Bitka na Sutjesci
| Bitka na Sutjesci | |||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Sukob: Drugog svijetskog rata | |||||||||||||
| [[Datoteka:{{{slika}}}|250px|{{{opis_slike}}}]] {{{opis_slike}}} |
|||||||||||||
|
|||||||||||||
| Sukobljene strane | |||||||||||||
|
|
|
||||||||||||
| Vojskovođe | |||||||||||||
|
|
|
||||||||||||
| Jedinice | |||||||||||||
| {{{jedinice1}}} | {{{jedinice2}}} | ||||||||||||
| Veličina vojske | |||||||||||||
| 127,000 vojnika 300+ zrakoplova |
18,000 vojnika | ||||||||||||
| Gubici | |||||||||||||
| nepoznati | 6,391 poginulih | ||||||||||||
| {{{podaci}}} | |||||||||||||
Peta neprijateljska ofenziva od 15. siječnja do 16. lipnja 1943. bila je zajednički napad Sila osovine koji je za cilj imao uništenje jugoslavenskih partizanskih jedinica u bilzini Sutjeske u jugoistočnoj Bosni. Odbijanje te ofenzive je bila prekretnica za Jugoslaviju u Drugom svjetskom ratu.
Nijemci su nazvali taj plan Operacija Schwarz ("Crno"). Ova ofanziva je uslijedila nakon Operacije Fall Weiss koja nije uspijela ostvariti isti cilj: slomiti Partizane i zarobiti njihovog vođu Josipa Broza Tita, Njemcima poznatog kao "Walter" (što mu je bilo tajno ime prije rata u komunikaciji sa SSSR-om). U poslijeratnoj Jugoslaviji ta se operacija nazivla i Peta neprijateljska ofenziva.
Sile osovine su okupile oko 127,000 kopneinh vojnika ii oklopnih vozila, uključujući Njemačke, Talijanske, Endehazijske, Bugarske i četničke jedinice, te preko 300 zrakoplova, pod Njemačkim zapovjedništvom, protiv 18,000 vojnika operacione grupe od 16 brigada Jugoslavenske Narodnooslobodilačke vojske. Nakon što su okupili trupe, Njemci su započeli sa ofenzivom na 15. svibanja 1943. Sile osovine su iskoristile svoju prednost u početnoj pozicijida okruže i izoliraju Partizane na područiju Durmitora, koji se nalazi izmađu rijeka Tare i Pive u planinskom dijelu sjeverne Crne Gore i natjerale ih u žestoke borbe kroz cijeli mjesec na krševitom terenu.
9. lipnja su Njemci skoro uspjeli u naumu da likvidiraju Tita kad je bomba pala pored čelne grupe i ranila ga u ruku. Titov pas Njemački ovčar Luks se po opisima događaja žrtvovao da spasi Titu život.
Suočena sa skoro isključivo njemačkim trupama u završnom okruženju NOA se konačno uspiijela probiti preko Sutjeske kroz linije 118. Njemačke, 104. Jägerske i 369. Hrvatske Pješačke divizije na sjeverozapadnom pravcu, prema istočnoj Bosni. Tri brigade i središnja bolnica sa preko 2000 ranjenika su ostale okružene, i po Hitlerovoj naredbi, Njemački vrhovni zapovjednik general Alexander Löhr je naredio i izvršio njihovo uništenje, okrutni Njemci su ubijali bez biranja, ubivši i ranjenike te nenaoružano liječničko osoblje. Uz to jedinice NOA trpile su i od nedostatka hrane i lijekova, i mnoge je pokosio tifus.
Ukupno je stradao 6,391 partizan, više od trećine vojnika koji su ušli u borbe. Njemački zapovjednik na bojnom polju general Rudolf Lüters je u svom završnom izvješću opisao takozvane "komunističke pobunjenike" kao "dobro organizirane, vješto vođene i s borbenim moralom koji izaziva čuđenje".
Odmah po proboju NOA se regrupirala i započela protuofenzivu u istočnoj Bosni, čisteći utvrde Sila osovine u Vlasenici, Srebrenici, Olovu, Kladanju i Zvorniku tokom slijedećih 20 dana.
Ta bitka je bila prekretnica prema Partizanskoj kontroli zemlje i postala je važan dio kulture u poslijeratnoj Jugoslaviji, to je bila bitka koja je pokazala spremnost na žrtvovanje i sposobnost izdržavanja velikih patnji, te čvrstinu morala partizana.
[uredi - уреди] V. također
[uredi - уреди] Vanjske veze
- Prikaz bitke na vojska.net
- Prikaz bitke na slobodnajugoslavija.org
- Operation SCHWARZ - Sutjeska offensive
- A History of Yugoslavian Reistance in WWII
- Operation SCHWARZ - Sutjeska offensive
- A History of Yugoslavian Reistance in WWII
|
Ovaj članak vezan uz historiju je u začetku. Uključite se i pomozite Wikipediji proširujući ovaj članak! |