Ivan Goran Kovačić

Izvor: Wikipedia
Ivan Goran Kovačić

Ivan Goran Kovačić sa partizanima, tokom 4. ofenzive.
Osnovni podaci
Rođenje 21. mart 1913. (1913-03-21)
Lukovdol, Austro-Ugarska
Smrt 13. jul 1943
Vrbnica kraj Foče, Kraljevina Jugoslavija
Zanimanje pjesnik
Jezik hrvatski
Nacionalnost Jugoslaven
Djelo
Žanrovi poezija, filmska kritika
Znamenita djela Jama

Ivan "Goran" Kovačić (Lukovdol, kraj Vrbovskog, 21. 3. 1913 - okolica Foče, 13. 7. 1943), jugoslavenski pjesnik, pisac, učesnik Narodnooslobodilačke borbe poznat po poemi Jama koja opisuje ustaške zločine počinjene u drugom svjetskom ratu. Tokom pete neprijateljske ofanzive zaklali su ga četnici.[1]

Biografija[uredi - уреди]

Ivan Goran Kovačić rođen je 21. 3. 1913 u obitelji Ivana i Ruže (rođ. Klein) Kovačić. Sa majčine strane je židovskog podrijetla.[2][3]

Osnovnu školu pohađao je u rodnome mjestu, prve tri godine realne gimnazije završava u Karlovcu, odakle prelazi u Zagreb. Nakon atentata u Narodnoj skupštini 20. 6. 1928, i smrti Stjepana Radića, pedesetak dana kasnije, Ivan je napisao pjesmu "Oči Stjepana Radića".[4]

O blage zaklane oči, iskopane krvavom rukom,
(Za ljudsku smrt prejake, nedohvatno daleke) -
Sada stojite svagdje: nad selom, nad poljem, nad pukom
Ko sunce ljulja vas more i nose ko bisere rijeke.
Pognute glave, div malenom Hrvatskom kroči
Noseć na grubom dlanu blage zaklane oči.

Po maturi je upisao slavistiku na zagrebačkom Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, ali je vrlo brzo prekinuo studij i intenzivnije se posvetio književnom i novinarskom radu. Prvo novinsko namještenje je dobio 1936. godine i otada se uzdržavo baveći se novinarskim poslovima; uređeviao je kulturne rubrike, najprije u "Hrvatskom dnevniku", potom u "Novostima".

Prije rata je bio simpatizer Hrvatske seljačke stranke, antiklerikalac, ljevičar općega tipa, nesklon revolucijama, ali nepopravljivo sklon pravdi i pravici.[4] Koncem 1942 zajedno s Vladimirom Nazorom je pobjegao iz Zagreba, te se uključio u Narodnooslobodilačku borbu (NOB), gdje je sudjelovao u napornim marševima po Bosni. U ratu je intenzivno pisao. U NOB-u je napisao čuvenu poemu Jama, kao protest protiv ustaških pokolja nad Srbima u drugom svjetskom ratu.[5]

Posljednje svjetlo prije strašne noći
Bio je bljesak munjevita noža,
I vrisak, bijel još i sad u sljepoći,
I bijela, bijela krvnikova koža;
Jer do pojasa svi su bili goli
I tako nagi oči su nam boli.

Koncem lipnja i početkom srpnja 1943 nalazio se u istočnobosanskom selu Vrbici kod Foče, skrivajući se od četnika koji su klali partizanske ranjenike sa Sutjeske.[1] Krajem juna ili početkom jula četnici su ga pronašli i ubili. Pored Kovačića, četnici su tada zaklali i profesora Medicinskog fakulteta u Beogradu dr Simu Miloševića.[1] Grob Ivana Gorana Kovačića ostao je nepoznat, baš onako kako je bio poželio (pjesma-epitaf Moj grob).

Djela[uredi - уреди]

Spomenik Ivanu Goranu Kovačiću u Zagrebu, delo Vojina Bakića iz 1963.
  • Poezija (1932)
  • Dani gnjeva (1936)
  • Ognji i rože (posthumno objavljeno)
  • Sveti psovač (posthumno objavljeno)
  • Eseji i ocjene (posthumno objavljeno)

O Kovačiću[uredi - уреди]

Wikicitati „Goran Kovačić, nije proživio nedaće pete ofanzive. Mladi hrvatski pjesnik, koji je u pjesmi "Jama" tako snažno oformio najžešći u ovom ratu ispjevani protest protiv ustaških pokolja nad Srbima, bio je ubijen od "srpskih osvetnika", četničkih izroda, tih švapskih i ustaških saveznika. Prerezali su grlo, koje je tako iskreno i snažno grmjelo iz bratske hrvatske duše protiv ustaških zločina nad srpskom nejači. Nikada poštenije i čovječnije djelo pjesnika nije bilo grđe kažnjeno i nikad čelo ubice nije bilo ukaljano sramnijim zločinom. Čitajući Goranovu "Jamu", pokoljenjima i pokoljenjima srpske omladine stezat će se srce nad zločinima, koji su izazvali takav krik pjesnika, ali isto tako i nad zločinom, koji je tome divnom galebu prerezao grlo.[6]

Fiktivni portreti[uredi - уреди]

O Ivanu Goranu Kovačiću je godine 1979 je snimljen istoimeni film, gdje je njegov lik tumačio Rade Šerbedžija. Dvije godine kasnije je u TV-seriji Nepokoreni grad jedna epizoda bila posvećena njegovom i Nazorovom bijegu iz Zagreba; u njoj je Ivana Gorana Kovačića tumačio pjesnik Enes Kišević.

Reference[uredi - уреди]

  1. 1.0 1.1 1.2 Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Presuda Dragoljubu Mihailoviću i ostalima
  2. Ha-Kol (Glasilo Židovske zajednice u Hrvatskoj); Nataša Maksimović Subašić; Zora Dirnbach – Svjetionik s one strane nacionalizma; stranica 4; broj 110, lipanj / srpanj / kolovoz 2009. Spomenuo je Ivana Gorana Kovačića, koji je u partizane otišao kao Židov što je u svim poslije objavljenim knjigama i monografijama o njemu zanemareno. Njegova majka, gđa. Klein, bila je transilvanska Židovka.
  3. Predrag Matvejević (24.). Tko je tko i odakle: strani velikani hrvatske kulture. Nacional. Preuzeto 7. 4. 2014 „Ivan Goran Kovačić je po majci Židov (to sam tek nedavno saznao od jednog mađarskoga povjesničara književnosti, Goranova se majka prezivala Klein) - tako bi naš najveći pjesnik hrvatskoga i jugoslavenskoga antifašističkoga Otpora, po hebrejskome zakonu i predaji, rodom i porodom pripadao majčinoj strani.
  4. 4.0 4.1 Miljenko Jergović (6.). Ivan Goran Kovačić: Oči na dlanu. www.jergovic.com. Preuzeto 7. 4. 2014
  5. Milačić, Božo (1961). Riječ i Svjetlost. Zagreb: Izdavački zavod Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. str. 8. 
  6. Sa Sutjeske

Eksterni linkovi[uredi - уреди]