Rečenica

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Disambig.svg Za ostala značenja, v. Rečenica (razvrstavanje).

Rečenica je skup riječi koje daju jednu cjelinu. Rečenica se može definirati i kao potpuna obavijest. U sintaksi rečenica je najveća jezična jedinica.

Podjela rečenica[uredi - уреди | uredi izvor]

Po značenju se dijele na:

  • izjavno-obavještajne (Marija čita.)
  • upitne (Zašto Marija ne čita?)
  • uzvične (Jao, boli me glava!)
  • zapovjedne (Marija, zatvori vrata!)
  • željne (Da si živ i zdrav!)

Po obliku se dijele na:

  • potvrdne (Ja pišem.)
  • odrične (Ja ne pišem.)

Po sastavu se dijele na:

  • proste (Kiša pada.)
  • proširene (Malo pile glasno pijuče.)
  • složene (Marija čita knjigu i piše domaći.)