća, pokazuje koliko je relativna rečenica u srpskohrvatskom jeziku važna kategorija te da je gotovo sasvim potisnula svoju konkurenciju.

Inozemni prikazi u stručnim časopisima[uredi - уреди | uredi izvor]

Vidi također za čitanje većinu prikaza

Zaključci iz inozemnih prikaza[uredi - уреди | uredi izvor]

Ian Press u svojoj recenziji objavljenoj u uglednom britanskom znanstvenom časopisu The Slavonic and East European Review piše:

Wikiquote „Ova iscrpna studija o relativnim rečenicama u srpskohrvatskom jeziku je model znanstvenog promišljanja i intelektualnog balansa. [...] Djelo u cjelini jako preporučujem svima koji izučavaju relativne rečenice.“
(The Slavonic and East European Review 75 (1))

Hans-Peter Stoffel u recenziji objavljenoj u časopisu New Zealand Slavonic Journal zaključuje:

Wikiquote „Ova izvrsna i informativna monografija trebala bi biti u kućnoj biblioteci svakoga tko se zanima za tu temu. Knjiga odgovara na pitanja koja su se uvijek postavljala, ali nikada nisu dati zadovoljavajući odgovori. Knjiga Snježane Kordić popunjava tu prazninu na hvalevrijedan način.“
(New Zealand Slavonic Journal 31)

Češka sintaktičarka Helena Běličová u filološkom časopisu Slavia završava recenziju sljedećom rečenicom:

Wikiquote „Monografija se može smatrati dobrim polazištem za detaljnu usporedbu relativnih rečenica u slavenskim jezicima.“
(Slavia: časopis pro slovanskou filologii 66 (1))

Sintaktičar Miloš Kovačević u svom prikazu zapaža da:

Wikiquote „autorka u velikom broju slučajeva osporava ustaljena ili "uvažena" mišljenja pojedinih istraživača, i to na naučno vrlo superioran način [...] To je jedna od najboljih (ako ne i najbolja) među dosad napisanim serbokroatističkim monografijama o složenoj rečenici (i rečenici uopšte).“
(ZbMSFL 39 (1))
Korice 2. i 3. izdanja njemačkog prijevoda knjige

Ruselina Nicolova u berlinskom časopisu Zeitschrift für Slawistik naglašava u zaključku recenzije da:

Wikiquote „Knjiga Snježane Kordić je temeljito i egzaktno djelo, u kojem se sinkronijski opis i dijakronijski elementi smisleno nadopunjuju. Knjiga je vrijedan i informativan prilog usporednim i tipološkim istraživanjima relativnih rečenica.“
(Zeitschrift für Slawistik 43 (1))

Njemački prijevod knjige[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Knjiga je indeksirana u sljedećim (štampanim) tercijarnim izvorima: MLA International Bibliography 3, 1995, 87 | Linguistic Bibliography for the Year 1995, 982 | Katalog Matice hrvatske: izdanja u suradnji, 1995 | Die Welt der Slaven 41/2, 1996, 406 | Zeitschrift für Slawistik 41/4, 1996, 495 | Radovi Zavoda za slavensku filologiju 30-31, 1996, 134 | Studies in Language 21/3, 1997, 712 | Langues Modernes 2, 1997, 83 | Slavic and East European Journal 41/3, 1997, 537 | Linguistics and Language Behavior Abstracts 31/5, 1997, 2677 | New Contens Slavistics 18/3, 1997, 131 | Slavic Review 57/1, 1998, 242 | Zagrebačka slavistička škola 27, 1998, 45 | Studia z Filologii Polskiej i Słowiańskiej 34, 1998, 442 | Jazykoznanie: Novaja literatura po social'nym i gumanitarnym naukam: bibliografičeskij ukazatel' 6, 1998, 21; 8, 1999, 22 | Južnoslovenski filolog 54, 1998, 296; 55, 1999, 204-205 | Internationale Bibliographie der Rezensionen geistes- und sozialwissenschaftlicher Literatur 29/2, 1998/99, 1003 | Forum for Modern Language Studies 35/4, 1999, 453
  2. Mančić, Milica (8. marta 2015). "Osmi mart: deset inspirativnih žena". Sarajevo: SEEbiz. Arhivirano iz originala 2015-05-08. http://hr.seebiz.eu/osmi-mart-deset-inspirativnih-zena/ar-106959/. pristupljeno 2015-07-17. 
  3. Galić, Štefica (15. februara 2015). "Ovdašnja društva su zaglibljena u besmislenim, apsurdnim temama". Mostar: Tačno.net. Arhivirano iz originala 2015-03-06. http://tacno.net/interview/intervju-snjezana-kordic-ovdasnja-drustva-su-zaglibljena-u-besmislenim-apsurdnim-temama/. pristupljeno 2015-04-23. 
  4. Šipka, Danko (2001). "Serbokroatistika na univerzitetima njemačkog govornog područja". Lingvističke aktuelnosti (Beograd) 2 (6). ISSN 1450-9083. ZDB-ID 2737883-4. Archived from the original on 2012-11-10. Pristupljeno 2015-03-11. 
  5. Pralica, Dejan (2003). "Relativna klauza u religijskom diskursu tipa poslanica". Prilozi proučavanju jezika (Novi Sad) 34: 83–84, 86–87, 89, 91. ISSN 0555-1137. ZDB-ID 282236-2.  (COBISS-Sr).
  6. 6,0 6,1 Browne, Wayles (2008). "Serbo-Croatian Words of the Board Between Lexicon and Grammar". Canadian Slavonic Papers (in engleski) (Alberta) 50 (1-2): 193. ISSN 0008-5006. JSTOR 40871256. OCLC 230878898. doi:10.1080/00085006.2008.11092579. ZDB-ID 280616-2. Archived from the original on 2015-07-17. Pristupljeno 2015-07-23. 
  7. Urošević 2015, str. 3.
  8. Štrkalj Despot, Kristina (2005). "Asindetske složene strukture u Tundalovu viđenju". Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje (Zagreb) 30 (1): 189, 198. ISSN 1331-6745. OCLC 714911710. CROSBI 156868. Pristupljeno 2015-02-16.  ZDB-ID 1432467-2.
  9. Cazinić 2000, str. 29–30.
  10. Minols, Philip R. (2012). "Slavic Relative čto/co: between Pronouns and Conjunctions" (PDF). Slověne (in engleski) (Moskva) 1 (1): 79. ISSN 2304-0785. ZDB-ID 2772043-3. Pristupljeno 2015-04-09. 
  11. Pavlović, Slobodan (2009). "Pozicioniranje zavisnih rečenica u starosrpskom jeziku" (PDF). Južnoslovenski filolog (Beograd) 65: 276. ISSN 0350-185X. ZDB-ID 411495-4. Pristupljeno 2015-01-28.  (COBISS-Sr).
  12. Horvat, Marijana; Mihaljević, Milica (2007). "Analiza osnovnoškolskih i srednjoškolskih udžbenika i priručnika hrvatskoga jezika". Lahor (Zagreb) 2 (4): 165. ISSN 1846-2197. CROSBI 323401. Pristupljeno 2015-07-03.  ZDB-ID 2299079-3.
  13. Marković, Ivan (2008). "Hrvatski posvojni pridjev kao antecedent relativnoj zamjenici". Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje (Zagreb) 34: 247. ISSN 1331-6745. OCLC 714913318. CROSBI 402951. Pristupljeno 2015-03-21.  ZDB-ID 1432467-2}}.
  14. Murelli, Adriano (2011) (engleski). Relative constructions in European non-standard varieties. Empirical approaches to language typology ; 50. Berlin & Boston: De Gruyter Mouton. str. 56. ISBN 978-3-11-023878-5. OCLC 756283410. OL16117642W. https://books.google.hr/books?id=6RoygQmjvfwC&printsec=false. pristupljeno 2015-05-12. 
  15. Urošević 2015, str. 139.
  16. Dizdar, Elma (2007). "Hijerarhija dostupnosti u arapskoj i bosanskoj relativnoj rečenici" (PDF). Pismo (Sarajevo) 5: 92. ISSN 1512-9357. ZDB-ID 2146979-9 (CEEOL). Pristupljeno 2015-07-23. 
  17. Majcenović, Martin (2015). Izricanje posvojnosti u hrvatskih imenica IV. i V. vrste. (diplomski rad obranjen na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu). Zagreb: Autorski reprint. str. 12. CROSBI 768964. http://bib.irb.hr/datoteka/768964.Martin_Majcenovic_-_Diplomski_-_2015.pdf. pristupljeno 2015-08-01. 
  18. Runić, Jelena (2006). "On the Syntax of Determiners in Serbian and Romanian" (PDF). Filološki pregled (in engleski) (Beograd) 33 (2): 82–86. ISSN 0015-1807. ZDB-ID 209059-4. Pristupljeno 2015-07-18.  (COBISS-Sr).
  19. Cazinić 2000, str. 31–35.
  20. Marković, Ivan (2008). "Hrvatska apozitivna sintagma i sintaksa imenâ". Folia onomastica Croatica (Zagreb) 17: 127. ISSN 1330-0695. CROSBI 402954. Pristupljeno 2015-04-06.  ZDB-ID 1178289-4.
  21. Dizdar, Elma (2004). "O restriktivnim i nerestriktivnim relativnim rečenicama u arapskom jeziku" (PDF). Pismo (Sarajevo) 2 (1): 93–94. ISSN 1512-9357. ZDB-ID 2146979-9 (CEEOL). Pristupljeno 2015-02-19. 
  22. Urošević 2015, str. 73.
  23. Urošević 2015, str. 396.
  24. Mazzitelli, Lidia Frederica (2015) (engleski). The Expression of Predicative Possession. Studia typologica ; 18. Berlin & Boston: De Gruyter Mouton. str. 66. ISBN 978-3-11-041228-4. OCLC 903873817. https://books.google.hr/books?id=KR1fCAAAQBAJ&printsec=false. pristupljeno 2015-06-01. 
  25. Urošević 2015, str. 96–97.
  26. Štrkalj Despot, Kristina (2007). "Sintaktička funkcija participa u hrvatskom jeziku 15./16. stoljeća". Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje (Zagreb) 33: 417. ISSN 1331-6745. OCLC 714913357. CROSBI 321715. Pristupljeno 2015-02-24.  ZDB-ID 1432467-2.
Citirani radovi

Vidi još[uredi - уреди | uredi izvor]

Druge knjige Snježane Kordić:

Eksterni linkovi[uredi - уреди | uredi izvor]